Dogradonačelnica primila porečke kuglačice: na paninima do vrhunskih uspjeha

Prošlog je tjedna dogradonačelnica Nadia Štifanić Dobrilović povodom osvajanja trećeg mjesta sa reprezentacijom Hrvatske na ekipnom SP u Mađarskoj u maloj vijećnici gradske palače priredila prijem za porečke kuglačice Natašu Ravnić Gašparini, Marijanu Liović i njihovu trenericu Ružicu Močibob.

Porečanke su na putu prema finalu naletjele na izrazito pripremljenu i domaćim terenom motiviranu reprezentaciju Mađarske preko koje, na žalost, nisu uspjele proći. No, usprkos žalu za propuštenom prilikom da osvoje zlato, Nataša i Marijana zadovoljne su svojim nastupom

Dogradonačelnica je porečkim kuglačicama rekla kako zna da je za ostvarenje takvih vrhunskih rezultata potrebno puno raditi, voljeti sport, biti požrtvovan i spreman na brojna odricanja. No, na kraju u pravilu stiže i nagrada za sav taj trud. -Želim zahvaliti i svima onima koji stoje iza vašeg uspjeha, jer uz dobrog učenika uvijek stoji dobar učitelj, trener. Postoje, naravno, i prirodne predispozicije i talent, ali dijamant je to kojeg treba do kraja izbrusiti uz pomoć obitelji, kolega i suradnika, rekla je dogradonačelnica poželjevši im puno uspjeha u radu, zdravlje i marljivost, kao i sreću potrebnu za ostvarenje visokih ciljeva.

Trenerica Ružica Močibob potvrdila je da treba biti uporan, radišan i imati strašno veliku volju i želju. -Obje naše reprezentativke ulažu veliki trud i napor da postignu rezultate. Njihov su domet osvajanje Svjetskog prvenstva i bronca ove godine na SP, pa ih protivnice uvelike respektiraju i ne igraju rado u stazi do njihove. Iako kod većine vrhunskih sportašica nije tako, Nataša i Marijana su zaposlene, a Nataša ima i obitelj čija joj je podrška također vrlo potrebna i korisna, rekla je Močibob.

-Sreća je imati u klubu dvije igračice koje su uzor ostalima. Mlada Katja Oplanić je tek krenula, ali dobro je već "zagrizla" postavši treća u Europi. U klubu imamo desetak djece, ali postoji problem što kuglanje nije masovni sport pa ih samo četvero odjednom može igrati. Obje Natašine male djevojčice već bacaju kugle, imamo kadetkinje, nekoliko juniorki. Jedine smo preostale od devet ženskih klubova u Istri, a od 1995. godine natječemo se u najvišem rangu. Opstale smo i kad smo bile bez kuglane te igrale u Pazinu i Puli, a održala nas je upornost, rekla je trenerica Ružica Močibob.

Nataša Ravnić Gašparini rekla je kako loša financijska situacija u sportu iziskuje ponekad spartansko ponašanje: ustajanje u 5 ujutro i povratak iza ponoći, jer situacija je takva da si ne mogu priuštiti noćenje. Topli obrok dobiju samo na najudaljenijim gostovanjima u Đakovu i Splitu, a za takmičenje se teško pripremiti ako ste umjesto na normalnu hranu osuđeni na panine.

Marijanu Liović muči što Poreč nema stalno zaposlenu osobu u kuglani, što je slučaj sa gotovo svim drugim kuglanama u Hrvatskoj. -Ta bi osoba trebala biti u kuglani, puštati stroj da radi, čistiti kugle i čunjeve, a kad mladi igraju treba im netko otpetljati konopce jer je ulazak u strojarnicu kuglane vrlo opasan. -Ni računalom nema tko rukovati, pa osim prvenstvenih utakmica nema ni takmičenja, a kuglana se ne može ni turistički valorizirati, rekla je Liović.