Đeni Dekleva Radaković: Treba još puno truda da druge krajeve Hrvatske upoznamo s istarskom ljestvicom

[slika1d]

Đeni Dekleva Radaković poznata je istarska skladateljica, pijanistica, harmonikašica, akademska profesorica. Skladbe su joj ovjenčane s dvadesetak nacionalnih i međunarodnih nagrada. Članica je više umjetničkih i znanstvenih udruga te institucija u zemlji i inozemstvu, predsjednica je Programskog i stručnog odbora Susreta zborova Naš kanat je lip u Poreču i predsjednica Prosudbenih odbora na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli. Djeluje i kao zborovođa Mješovitog pjevačkog zbora Joakim Rakovac u Poreču i pijanistica u komornim ansamblima. Dobitnica je više od 35 priznanja raznih ustanova, udruga i manifestacija , uključujući Povelju Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za tridesetgodišnji pedagoški i umjetnički rad. Objavila je 15 zbirki vlastitih skladbi za različite muzičke ansamble, i još 12 notnih izdanja u suradnji s drugim autorima. Dobitnica je porečke Nagrade Svetog Maura (1998) i Povelje 30. april (2018).

Vaša skladba “Odsjaji” praizvedena je nedavno u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Kako ste zadovoljni prijemom i izvedbom u Zagrebu?

Dok sam odlazila u Zagreb na praizvedbu bila sam puna zebnje i treme. Zagreb je glazbena metropola, gdje publika i muzički kritičari imaju visoke kriterije te sam sa strahom očekivala izvedbu. Međutim, ugodno sam se iznenadila. Publika je moju skladbu jako dobro primila. Nagradila me velikim aplauzom i oduševljenjem, što me jako usrećilo. Isto tako i kritika u novinama i na portalu Klasika je pozitivna.

U vašim kompozicijama ističe se korištenje istarske ljestvice i melodije. Kada su one počele bitnije utjecati na vaš rad? Jesu li vas mentori u Njemačkoj i Ljubljani poticali da istražujete te utjecaje?

Istarska ljestvica čuči u meni od samog rođenja jer su moja nona i nono uvijek pjevali na tanko i debelo. Intenzivno bavljenje i korištenje istarskog idioma u  mom skladanju krenuo je 1976. kad sam se uključila u susret zborova Naš kanat je lip. Tada me je ondašnji predsjednik Kanta prof. Slavko Zlatić zamolio da skladam nove skladbe za dječje zborove. Od tada, ne odvajam se od istarske ljestvice. Moji mentori u Njemačkoj i Sloveniji upućivali su me na istraživanje mog osobnog skladateljskog imidža, kako bih u bogatstvu zvuka i stilova u glazbi pronašla nešto što će me učiniti prepoznatljivom. Moju osobnost sam pronašla u spoju istarske glazbe i suvremene tehnike skladanja.

Za koji period vašeg života smatrate da vas je najviše oblikovao kao skladateljicu? Je li vam studij u Njemačkoj i Sloveniji otvorio neke nove vidike ili ste mijenjali i nadograđivali svoj stil djelom i kroz pedagoški rad?

U Njemačkoj sam došla u kontakt sa suvremenom glazbom koja se tada u zapadnom svijetu velikom brzinom razvijala i širila. Ta iskustva bila su osnova za moje daljnje studiranje kompozicije. Na Akademiji za glazbo u Ljubljani, najprije sam učila zanat skladanja, te sam uz pomoć profesora Dane Škerla iskoristila vještine koje sam stekla u Njemačkoj.

Istaknuli ste se u glazbenoj pedagogiji; radite s glazbenim amaterima u zboru, ali ste predavali i na Muzičkoj akademiji. Kako pristupate radu s amaterima, a kako s profesionalcima?

Rad s amaterima i rad s profesionalcima je potpuno različit. Amaterima pristupate s poimanjem da su pred vama ljudi koji nemaju nikakvo muzičko obrazovanje, već samo vole pjevati. To znači da krećete od nule, i s jednostavnim muzičkim izražavanjem i pristupom pokušate im prenijeti glazbene zahtjeve i uz strpljivo i često ponavljanje dočekati trenutak da sve zapamte na bazi svog sluha i pamćenja. Sa studentima i profesionalcima znate da iza njih stoji najmanje desetogodišnje muzičko obrazovanje i da su pismeno muzički obrazovani, pa krećete od te razine i oblikujete elemente određene u skladbi koju obrađujete. Podrazumijeva se da čitanje nota, teksta, intonacije i drugo, oni savladavaju sami. Stoga kažemo da je put u pripremama skladbi s profesionalcima brži i lakši. Glazba ne prepoznaje amatere i profesionalce, ona traži točan tekst, točnu intonaciju, dobru interpretaciju i umjetnički dojam kod jednih i drugih.

Ove godine se obilježava 40 godina mješovitog pjevačkog  zbora Joakim Rakovac u kojem ste već dugo vremena zborovođa. Kako planirate obilježiti četiri desetljeća djelovanja? Na koje trenutke ste posebno ponosni?

Tim povodom zbor planira mnoga gostovanja u inozemstvu, i koncerte u Poreču. U studenom će se održati centralna proslava gdje će zbor Joakim Rakovac na koncertu sa zborovima-gostima i drugim uzvanicima promovirati monografiju koja se upravo priprema. Ponosna sam na moj zbor, to jest na pjevače, prilikom svake dobro izvedene skladbe na bilo kojem nastupu.

Sa zborom “Joakim Rakovac” skupili ste mnogo priznanja i gostovanja u inozemstvu. Kakva je, po vašem sudu, recepcija istarske glazbe u inozemstvu?

Ako su skladbe dobro pripremljene, točno i dobro interpretirane, svaka publika, pa i publika u inozemstvu rado sluša istarsku glazbu. Tu nema nikakve razlike!

Predsjednica ste programskog stručnog odbora “Naš kanat je lip”, i urednica istoimenog zbornika. Tom festivalu pripada posebno mjesto u istarskoj glazbenoj tradiciji?

Susret zborova Naš kanat je lip u Poreču ima jako veliki značaj u zaštiti nematerijalne tj. glazbene istarske baštine, kao i veliku ulogu u promoviranju istarske ljestvice kroz nove skladbe. Naš kanat je lip je jedna od rijetkih manifestacija, koja poziva skladatelje da koriste istarsku ljestvicu u svojoj tehnici  skladanja. Novonastale skladbe se tiskaju u Zbirci Naš Kanat je Lip i ostaju za buduće naraštaje.     

Smatrate li, kao jedna od vodećih ambasadorica istarske ljestvice, da smo uspjeli osvijestiti njenu posebnost u Hrvatskoj, ali i u inozemnim glazbenim krugovima?

Nažalost, ne! Predstoji nam još puno truda da druge krajeve Hrvatske, ali i inozemne glazbene krugove, upoznamo s istarskom ljestvicom.

Kako počinje vaš skladateljski proces? Mijenja li se on kroz godine djelovanja i nova iskustva? Vodite li se nekim “vanjskim” utjecajima i kulturnim trendovima ili se oslanjate na vlastitu intuiciju?

Naravno da osluškujem kako vibrira glazba u svijetu i u kom se smjeru kreće. Glazba ima dugu povijest i u njoj je već mnogo dobrih stvari stvoreno, zato je današnjim autorima teško izmisliti nešto novo, nešto specifično, pa tako i meni. Moja je zadaća istraživati razna područja u glazbi te na temelju novih iskustava učiti kako bih nešto kvalitetno stvorila. Polazna točka mojeg skladanja se uglavnom oslanja na vlastitu intuiciju, tek nakon toga se okreće tražiti informacije u vanjskom svijetu.  

  Što nas očekuje u vašem daljnjem radu?

U budućnosti imam u planu skladati još mnoga djela, te ih promovirati kako bi se u svijetu još više izvodila.