Dječja govorna apraksija

Dječja govorna apraksija
Autor:
PR
Izvor:
Freepic
Govor započinje porukama koje putuju od mozga do usana, obavještavajući mišiće o tome kako i kada se trebaju kretati kako bi stvorili zvukove. Kada dijete ima dječju govornu apraksiju, te poruke ne putuju ispravno. Zbog toga
može imati poteškoća u pomicanju usana ili jezika
, iako su mišići u ovoj regiji dobre spretnosti i pokretljivosti. Ponekad dijete uopće ne govori. Dijete s dječjom govornom apraksijom svjesno je onoga što želi reći. Problem nije u tome kako dijete razmišlja, već u tome kako mozak govori mišićima usta da se pokreću.
Dječja govorna apraksija (DGA) je neurološki poremećaj koji utječe na sposobnost djeteta da koordinira i izvršava pokrete potrebne za govor. Ova stanja izazivaju poteškoće u planiranju i organizaciji različitih pokreta koji su uključeni u formiranje riječi, što može rezultirati nejasnim ili nepotpunim izgovorom.
Simptomi DGA mogu značajno varirati, ali često uključuju:
- Teškoće u izgovoru određenih zvukova ili riječi.
- Nesustavnost u izgovoru, pri čemu dijete može istu riječ izgovarati različito u različitim situacijama.
- Probleme s ritmom i intonacijom u govoru.
- Lakšu izvedbu kraćih riječi u usporedbi s dužim.
Dijagnoza DGA obično se postavlja putem
sveobuhvatne procjene govorno-jezičnog razvoja
, koja obuhvaća
testiranje izgovora, procjenu motoričkih sposobnosti i analizu govora u različitim okolnostima
. Osim procjene logopeda, preporučuje se i audiološko i neurološko ispitivanje kako bi se isključili drugi mogući uzroci poteškoća.
Terapijski pristupi
za dječju govornu apraksiju često su prilagođeni specifičnim potrebama djeteta, a ciljevi tretmana usmjereni su na poboljšanje jasnoće izgovora glasova, riječi i rečenica. Dijete će naučiti planirati i izvoditi potrebne pokrete u pravilno vrijeme. Vježbe za jačanje mišića govornog aparata nisu djelotvorne, jer su mišići usta obično normalne snage kod djece s DGA.
Redovito vježbanje govora ključno je za napredak djeteta, a korištenje svih osjetila može značajno pomoći u procesu. Dijete može primjenjivati
taktilne signale
, poput dodirivanja usana prstom dok izgovara glas “p”,
vizualne signale
, poput promatranja sebe u ogledalu tijekom vježbanja, ili
auditivne signale
, kao što je snimanje vlastitog govora i kasnije preslušavanje kako bi provjerilo ispravnost izgovora.
Kako bi olakšali komunikaciju, djeca također mogu koristiti ploče sa slikama ili tablet komunikatore (augmentativna i alternativna komunikacija – AAC). Mnogi roditelji strahuju da će njihova djeca zauvijek prijeći na AAC sustave umjesto da usavrše govor. Međutim, ne postoje dokazi koji potkrepljuju tu zabrinutost. AAC sustavi zapravo podržavaju komunikaciju i pomažu djetetu dok radi na razvoju govora s logopedom.
Tretman dječje govorne apraksije zahtijeva vrijeme, trud i stalnu podršku.
Roditelji trebaju aktivno vježbati ono što dijete nauči tijekom terapije kako bi mu pomogli u napretku. Savjetovanje s logopedom o napretku djeteta kod kuće može značajno pridonijeti uspjehu cijelog tretmana.
Piše:
Ana Pelivan, mag. logoped