Djeca čokolade

Djeca čokolade naziv je govora kojeg je Simona Tomić, učenica III. razreda jezične gimnazije pripremila za javni nastup na Govorničkoj školi u Puli i izabran je među 8 najboljih govora. Govor je strukturiran i rađen po određenim pravilima. Pročitajte!

Naziv govora: Djeca čokolade
Strategija: uvjeravanje
Autor: Simona Tomić

Dobar dan svima koji ovo čitaju. Dragi prijatelji i prijateljice, najdraži Bane bez kojeg ovaj govor ne bi bio sastavljen, te svi ostali koji su sasvim slučajno nabasali na ovaj govor.

Ja sam Simona Tomić, učenica 3. razreda jezične gimnazije, a ovo sam sastavila na prvom stupnju 34. govorničke škole Ivo Škarić.

Kao što neki od vas znaju, članica sam Ureda druga predsjednika te sam i ovaj put odlučila govoriti o temi o kojoj su bili prisiljeni raspravljati predsjednički uredi mnogih država diljem svijeta.

Zanimalo bi me koliko medju vama ima strasnih ljubitelja čokolade. Ja vjerujem da vas je mnogo, no sumnjam da znate da se kakaovac od kojega se pravi vaša omiljena čokolada uzgaja na plantažama koje nedobrovoljno obradjuju djeca.

Naime, i danas, 150 godina nakon ukidanja ropstva, 27 milijuna ljudi u svijetu još se uvijek tretira kao robove, a sto je najtužnije, većinski postotak robova čine upravo djeca koja su oteta sa ulica gdje žive, te su prodana modernim robovlasnicima.

Stoga smatram da maloljetnicima u zemljama trećega svijeta treba dozvoliti da rade u tvornicama.

Da vas potsijetim, zemlje trećega svijeta su najnerazvijenije zemlje svijeta, a obuhvaćaju većinski prostor Afrike, prostor jugoistočne i istočne Azije, sjeverne zemlje Južne Amerike, te nekolicinu otočnih država diljem svijeta.

Svoju tvrdnju sagledat ću sa dva gledišta.

Sa sigurnosnog gledišta, djeca koja rade u tvornicama zaštićena su od opasnosti koje na njih vrebaju na ulicama. Tako je primjerice 50 000 djece oteto sa ulica Nepala te su odvedena u Mombaj da bi se tamo bavila prostitucijom. Zanimljiv je i taj podatak da se oko 25 000 dječaka i djevojčica u dobi izmedju 10 i 14 godina dobrovoljno bavi prostitucijom samo da bi preživjeli.

Sa zdravstvenog gledišta, kako je zdravstveno stanje u ovim zemljama izrazio loše, većina ljudi nema prilike dobiti liječničku pomoć, onda kada im je potrebna. No, ove tvornice zapošljavaju liječnike koji su tamo upravo zato da bi pomogli zaposlenima u slučaju potrebe. Potvrdila su to i istraživanja BBC-a koja su njihovi istraživači provodili u nekoliko ovakvih tvornica tokom dužeg vremenskog perioda te su dodali i to da su uvjeti rada prilagodjeni dobi zaposlenih, da zaposleni dobivaju jedan obrok dnevno te da im se redovito isplaćuje njihova dnevnica.

Naravno, mnogi će odmah reći da je zapošljavanje djece neetično i nemoralno, te da su ovi uvjeti rada ipak upitni, no vrlo je važno naglasiti da pojam "dobri uvjeti rada" za ovu djecu ne znači isto što i za nas. Za njih je najbolji uvjet rada taj da rade dobrovoljno.

A što se morala tiče, vrlo je lako odrediti što u osnovi je, a što nije moralno. No ponekad, kad uronimo dublje u samu srž problema, shvatimo da zapravo nije moguće pronaći moralno rješenje. Tada moramo pristati na kompromis. Moramo odrediti što je veće, a sto manje zlo.

Da sažmem.

Smatram da maloljetnicima u zemljama trećega svijeta treba dozvoliti da rade u tvornicama. Jer oni ne žive da bi radili, već rade da bi živjeli. Stoga vas molim da se zapitate da li tom silnom željom da ih zaštitimo od rada u tvornicama mi njima stvarno pomažemo ili ih zapravo šaljemo u sigurnu smrt, a možda time upravo od njih neizravno naručujemo našu sljedeću kockicu čokolade.

Hvala!