Dezinformacije o gašenju Glasa Istre
(S. R.)
U povodu navoda da Novi list prijeti zaustavljanjem tiskanja Glasa Istre zbog nepodmirenog duga,
član Uprave Albert Faggian
je priopćio: "Početkom konsolidacije stanja u Glasu Istre zatečen je dug prema Novom listu u iznosu od preko 10.000.000,00 kn. Na današnji dan taj je dug točno dvostruko manji. U roku od nekoliko dana taj će se dug smanjiti za daljnjih 1.500.000,00 kn. Pri tome treba naglasiti da Glas Istre novine d.o.o. redovno plaća nove obveze, i to svakodnevnim uplatama ugovorenih iznosa. S Novim listom je zaključen i ugovor o podmirivanju duga, koji se striktno poštuje. Moram napomenuti da smo u Novom listu uvijek imali odličnog poslovnog partnera, vrlo senzibilnog na naše probleme, partnera koji nam je bio od neprocjenjive pomoći u ovim trenucima. I hvala im na tome. Pokazali su i dokazali izdavačku solidarnost najvišeg stupnja. Dakle, nikakvi pregovori Glasa Istre i Novog lista nisu propali. Uostalom, radi se o dugogodišnjoj suradnji i međusobnom uvažavanju.
Glas Istre nikada nije bio, ni neće biti, režimska novina. Ni IDS-ova ni ičija. Glas Istre nitko ne može "kupiti" pozajmicama, iako ponovno hvala svima koji su nam i pozajmicama pomogli. Uostalom, te pozajmice nisu tajne, kako ih "krsti" Sindikat. Radi se o uobičajenim financijskim poslovima, na temelju zakonitih ugovora, i sve se obveze uredno podmiruju. Znam da bi neki voljeli da to nije tako, ali plaćanje svojih dugova je uvijek bilo opredjeljenje cijele grupe Puljanka, pa tako i Glasa Istre. I nije točno da je neplaćanje dugova uobičajena hrvatska praksa. Ogromna većina ipak podmiruje svoje obveze. Jer to je, ipak, pitanje poštenja, morala, kulture.
Ne smatram upitnom egzistenciju 150 radnika Glasa Istre novine. Isto kao što ne smatram upitnom egzistenciju ostalih 270 radnika u Glasu Istre trgovini. Zanimljivo je da o tim radnicima u Glasu Istre trgovina nitko ne smatra shodnim napisati niti jednu riječ. Kao da su osobe drugog reda. A to su, također, vrijedni i savjesni radnici, koji svakodnevno prodaju, voze, dostavljaju novinu do krajnjeg čitatelja. Zanimljivo je da je sa sindikatom tih radnika već potpisan novi kolektivni ugovor. Međutim, današnji trenutak hrvatske stvarnosti jednostavno nalaže da svima nama ne može više biti isto kao nekada. Možda nas je previše, ili previše trošimo, ili premalo zarađujemo. A radnici se razlikuju na one koji su to shvatili, i na one koji će to tek shvatiti.
Konačno, Glas Istre će sigurno znati kako na dostojanstven način obilježiti 70 godina izlaženja. Nadam se da će se i Sindikat novinara uključiti u to obilježavanje prvenstveno njihovog dosega. Ovakvo priopćenje sigurno ne vodi k tome. Za mene je žalosno da se ovakvim postupkom upravo navedeni Sindikat opredijelio protiv interesa samih radnika koje zastupa. Zanimljivo, samo dva dana prije nego što smo trebali pregovarati o kolektivnom ugovoru. Nakon ovoga, pitam se kako kolektivno pregovarati kada na jednoj strani, očigledno, nedostaje kolektivne svijesti. A možda i savjesti", dodaje na kraju Faggian.
Glavni urednik Glasa Istre Ranko Borovečki u svom osvrtu kaže: "Nije lijepo lagati. A laž je, naime, ono što je napisano u priopćenju Sindikata: '...proteklih je dana glavni urednik riječkog lista najavio kolegi iz pulskog dnevnika prestanak tiskanja novine u riječkoj tiskari i obustavu suradnje između dva lista'.
Branko Mijić, kako se zove glavni urednik Novog lista, nije mi ništa od toga ni na koji način niti 'najavio' niti u bilo kojem drugom obliku priopćio. A razgovarali smo prošlog tjedna, to je istina. I nije mi jasno otkud je Sindikatu palo na pamet da objavi takvu laž u svom priopćenju. Očito im je 'informator' bila neka sasvim pogrešna osoba kojoj više apsolutno ne bi trebali vjerovati, niti kao sindikalisti a još manje kao novinari. I nadam da istog informatora ne koriste u svom svakodnevnom radu kao što se nadam da niti drugim informatorima tako slijepo ne vjeruju kao što su povjerovali ovom.
Novinarima i radnicima u Glasu Istre sigurno posljednjih mjeseci nije lako, možda će im biti i teže, ali ovakvim laganjem samo se nepotrebno podižu tenzije a nikom se situacija ne olakšava. Legitimno je pravo Sindikata da vrši pritisak na poslodavca ali niti oni koji predstavljaju Sindikat nemaju pravo neistinama obmanjivati svoje članstvo i javnost, pa čak i ako misle da time čine nešto korisno.
Predstavnici Sindikata nisu našli za shodno da redakciji Glasa Istre pošalju svoje priopćenje pod izlikom da ga ionako ne bi objavili. Krivo. Objavio bih ga, kao što to se to može i vidjeti", zaključuje Borovečki.
Glavni urednik Novog lista Branko Mijić u svom odgovoru kaže: "Ne znam tko su izvori (dez)informiranja Sindikata odnosno tko im je slagao da sam Ranku Borovečkom najavio prestanak tiskanja i suradnje Novog lista i Glasa Istre. Začudo nitko nije našao za potrebno nazvati me i iz prve ruke provjeriti o čemu smo to razgovarali. Desetljeća suradnje i suživota naših dviju novina i izdavačkih kuća previše su važni da bi se time mogli tek tako igrati. Stoga sada mogu priznati i potpisati o čemu smo to pričali, kada već nekog toliko zanima: kako unaprijediti suradnju dviju redakcija i podići kvalitetu naših listova u ovim turbulentnim vremenima kada se svi, ne samo mi, bukvalno borimo za opstanak na tržištu. Jer, Glasa Istre i Novog lista bit će onoliko koliko bude naših čitatelja, a njih će biti onoliko koliko budemo pisali istinu." (GI)
Glas Istre nikada nije bio, ni neće biti, režimska novina. Ni IDS-ova ni ičija. Glas Istre nitko ne može "kupiti" pozajmicama, iako ponovno hvala svima koji su nam i pozajmicama pomogli. Uostalom, te pozajmice nisu tajne, kako ih "krsti" Sindikat. Radi se o uobičajenim financijskim poslovima, na temelju zakonitih ugovora, i sve se obveze uredno podmiruju. Znam da bi neki voljeli da to nije tako, ali plaćanje svojih dugova je uvijek bilo opredjeljenje cijele grupe Puljanka, pa tako i Glasa Istre. I nije točno da je neplaćanje dugova uobičajena hrvatska praksa. Ogromna većina ipak podmiruje svoje obveze. Jer to je, ipak, pitanje poštenja, morala, kulture.
Ne smatram upitnom egzistenciju 150 radnika Glasa Istre novine. Isto kao što ne smatram upitnom egzistenciju ostalih 270 radnika u Glasu Istre trgovini. Zanimljivo je da o tim radnicima u Glasu Istre trgovina nitko ne smatra shodnim napisati niti jednu riječ. Kao da su osobe drugog reda. A to su, također, vrijedni i savjesni radnici, koji svakodnevno prodaju, voze, dostavljaju novinu do krajnjeg čitatelja. Zanimljivo je da je sa sindikatom tih radnika već potpisan novi kolektivni ugovor. Međutim, današnji trenutak hrvatske stvarnosti jednostavno nalaže da svima nama ne može više biti isto kao nekada. Možda nas je previše, ili previše trošimo, ili premalo zarađujemo. A radnici se razlikuju na one koji su to shvatili, i na one koji će to tek shvatiti.
Konačno, Glas Istre će sigurno znati kako na dostojanstven način obilježiti 70 godina izlaženja. Nadam se da će se i Sindikat novinara uključiti u to obilježavanje prvenstveno njihovog dosega. Ovakvo priopćenje sigurno ne vodi k tome. Za mene je žalosno da se ovakvim postupkom upravo navedeni Sindikat opredijelio protiv interesa samih radnika koje zastupa. Zanimljivo, samo dva dana prije nego što smo trebali pregovarati o kolektivnom ugovoru. Nakon ovoga, pitam se kako kolektivno pregovarati kada na jednoj strani, očigledno, nedostaje kolektivne svijesti. A možda i savjesti", dodaje na kraju Faggian.
Glavni urednik Glasa Istre Ranko Borovečki u svom osvrtu kaže: "Nije lijepo lagati. A laž je, naime, ono što je napisano u priopćenju Sindikata: '...proteklih je dana glavni urednik riječkog lista najavio kolegi iz pulskog dnevnika prestanak tiskanja novine u riječkoj tiskari i obustavu suradnje između dva lista'.
Branko Mijić, kako se zove glavni urednik Novog lista, nije mi ništa od toga ni na koji način niti 'najavio' niti u bilo kojem drugom obliku priopćio. A razgovarali smo prošlog tjedna, to je istina. I nije mi jasno otkud je Sindikatu palo na pamet da objavi takvu laž u svom priopćenju. Očito im je 'informator' bila neka sasvim pogrešna osoba kojoj više apsolutno ne bi trebali vjerovati, niti kao sindikalisti a još manje kao novinari. I nadam da istog informatora ne koriste u svom svakodnevnom radu kao što se nadam da niti drugim informatorima tako slijepo ne vjeruju kao što su povjerovali ovom.
Novinarima i radnicima u Glasu Istre sigurno posljednjih mjeseci nije lako, možda će im biti i teže, ali ovakvim laganjem samo se nepotrebno podižu tenzije a nikom se situacija ne olakšava. Legitimno je pravo Sindikata da vrši pritisak na poslodavca ali niti oni koji predstavljaju Sindikat nemaju pravo neistinama obmanjivati svoje članstvo i javnost, pa čak i ako misle da time čine nešto korisno.
Predstavnici Sindikata nisu našli za shodno da redakciji Glasa Istre pošalju svoje priopćenje pod izlikom da ga ionako ne bi objavili. Krivo. Objavio bih ga, kao što to se to može i vidjeti", zaključuje Borovečki.
Glavni urednik Novog lista Branko Mijić u svom odgovoru kaže: "Ne znam tko su izvori (dez)informiranja Sindikata odnosno tko im je slagao da sam Ranku Borovečkom najavio prestanak tiskanja i suradnje Novog lista i Glasa Istre. Začudo nitko nije našao za potrebno nazvati me i iz prve ruke provjeriti o čemu smo to razgovarali. Desetljeća suradnje i suživota naših dviju novina i izdavačkih kuća previše su važni da bi se time mogli tek tako igrati. Stoga sada mogu priznati i potpisati o čemu smo to pričali, kada već nekog toliko zanima: kako unaprijediti suradnju dviju redakcija i podići kvalitetu naših listova u ovim turbulentnim vremenima kada se svi, ne samo mi, bukvalno borimo za opstanak na tržištu. Jer, Glasa Istre i Novog lista bit će onoliko koliko bude naših čitatelja, a njih će biti onoliko koliko budemo pisali istinu." (GI)
