Dentalni implantati - trajno rješenje ili privremeni luksuz?

Kada je riječ o zubima danas se, više nego ikad prije, riječ dentalni implantat može čuti jednako često kao i riječ parodontoza. Zapravo, jedno najčešće prethodi drugome, odnosno, ljudi najčešće zbog parodontitisa izgube zube i kasnije traže fiksno rješenje.

Implantati su titanski vijci koji se ugrađuju u čeljusnu kost te se na njih kasnije fiksira krunica ili most. Oni zbog svoje strukture i materijala ne izazivaju alergiju te se smatraju sigurnim dugoročnim terapijskim sredstvom u liječenju bezubosti. Implantati se mogu ugraditi na mjesto nedostatka jednog zuba, više implantata za nedostatak većeg broja zuba pa sve do 6 pa čak i 8 implantata po čeljusti za nedostatak svih zuba u čeljusti. Broj i vrsta implantata ovisi o puno faktora, a za to treba napraviti klinički pregled i obavezno 3D CBCT dijagnostiku. Sama ugradnja implantata je bezbolni rutinski kirurški zahvat koji se izvodi pod lokalnom anestezijom, a ugradnja jednog implantata traje između 15–30 minuta. Nakon zahvata doktor daje antibiotik (nije uvijek potrebno), tablete protiv bolova, led i upute o prehrani, oralnoj higijeni i prilagođenoj fizičkoj aktivnosti.

Dva su anatomska čimbenika ključna kako bi implantat imao dugoročan uspjeh, a to su kvaliteta i količina čeljusne kosti i sluznice (zubnog mesa). Čeljusna nam kost pruža inicijalnu stabilnost implantata dok kvalitetna sluznica pruža mogućnost izrade krunice ili mosta s visokom estetikom i adekvatnom mogućnošću održavanja oralne higijene.

Nerijetko imam priliku kod pacijenata vidjeti povučenu sluznicu oko implantata što osim narušavanja estetike utječe i na otežano četkanje uz bol i krvarenje prilikom pranja. Zbog te nelagode pacijent ne čisti dovoljno dobro, akumuliraju se bakterije što uzrokuje upalu sluznice, a nekad i same kosti oko implantata. Ako se na vrijeme prepozna takva situacija, uz dodatni zahvat podebljanja sluznice ili nadogradnje kosti, može prevenirati takvo stanje.

Često pacijenti pitaju mogu li ugraditi samo jedan implantat na mjestu gdje nedostaju dva zuba, pa ga povezati sa susjednim zubom da se napravi most. Znanstvena istraživanja i klinička iskustva ne idu tome u prilog zbog različitog stupnja amortizacije zuba i implantata. Naime, prirodni zub (njegov korijen) okružen je parodontnim ligamentom koji za vrijeme žvakanja “sliježe” dok je implantat praktički rigidan u kosti i nema pomaka (odnosno vrlo minimalan). Zbog različitog prijenosa sila, dolazi do stvaranja poluge koja nepovoljno utječe na implantat zbog čega može doći do njegovog rasklimavanja i gubitka.

Pacijenti znaju pitati mogu li raditi magnetsku rezonancu iako imaju implantate, i hoće li na kontroli metala (npr. na aerodromu) uređaj signalizirati prisustvo implantata? Što se tiče magnetske rezonance nema nikakvih problema, implantat ne ometa ovu vrstu pretrage a ni uređaj na aerodromu neće signalizirati da imate implantat.

Kao stomatolog koji se svakodnevno susreće s puno različitih implantoloških sustava želim posebno naglasiti jednu stvar svima koji planiraju ugradnju implantata. Obaveza doktora je da vam nakon ugradnje implantata preda implantološku knjižicu na kojoj piše marka i tip implantata s dimenzijama te svim potrebnim šiframa (LOT, ref). Ako to izostane, obavezno zatražite knjižicu jer u protivnom, za npr. 15-20 godina kad budete mijenjali krunu na implantatu, a nemate certifikat, moguće da se neće moći implantat iskoristiti. Što znači da riskirate da će se implantat morati izvaditi. Zašto je to tako? Zato što svaki implantološki sustav ima svoje ključiće i komponente koje odgovaraju samo za taj sustav, a s obzirom na to da se danas na tržištu nalazi na stotine sustava.

Kada govorimo o dentalnim implantatima, mislimo na titanski vijak. Ono što nedostaje u slagalici da se nadoknadi zub su još suprastruktura i protetski nadomjestak.

Suprastruktura je nadomjestak koji se vijkom fiksira u implantat i glumi “bataljak” na koji se pričvršćuje protetski nadomjestak. Protetski nadomjestak (most ili kruna) može biti fiksiran cementom ili vijkom - ono što se danas svakako preporučuje je fiksacija vijkom jer dopušta skidanje i kontrolu u svakom trenutku, dok cementirana kruna ili most najčešće moraju biti uništeni (prepiljeni) kako bi se skinuli. Da bi se omogućila izrada protetskog nadomjestka na vijak, sam proces izvedbe mora biti vrlo precizan i stručan jer takva metoda ne podnosi nepreciznosti. Svakako nam u tome pomaže i današnja moderna tehnologija koja je vrlo precizna i predvidiva.

Nakon što se ugradi implantat mora se pričekati vrijeme oseointegracije, odnosno proces srastanja implantata uz kost. Ovisno o stabilnosti netom postavljenog implantata, taj period može trajati od tri do šest mjeseci. Alo je doktor procijenio da je stabilnost implantata dovoljno dobra, moguće je odmah postaviti nadogradnju za cijeljenje sluznice (tzv. gingivaformer) koja izgleda poput titanske kapice koja se postavlja na implantat. Ako stabilnost ugrađenog implantata nije zadovoljavajuća, implantat se pokrije sluznicom te je onda potreban dodatni zahvat za nekoliko mjeseci kad se postavlja dogradnja za cijeljenje sluznice.

U nekim je situacijama moguće implantat postaviti odmah prilikom vađenja zuba, što je najbolja opcija. Takva vrsta zahvata se zove imedijatna implantacija i ona skraćuje samo vrijeme terapije. Uz to, činjenica je da nakon vađenja zuba dolazi do povlačenja kosti i sluznice, pogotovo kad je osoba dugo bez zuba. Tehnika imedijatne ugradnje pomaže očuvanju okolne kosti i sluznice, ubrzava cijeli postupak, a vrlo često se može postaviti odmah fiksni provizorij (privremena kruna ili most) što olakšava pacijentu period čekanja postave trajnog protetskog nadomjestka. Da bi se implantat mogao postaviti odmah prilikom vađenja zuba postoje parametri koje treba zadovoljiti kao što je očuvana okolna kost, izostanak difuzne upale oko korijena i zdrava sluznica oko zuba.

Čimbenici koji mogu loše utjecati na uspješnu prognozu implantata jesu: parodontitis, pušenje, loša oralna higijena i dijabetes. Dokazano je da pacijenti koji pate od nekih od ovih stanja imaju povećanu incidenciju odbacivanja implantata. Vrlo je važno staviti te čimbenike pod kontrolu i u tom slučaju dugoročnost implantata može biti vrlo zadovoljavajuća.

Često me pacijenti pitaju: “Doktore, koliko implantati mogu trajati? Jesu li doživotni?” Naravno da pri postavljanju implantata uvijek vjerujemo da će za pacijenta implantat biti doživotan, međutim postoji niz čimbenika koji utječu na samu prognozu. Kao što sam gore i napisao, zdravstveno stanje pacijenta itekako može utjecati na svaku stanicu u organizmu, pa samim time i na usnu šupljinu. Neadekvatno održavanje oralne higijene i pušenje donose veliki rizik od komplikacija kao što su npr. krvarenje i povlačenje sluznice, gubitak kosti oko implantata te u konačnici i njegov kompletni gubitak. Uz kvalitetnu evaluaciju kliničke situacije prije zahvata, dobru pripremu, redovne godišnje kontrole i pridržavanje uputa o održavanju oralne higijene vjerujem da dentalni implantati pružaju odlično dugogodišnje rješenje koje poboljšava kvalitetu života pacijenta.

Srdačan pozdrav,
dr. Haris Šabić, med. dent.