Debata je stil života, ljubav i vještina - razgovor sa Mijom Junuzović

[slika1d] Kada si se počela baviti debatom ?

S pojmom debate upoznala sam se krajem drugog razreda srednje škole na nagovor profesorice Branke Kalčić. Na samom sam početku jako malo znala o pravilima iste i o strukturi govora. No, nakon nekoliko izletničkih turnira i seminara u trećem srednje, debata je za mene postala ozbiljan sport i sastavni dio života. Ivan, moj prijatelj i kolega, i ja sakupljali smo putem djeliće znanja o debati i za svaki nadolazeći turnir sve više vježbali, istraživali, radili s mlađim generacijama.

Što te potaknulo na to?

Ljubav. Ljubav prema argumentima, logici , retorici, tezama o kojima se raspravljalo, uzbuđenju i napetosti koja prati svaki govor, iščekivanju presuda, putovanjima, ali i ljubav prema ljudima. S prijateljima koje sam upoznala kroz debatu sada se najviše družim, na fakultetu, vani i na turnirima. Debata je vještina pomoću koje se uči komunicirati, koja razvija toleranciju prema drugačijim stavovima, kroz koju se stvaraju najljepše uspomene. Zbog svega toga, zbog osjećaja koji stvara, nakon prvog turnira otišla sam i na drugi, treći, te čak i nakon srednje škole ostala u debati.

To je ekipno natjecanje, tvoja ekipa je sudjelovala na mnogim turnirima, natjecanjima gdje ste često ostvarivali zapažene rezultate i na državnoj razini…?

Kada danas razmišljam o našim debatnim danima, žao mi je što njene čari nismo otkrili puno ranije. Sudjelovali smo na brojnim turnirima. Na međužupanijskim natjecanjima smo uvijek bili među prva tri mjesta, prolazili na državna gdje smo uz jaku konkurenciju uspjeli zauzeti 5. mjesto. Vjerujem da bismo učinili puno više i za sebe i za našu školu da smo imali na raspolaganju još koju godinu debatiranja, ali smo uvijek bili ponosni znajući da smo u samo dvije godine debatiranja ušli među pet najboljih ekipa u državi i oživjeli uspavanu debatu u Istri.

Pokazali ste svoje umijeće debatiranja i na međunarodnom natjecanju u Makedoniji gdje ste debatirali na engleskom jeziku. Kako ste se snašli?

Turnir u Skopju bio je jedno od najljepših iskustava u mom životu. Za neke situacije nismo bili najspremniji, imali smo mnogo ad hoc debata (one debate čija se teza objavi 15 min prije natjecanja), koristili smo se drugim formatom i stranim jezikom, ali smo iz svega uspjeli izvući maksimum. Maksimum pobjeda i maksimum zabave.

Debatu nisi mogla izbaciti iz svoje svakodnevice, tako si postala debatni voditelj, a nedavno i sudac, a uključila si se u studentsku debatu...?

Debata nije hobi, debata je stil života. Nakon srednjoškolske, prirodan slijed je studentska debata. Drugi format, nova pravila, ali uvijek isti osjećaj. Većina nas se debatom bavila i prije, znamo se dugo i uživamo u svakom sastanku, a pogotovo u turnirima. Trenutno se pripremamo za međunarodni turnir u Beogradu. No, kako je srednjoškolska debata još uvijek moja najveća ljubav, odlučila sam se i dalje baviti njome, ali kao voditelj i sudac. Zajedno sa još dvoje kolega vodim jedan zagrebački klub i sudim na srednjoškolskim turnirima. Osjećam kao da ponovno otkrivam sve što sam dosad učila, ali na potpuno drugačiji način. Uistinu uživam u radu, poticanju i usmjeravanju mladih.

[slika2d]

Kako gledaš na debatu kao debatant, a kako kao voditelj i sudac?

Danas se, u svojim novim ulogama, osjećam puno zrelije i ozbiljnije. Kao debatantica, nisam mogla u svakoj situaciji ostati nepristrana, a i često sam bila egocentrična. To su karakteristike debatanata, u takvim situacijama brineš samo svom govoru i pobjedi. Kao voditelj i sudac moraš uvijek moći sagledati širu sliku, odbaciti moguće simpatije i pažljivo slušati. Tvoja je uloga sporedna, ti si onaj koji nastoji pomoći mladima da budu što bolji, sve što radiš, radiš prvenstveno u interesu drugih, ne sebe.

Ti si prvi debatni sudac iz Istre iz redova debatanata, kako to vidiš?

S jedne strane drago mi je što mi pripada titula, volim debatu i osobito mi je drago kada je moj uspjeh, uspjeh za moj rodni kraj. Ali s druge strane, mislim da to poprilično govori o zakržljalosti debate na našem području. Nadam se da će uspjesi moje generacije i ovogodišnjih maturanata potaknuti brojne istarske srednjoškolce te da će epitet mene kao prve uskoro pasti u zaborav, odnosno da će ga potisnuti brojni drugi uspješni debatanti. Budući da je, na moju veliku radost, Poreč domaćin ovogodišnjeg državnog natjecanja u debati, možda upravo to bude savršena prilika.

Debatanti često moraju braniti stranu s kojom se inače ne slažu, kako si ti uspijevala u tome?

Prestala sam razmišljati crno i bijelo i shvatila da je „svijet lopta šarena“. Mislim da ne postoji tema koja nije debatibilna, koja ima isključivo jednu stranu. U trenutku kada se uspije izdići iznad svog mišljenja i pronaći dobre argumente i za stranu s kojom se isprva ne slaže, postiže se pravi smisao debate. Tada shvaćamo da svaku činjenicu možemo okrenuti na nekoliko načina i razvijamo toleranciju prema stavovima drukčijim od naših.

Koliko i na koji način ti je debata pomogla u životu, u izgradnji tvoje osobnosti?

Mislim da sam imala izgrađenu osobnost i prije nego sam se počela baviti debatom, ali bavljenjem debatom sam ju usavršavala, a činim to i danas. Ona širi moje poglede na svijet, moju toleranciju, a pogotovo znanje. Ono što je možda najvažnije, zbog nje sam maksimalno razvila logičko razmišljanje i razbila tremu. S lakoćom se izražavam u javnosti, pogotovo na fakultetu, čak i pred ljudima koji predstavljaju autoritete, idole. To umijeće najveća je zasluga debate.

Proglašavana si najboljom govornicom, a uvijek si bila na samom vrhu, je li to razlog biranja prava kao životnog poziva ?

Odmalena me fascinira posao pravnika, ili barem ono što sam gledala na televiziji i zamišljala kao takvo. Uvodni i završni govori tužitelja i branitelja, postupak, sudska presuda, porota oduvijek su me privlačili. No, nije me privlačilo samo pravo, kroz osnovnu i srednju školu kretala sam mnogim putovima na kojima su me privlačile različite, često i suprotne stvari. Kroz debatu sam imala priliku držati svoj „završni govor“ pred porotom (publikom) i sucem. Mislim da su upravo ti trenutci presudili, ta paralela koju sam povukla između najdraže stvari na svijetu i mogućeg poziva. Zasad mislim da sam savršeno izabrala; i u pogledu debate, i u pogledu životnog poziva.