Daniel Šaškin: Bila je to dobra škola

Sport
13.01.2009 00:00
D. Požarić
SLIČNIJE OFF ROADU NEGO RELIJU - hrvatska posada tijekom Relija Dakar
SLIČNIJE OFF ROADU NEGO RELIJU - hrvatska posada tijekom Relija Dakar
MENDOZA - Hrvatska posada koju čine porečki automobilist Danijel Šaškin sa suvozačem Damirom Brunerom nažalost neće imati prilike sudjelovati u drugoj polovici natjecanja relija Dakar u Čileu, nakon što ih je u posljednjoj argentinskoj etapi kvar automobila spriječio u nastavku najizazovnije i najteže automobilističke utrke na svijetu. Južnoameričko područje s visokim ljetnim temperaturama nije se pokazalo gostoljubivim terenom za hrvatsku posadu.
- Nažalost nismo uspjeli završiti. Problemi s automobilom koji su nas pratili gotovo od prvog dana su se nastavili i morali smo odustati. Fizički smo spremni i sigurno bismo to izdržali, ali automobil, nažalost, nije. Uvjeti su stvarno bili vrlo teški i gotovo svi se žale kako je to najteži Dakar do sada, a natjecanje je sličnije ekstremnom off roadu nego reliju. Dionice su bile jako dugačke i vrlo zahtjevne s jako puno zavoja pa smo se većim dijelom mogli voziti brzinom od tek 20 kilometara na sat. Na početku, kada smo se pripremali za ovo nismo točno znali što trebamo očekivati pa možda ni automobil nije bio dovoljno dobro pripremljen za te napore. Bila je to dobra škola. S jedne strane frustracije, a s druge mi je jako drago da smo do ovdje došli. Na kraju krajeva, nisam uopće razočaran. Srce me boli, no s druge sam strane sretan. Ovo je bilo jedno posebno iskustvo. Vozili smo po različitim uvjetima od ekstremnih vrućina do snijega, po pustinjskim prostranstavima i nepreglednim travnatim terenima. Penjali smo se na dine, spuštali nizbrdicama gdje sam mislio da automobil uopće ne može proći. Kažu da se prvi mačići bacaju u vodu, no ja ih najradije ne bih bio bacio, iako se tako dogodilo. Ovo je profesionalna utrka za profesionalce i tako se treba pripremati, jer u protivnom nema smisla uopće pokušavati nešto napraviti. Osim toga, utrka je podređena timovima koji u to ulažu veliki novac, o čemu govori i činjenica da je otkazan dio šestog brzinskog ispita kada su se na dinama prevrnuli i Sainz i Peterhansel, iako je natjecanje moglo ići dalje. Mi ostali smo samo avanturisti, kaže Danijel Šaškin, prvi istarski automobilist koji je nastupio na ovom zahtjevnom natjecanju.
Problemi od prvog dana
Problemi s automobilom pratili su ih tijekom svih šest dana. Usprkos tome, u prva dva dana uspjeli su prestići više od 90 posada u poretku, no nakon trećeg dana puknuo je nosač diferencijala, što je samo naznačilo sve veće probleme »opel antare«. Ekstremni temperaturni uvjeti na kraju su presudili njihovom daljnjem nastupu na Dakaru.
- Motor nam se pregrijao već trećeg dana, također na jednoj vrlo sporoj dionici pri vrlo visokim temperaturama. Vozili smo se stalno po uzbrdici, zraka ima malo na 3.800 metara, gdje motor gubi snagu pa sam morao davati više gasa da bismo se uopće popeli na te uzbrdice. Tog, šestog dana automobil je već bio na pola snage, pokušavali smo ga popraviti tijekom noći pa nismo stigli na vrijeme na start sedme etape, što je značilo i kraj natjecanja. Malo smo si i sami krivi jer smo na trenutak bili odustali, znali smo da nas očekuje jedno penjanje na dine, mada nisu više bile tako velike. Petu etapu smo završili do kraja i stigli smo u noći do dina, no vratili su nas jer su se tamo kamioni zaglavili pa je bilo nemoguće proći. Tog dana smo probušili čak četiri gume i morali smo stati u jednom selu i moliti nekog od natjecatelja koji su prolazili da nam posude gumu. U pomoć nam je pritekla jedna španjolska posada s kotačem za »mitsubishi«, koji naravno nije odgovarao. Okupili su se mještani, njih dvadesetak, koji su nam pomogli staviti tu gumu na naše felge i to je trajalo četiri sata. Naš šef tima je pogriješio kod izbora guma, pa su kod svakog bočnog proklizavanja na kamenitoj vulkanskoj podlozi pucale. Nakon druge puknute gume pazili smo, ali nije bilo dovoljno, priča Šaškin.
Želje uoči natjecanja u Argentini i Čileu bile su poprilično velike. Šaškin se nadao da bi on i njegov suvozač mogli biti prva hrvatska posada na ovom avanturističkom natjecanju koji će natjecanje završiti u gornjoj polovici konačnog poretka.
Najvažnije je bilo preživjeti
- Očekivao sam ne samo da završim, već i dobar plasman. No, kada je sve počelo, ambicije su znatno splasnule i prestao sam razmišljati o plasmanu jer sam vidio da će najvažnije biti preživjeti. Znam da smo s tim konstantnim kvarovima i s tek po dva sata sna na dan bili relativno dobri, dok nam automobil nije zadavao glavobolje. Uvjeren sam da smo mogli biti među 50 najboljih da sam imao dobar automobil. Znali smo da je naša »opel antara« malo preteška za takvo natjecanje, no mislili smo da to neće biti hendikep. Međutim mi smo iz njega morali izvlačiti maksimum da bi mogao uopće proći neke dionice. S druge strane, na lakšim »relijaškim« rutama također nismo išli maksimalno upravo da poštedimo automobil za te teže dijelove koje mora proći. Tako se nakupi još nekih sitnih kvarova koji vas koče u proboju prema naprijed. No, preživjeli bismo s takvim sitnicama jer se to svima događa, no protiv ovih većih kvarova nismo mogli, objašnjava Šaškin.
Ovogodišnje odustajanje nije obeshrabrilo porečkog automobilista da se i iduće sezone odluči za ovo zahtjevno natjecanje. Utrkivanje na hrvatskim stazama, kako kaže, za njega je prošlost, a izazov borbe s najboljim svjetskim automobilistima tjera ga da usprkos nedovoljnom razumijevanju sponzora pokuša i iduće sezone nastupiti na ovom prestižnom natjecanju.
Dakar i dalje u mislima
- Svaki pametan čovjek bi odustao, no mi guramo dalje. Ovo je pravi projekt, u kojem mnogi sponzori mogu pronaći svoj interes. Želja je složiti bolji automobil i pokušati nešto napraviti. Ne vjerujem da ću više voziti državno prvenstvo i mislim da ću svu snagu usmjeriti u to. Nastupiti na Svjetskom prvenstvu u reliju je gotovo nemoguće za nas iz male Hrvatske pa mi od velikih natjecanja preostaje Dakar. Ovo je relativno ostvarivo s obzirom na to da je samo jednom na godinu. Uz to, volio bih preuzeti porečki reli i od toga napraviti pravu veliku feštu oktanskih sportova, Šaškinova su razmišljanja o daljnjem bavljenju automobilizmom.
O popularnosti Dakara u svjetskim okvirima gotovo je nepotrebno govoriti, a ove je sezone natjecanje popunjeno s 530 vozača iz 49 zemalja, samo nekoliko dana nakon početka službenih prijava.
- Reli Dakar je sigurno jedna od najvećih svjetskih automobilističkih priredbi. Primjerice, na startu natjecanja u Buenos Airesu došlo nas je ispratiti gotovo milijun ljudi i više od dvadeset kilometara smo se gradom vozili uz špalir posjetitelja. To nisam nikada vidio u životu i to je nešto fantastično. Ovdje su ljudi fantastični, organizacija je na visokom nivou. Nije bez veze to najteža i najveća utrka na svijetu. A detalj da sam spavao u pustinji s litrom vode, sigurno ću pamtiti čitav život. Prije toga sam nastupao na dva relija iz Dakar serije u Europi, ali oni nemaju veze s ovim pravim. Ono je bila dječja igra u odnosu na ovo. Jedino smo u Portugalu imali sličan brzinski ispit. Ne jedeš, ne spavaš danima, stvarno ekstremni uvjeti. Oni su bili dobri za stjecanje iskustva, no nisu ni slični ovome, zaključuje Šaškin.
Siniša ŽULIĆ
Fotoarhiva Danijela ŠAŠKINA

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti