Da bi Sergej opet hodao treba 85.500 eura - humanitarna akcija za pomoć mladom Buježu stradalom u prometnoj nesreći
Majka Ivanka i Sergej koji se opet naučio služiti kompjuterom
[slika1]Od ljeta 2004., do kada je poput svojih vršnjaka mogao normalno hodati i kretati se, 24-godišnji Sergej Fabac iz Buja, danas tetraplegičar, vezan je za krevet i invalidska kolica. Nakon teške prometne nezgode u kojoj je ozlijedio kralježnicu, ne može pomicati donji dio tijela, ruke su mu slabo pokretljive, tako da šakama ne može uzeti primjerice kemijsku olovku ili čašu. Ovisan je u potpunosti o svojim roditeljima, Ivanki i Klaudiju, kojima se život nakon nesreće zauvijek promijenio. Međutim, osmijeh na lice i nada vratili su im se nakon lipanjskog pregleda u specijaliziranoj privatnoj klinici u Firenci, gdje im je portugalski kirurg Carlos Lima rekao da je delikatna operacija moguća i da vjeruje u njezin uspjeh.
No, za nju treba skupiti ukupno 85.500 eura, pa je ovih dana u Bujama pokrenuta velika dobrotvorna akcija. Prije operacije Sergej mora obaviti posebne pripreme u spomenutoj bolnici u trajanju od desetak tjedana. Nakon kirurškog zahvata, koji se planira obaviti u Lisabonu i stajat će 35 tisuća eura, Sergej će morati na posebnu rehabilitaciju, ponovno u glavnom gradu Toscane, koja će trajati dvadeset tjedana. Svaki tjedan ondje stoji 1.750 eura, što, ne računajući operaciju, iznosi 52.500 eura. Napisali su molbu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje tražeći sufinanciranje, ali dobili su negativan odgovor, s obrazloženjem da su takvi zahvati još u eksperimentalnoj fazi. Ostalo im je manje od tri mjeseca da prikupe cijeli iznos. U pomoć im je priskočila aktivistica bujske Zajednice Talijana Dolores Barnaba' koja je u njihovo ime napisala pismo i e-mailom ga poslala na brojne adrese pojedinaca i poduzeća tražeći pomoć. Tako je stiglo i u redakciju Glasa Istre.
[slika2]Tog kobnog 6. srpnja prije tri godine Sergej je, prisjeća se njegova majka, rano ujutro kao i obično krenuo na posao u Albere kod Savudrije. No, zaspao je za volanom i, prevrnuvši se, s ceste sletio u jarak. Zbog ozljeda se nije mogao ni pomaknuti, pa čak ni dohvatiti mobitel u džepu da pozove pomoć. Njegov automobil uopće se nije mogao uočiti s prometnice. Tri sata kasnije, oko 9.30 sati, sreća je htjela da ga sasvim slučajno pronađe Mario Pišton, otac njegovog najboljeg prijatelja kojeg je šesto čulo natjeralo da se bagerom vrati unatrag i ode pogledati zašto je bor malo nakrivljen. Sergej je završio na intenzivnoj njezi u riječkoj bolnici na Sušaku, gdje mu je spašen život. Ivanka je zahvalna tamošnjim liječnicima i medicinskom osoblju zbog stručnosti, truda i humanosti. Premda su prognoze bile loše, tada im još nitko nije rekao gorku istinu, koju su saznali nešto kasnije u Varaždinskim toplicama, gdje je na rehabilitaciji proveo četiri mjeseca. U tom trenutku svijet im se srušio.
Željni drugog mišljenja, medicinsku dokumentaciju poslali su u Italiju i Švicarsku, ali i tamošnji su im doktori potvrdili točnost dijagnoze. Ivanka kaže da su nakon povratka kući počeli novi život. Fizički jači, Klaudio je napustio posao da bi se u potpunosti brinuo za sina kojeg treba polegnuti u krevet, staviti ga i izvaditi iz kolica, odnijeti u kadu… Sada radi samo popodne kao sportski trener, a Ivanka ide na posao ujutro. Organizirani su u smjenama da bi uvijek bili uz sina.
- Sergej je sve odlično prihvatio. Prijatelji često dolaze po njega i odvoze ga kolicima van. To mu puno znači. Nikada se ne žali na svoju nesreću, što i nama daje snagu i olakšava situaciju. Zapravo, on je to puno bolje prihvatio nego ja, a suprug je jako očvrsnuo. Kako je vrijeme prolazilo, Sergej je vježbajući šake polako naučio koristiti mobitel i kompjuter, pa većinu vremena provodi na internetu. Upravo je surfajući došao do jedne djevojke u sličnoj situaciji koja je pisala o svom liječenju. Kontaktirao ju je, nakon čega mu je poslala brojeve telefona klinike i liječnika u Firenci, ispričala nam je Ivanka.
Otkad im se desila ova tragedija, istaknula je ona, puno im je prijatelja nudilo i nudi pomoć. Posebno su zahvalni obiteljskoj liječnici dr. Marini Gugić, kao i rodbini na koju uvijek mogu računati. Ivanka stoga uopće ne sumnja da će prikupiti potreban iznos i poslije Nove godine krenuti u Italiju.
U idućim mjesecima Zajednica Talijana te sportske i ostale lokalne udruge organizirat će niz humanitarnih događanja na kojima će se prikupljati novac za obitelj Fabac. Grad Buje im je već velikodušno priskočio u pomoć s 3.500 eura, koliko su trebali uplatiti klinici akontaciju za rezervaciju mjesta.
Dobri ljudi koji mogu i žele pomoći mogu to učiniti u Erste banci u kojoj je za Sergeja otvoren žiro račun br.
2402006-1031262160 3101513841
.
T. KOCIJANČIĆ
