Crkva protiv Dana antifašizma
Obilježavanje Dana antifašističke borbe ima širi društveni značaj
Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije praktički se izjasnila protiv slavljenja 22. lipnja kao Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj i založila da se umjesto toga obilježava spomen na otpor koji su istarski Hrvati pružali talijanskom fašizmu u prvim godinama Mussolinijevog režima.
U izjavi objavljenoj u povodu 20. obljetnice pada Berlinskog zida Komisija se usprotivila negiranju zločina komunizma i pritom istaknula da se «još uvijek slavi 22. lipnja, dan ustanka hrvatskih komunista protiv totalitarnih osvajača i njihovih domaćih saveznika», dok se «šutke prelazi preko činjenice da se ti isti komunisti nisu oduprli osvajačima u travnju 1941. godine, nego su tek dva i pol mjeseca kasnije ustali u obranu jedne strane države, SSSR-a, i to na poziv Staljina i Kominterne».
Komunisti su se dotad, ističu u izjavi, «mirili s nacifašističkom okupacijom i režimom NDH i nisu pokazivali nikakvog anti-fašizma, jer je njihova ideološka domovina, SSSR, tada bila u savezništvu s Hitlerom. I ne bi li bilo bolje i pravednije da hrvatski narod obilježava svoj stvarni anti-fašizam, jer istarski Hrvati bili su prvi u Europi koji su se oduprli talijanskom fašizmu, na Proštini i Labinu, još u prvim godinama rađanja Mussolinijeva režima? Zašto se zaboravljaju ti socijalno i nacionalno motivirani anti-fašistički ustanci?», pitaju se u izjavi.
Njihov stav o blagdanu koji je svoje mjesto našao još u zakonu iz 1991. godine nije naišao na odobravanje povjesničara.
- Nema sumnje da treba vrednovati i njegovati memoriju na istarske antifašiste, Vladimira Gortana i njegove drugove. No, ustanak 22. lipnja 1941. godine, osim činjenice da su ga poveli komunisti, ima puno širi društveni, politički i civilizacijski značaj pa nema sumnje da stoji u temeljima hrvatskog antifašizma, rekao je povjesničar Ivo Goldstein , dodavši da «ma koliko se neki trudili da iz povijesti hrvatskog antifašizma izmaknu tu ciglu, to jednostavno nije moguće».
Njegov kolega Tvrtko Jakovina istaknuo je, prije svega, svoje čuđenje: nije mu, kaže, jasno zašto se vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj dovodi u sukob s Vatikanom, koji je tada i za vrijeme komunističke Jugoslavije bio zainteresiran da Istra ostane dio Italije, odnosno da Italija ne ustupi taj teritorij jer je Jugoslavija bila komunistička. Jakovinu čudi još jedna stvar - što ovakva izjava nije došla «u vrijeme vladavine čovjeka koji je odredio da se taj datum slavi», Franje Tuđmana.
Tko i kako niječe zločine komunizma u Hrvatskoj, biskup Vlado Košić , predsjednik Komisije Iustitia et pax, nije želio otvoreno govoriti, a na pitanje smeta li Komisiju stav predsjednika Stjepana Mesića prema tom pitanju i kako bi se trebao postaviti novi predsjednik ili predsjednica, kazao je da ih «smeta stav svih javnih osoba koje negiraju zločine, ma gdje se oni dogodili i tko god ih počinio, a u predsjedničku kampanju se ne bih miješao».
Gdje se i kako, pak, događa rehabilitacija komunizma, odgovorio je tajnik Komisije Gordan Črpić , istaknuvši da je «bilo nekoliko izjava», a da je «'Otvoreno' prije tjedan dana de facto išlo za rehabilitacijom komunističkog sustava». (I. FRLAN)
U izjavi objavljenoj u povodu 20. obljetnice pada Berlinskog zida Komisija se usprotivila negiranju zločina komunizma i pritom istaknula da se «još uvijek slavi 22. lipnja, dan ustanka hrvatskih komunista protiv totalitarnih osvajača i njihovih domaćih saveznika», dok se «šutke prelazi preko činjenice da se ti isti komunisti nisu oduprli osvajačima u travnju 1941. godine, nego su tek dva i pol mjeseca kasnije ustali u obranu jedne strane države, SSSR-a, i to na poziv Staljina i Kominterne».
Komunisti su se dotad, ističu u izjavi, «mirili s nacifašističkom okupacijom i režimom NDH i nisu pokazivali nikakvog anti-fašizma, jer je njihova ideološka domovina, SSSR, tada bila u savezništvu s Hitlerom. I ne bi li bilo bolje i pravednije da hrvatski narod obilježava svoj stvarni anti-fašizam, jer istarski Hrvati bili su prvi u Europi koji su se oduprli talijanskom fašizmu, na Proštini i Labinu, još u prvim godinama rađanja Mussolinijeva režima? Zašto se zaboravljaju ti socijalno i nacionalno motivirani anti-fašistički ustanci?», pitaju se u izjavi.
Njihov stav o blagdanu koji je svoje mjesto našao još u zakonu iz 1991. godine nije naišao na odobravanje povjesničara.
- Nema sumnje da treba vrednovati i njegovati memoriju na istarske antifašiste, Vladimira Gortana i njegove drugove. No, ustanak 22. lipnja 1941. godine, osim činjenice da su ga poveli komunisti, ima puno širi društveni, politički i civilizacijski značaj pa nema sumnje da stoji u temeljima hrvatskog antifašizma, rekao je povjesničar Ivo Goldstein , dodavši da «ma koliko se neki trudili da iz povijesti hrvatskog antifašizma izmaknu tu ciglu, to jednostavno nije moguće».
Njegov kolega Tvrtko Jakovina istaknuo je, prije svega, svoje čuđenje: nije mu, kaže, jasno zašto se vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj dovodi u sukob s Vatikanom, koji je tada i za vrijeme komunističke Jugoslavije bio zainteresiran da Istra ostane dio Italije, odnosno da Italija ne ustupi taj teritorij jer je Jugoslavija bila komunistička. Jakovinu čudi još jedna stvar - što ovakva izjava nije došla «u vrijeme vladavine čovjeka koji je odredio da se taj datum slavi», Franje Tuđmana.
Tko i kako niječe zločine komunizma u Hrvatskoj, biskup Vlado Košić , predsjednik Komisije Iustitia et pax, nije želio otvoreno govoriti, a na pitanje smeta li Komisiju stav predsjednika Stjepana Mesića prema tom pitanju i kako bi se trebao postaviti novi predsjednik ili predsjednica, kazao je da ih «smeta stav svih javnih osoba koje negiraju zločine, ma gdje se oni dogodili i tko god ih počinio, a u predsjedničku kampanju se ne bih miješao».
Gdje se i kako, pak, događa rehabilitacija komunizma, odgovorio je tajnik Komisije Gordan Črpić , istaknuvši da je «bilo nekoliko izjava», a da je «'Otvoreno' prije tjedan dana de facto išlo za rehabilitacijom komunističkog sustava». (I. FRLAN)
