Čovječja ribica pronađena na izvoru Gradole

U travnju je, na inicijativu Speleološkog društva Proteus i Silvia Legovića i uz povoljne hidrološke uvjete organizirano dosad najuspješnije speleoloronilačko istraživanje u izvoru Gradole.

Poznati zagrebački speleoronioci i biospeleolozi Branko Jalžić, Petra Kovač Konrad te biospeleolog iz Meksika Efrain Chavez Solis u dvodnevnom istraživanju obavili su 2 urona, prešavši 125m kanala i spustili u 25 metara u dubinu izvora gdje se otvaraju širi prostori i postoji veliki potencijal za nastavak istraživanja.

Iako je vidljivost u užim dijelovima kanala (osobito pri povratku) bila vrlo loša (oko 1 do 1,5 m) ipak su na samo 55 metara od ulaza i 15 m dubine uspjeli uočiti našeg najvažnijeg stanovnika podzemlja – čovječju ribicu i brojne sitne račiće kojima se ona hrani, čime je Poreština postala bogatija za još jedno stanište ove ugrožene i zaštićene životinjske vrste.

Istraživanje izvora Gradole obavljeno je u sklopu projekta Proteus: Projekt zaštite čovječe ribice koje vodi Hrvatsko herpetološko društvo-HYLA na čelu sa dr. sc. Dušanom Jelićem, pa je ovo otkriće veliki uspjeh i za sam projekt.

Čovječja ribica, Proteus anguinus je endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša i jedini je pravi podzemni kralježnjak. Rasprostranjena je na području Slovenije, Trsta u Italiji, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Prvi put je opisana 1768. godine, dok je u Hrvatskoj prvi put zabilježena 1840. godine na izvoru Goručica u blizini Sinja.

[slika3d]

U Istri je prvi put zabilježena početkom prošlog stoljeća u Puli, kod Vodnjana i kod Plomina, a u novije vrijeme kod Poreča, Tara, Rakoneka, Gračišća.

Staništa čovječe ribice su, nažalost, sve ugroženija zbog urbanizacije i građevinskih zahvata, tako da ih u Istri nema niti na nekoliko mjesta na kojima su nekad viđene. Zbog toga je potrebno posvetiti posebnu pažnju istraživanju speleoloških objekata sa vodom i upotpuniti podatke o rasprostranjenosti čovječje ribice. Općenita znanja o ekologiji i biologiji vrste su još nedovoljna, jer ju je teško promatrati u njezinom prirodnom staništu. Podatke o njezinoj rasprostranjenosti u Istri, ali i na ostalom području Dinarida, iznimno je bitno prikupiti kako bi se mogle odrediti i početi provoditi odgovarajuće mjere zaštite.

Novo nalazište čovječje ribice - izvor Gradole, nalazi se u kanjonu rijeke Mirne sjeverno od Kaštelira prema Vižinadi na svega 8 metara nad morem. U sušnom periodu daje polovicu ukupnih količina vode koje izviru u Istri, pa je kaptiran za vodovod. Maksimalna izdašnost mu je oko 15 prostornih metara vode u sekundi.

Ovo vrijedno otkriće za Hrvatsko Herpetološko društvo- HYLA i Speleološko društvo Proteus iz Poreča svakako je poticaj za dodatnu zaštitu te detaljnije istraživanje tog za Istru značajnog izvorišta pitke vode i nastavak potrage za čovječjom ribicom u još nekoliko jama i izvora Poreštine.

Silvio Legović, Petra Kovač-Konrad, Katarina Koller