Čak tri dugometražna hrvatska filma u programu 21. MFF-a!

U svom 21. izdanju, Motovun Film Festival imat će u glavnom programu čak tri dugometražna hrvatska filma, čija je poveznica to da se bave temama koje naše društvo izbjegava, bilo da je riječ o nacionalizmu i ksenofobiji, nekažnjenim zločinima ili nerazjašnjenim ratnim epizodama, ili pak o mladima izgubljenim na prijelazu iz mladosti u odraslost.

Među njima je jedan od važnijih domaćih dokumentaraca koje ćemo ove godine gledati, a nakon što je nagrađen prestižnom nagradom Doc Alliance, upravo će na Motovunu imati hrvatsku premijeru. Radi se, naravno, o najnovijem filmu poznatog dokumentarista Nebojše Slijepčevića , Srbenka , koji prati pripreme za predstavu Aleksandra Zec kazališnog redatelja Olivera Frljića . Riječ je o predstavi protiv koje je svojedobno protestirao dio branitelja, pitajući se zašto Frljić ne radi predstave o ubijenoj hrvatskoj djeci. Upravo to pitanje jedno je od tema razgovora redatelja i njegovih glumaca, koji se tijekom kazališnih proba i sami raspadaju u nemoći pred mržnjom koja nas okružuje. Pritom, osobne traume i obiteljske povijesti izviru na površinu u često dramatičnim trenucima filma koji je nadrastao puki making of .

Tabu temama bavi se i dokumentarno-animirani film Chris the Swiss švicarske redateljice Anje Kofmel , u kojem pokušava rasvijetliti okolnosti nikad istražene smrti svojeg bratića na slavonskom bojištu 90-ih, a premijeru je imao u Cannesu unutar programa Tjedan kritike. I ovaj je film prije samog prikazivanja u Hrvatskoj izazvao kontroverze i reakcije braniteljske populacije, nezadovoljne zbog interpretacije događaja iz Domovinskog rata.

U siječnju 1992. švicarski novinar Christian Würtenberg pronađen je mrtav u uniformi jedinice međunarodnih plaćenika. Više od 20 godina poslije, njegova rođakinja i redateljica dolazi u Hrvatsku istražiti pozadinu njegove smrti, a tragovi je vode prema zaključku da su ga ubili suborci iz jedinice kojom je zapovijedao bolivijski dragovoljac Eduardo Flores Chico.

Kao odmak od duhova prošlosti, ovogodišnji festival zatvara Aleksi , debitantski film redateljice Barbare Vekarić obojen ljetnim mediteranskim notama, s Tihanom Lazović u glavnoj ulozi. Ovaj film uklapa se u ovogodišnju temu koja kroz program Berlin – zemlja partner propituje tajnu privlačnosti toga grada mladim generacijama. Aleksi želi u Berlin, premda zapravo ne zna što bi sa životom, i te dileme i nesigurnosti pretvaraju je u generacijsku junakinju naraštaja od 20 i nešto. Jer Aleksi ne mora nikamo 'trbuhom za kruhom' – ona ima veliku kuću, bogate roditelje i vinariju, ali ipak smatra da bi ispunjen život trebala tražiti negdje drugdje. U međuvremenu, ulazi u vezu s tri posve različita muškarca, pretvarajući tako život, bez ikakve stvarne potrebe, u teško rješivu zavrzlamu. Snimljen u sunčanim pejsažima Orebića, uz jaku glumačku postavu (doajeni Neda Arnerić i Aljoša Vučković te Goran Marković kojeg s Tihanom Lazović, nakon Zvizdana , i u ovom filmu veže posebna kemija), ovo je film koji o ozbiljnim problemima generacije progovara na vedar, lepršav način, uz humor, glazbu i fotografiju žarkih boja. O posebnosti filma u kontekstu hrvatske kinematografije govori i činjenica da se rat ne spominje niti jednom. (dp)