Buka i grožđe koje zadaje na avione

Potaknuti pismom koje nam je poslao sugrađanin i nekadašnji kolega Goran Prodan, izazivajući nas da istražimo priču, otkrili smo detalje o „aerodromu“, službeno Registriranom području za slijetanje i uzlijetanje (RPSU) Poreč, koji se nalazi samo kilometar od središta grada.

Opisao je s čime su suočeni građani u naselju „Poreč-Jug“ i na okolnim štancijama.

- Prilikom uzlijetanja i slijetanja zrakoplovi koriste koridore koji prolaze točno iznad naselja i kuća okolnih stancija Volpi, Amoroso, Gržina, Molindrio, Bergamante i Padovan. Pritom nadlijeću u brišućem letu na ne više od 10 metara točno iznad poljoprivrednih površina, vinograda i maslinika u kojima se nalaze ljudi. Posljedica je da loze, masline i povrće jako smrde na kerozin i neupotrebljive su. To se sve događa od ranoga jutra pa do zalaska sunca, letovi su gotovo svakodnevni u pred i posezoni, a ljeti preko vikenda. Osim toga, vrlo blizu aerodroma se nalazi novo nogometno igralište na kojem je svaki dan veliki broj djece. U blizini su i sportska dvorana, dvije škole, dječje igralište, stambeno naselje, što smatramo velikom potencijalnom opasnošću ukoliko dođe do avionske nesreće.

Građani su početkom ljeta tražili podršku svog Mjesnog odbora Anke Butorac pa je održana sjednica na tu temu sa zaključkom da se zatraži intervencija gradonačelnika. Poslali su mu dopis, a prema informaciji koju je dobio kolega Prodan, gradonačelnik je rekao tu ne može ništa jer je korisnik toga „aerodroma” dobio koncesiju od države i na državnom zemljištu.

Mještani MO Anke Butorac zabrinuti su i zbog mogućih nesreća na tom području, što potkrepljuju dokazima. Prije tri godine avion je prilikom prisilnog slijetanja promašio pistu baš uz vinograd. Srećom, nitko nije stradao niti bio ozlijeđen. No, isti avion se u svibnju ove godine srušio kraj aerodroma Lučko, nedaleko od Zagreba, kada je poginula jedna osoba.

- To nisu nesreće koje imaju malu vjerojatnost, pa je na Hvaru, također u svibnju ove godine, sportski avion pokosio prolaznike prilikom slijetanja te nesretnicima nanio teške ozljede. Na svu sreću, bez smrtnog ishoda, piše kolega Prodan.

Nije bilo teško doći do informacije kako u Poreču uzlijeću i slijeću avioni Aerokluba Cumulus iz Opatije. Niti do one da rješenja o korištenju Registrirane površine za slijetanje i uzlijetanje izdaje Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, koja je u nadležnosti Ministarstva prometa i infrastrukture. Prilikom izdavanja rješenja Agencija je dužna poštovani Naredbu o zrakoplovnoj sigurnosti ASO-2019-001 koja u REV.2 i odredbi 6.7. spominje uvjete koji moraju biti zadovoljeni zbog sigurnosti. Između ostaloga, rješenje se ne može izdati za „Gusto naseljeno“ područje, pa i definira što se pod tim smatra: „bilo koje područje unutar grada ili naselja koje se pretežito koristi za stanovanje, poslovne ili rekreacijske svrhe“.

Budući da je gradonačelnik rekao kako ne može ništa učiniti, pokušao je parentium.com pitanjima direktoru Agencije. Pitali smo kako je moguće da je izdano rješenje za korištenje površine koja bitno utječe na kvalitetu života stanovnika; potom je li u proces izdavanja Rješenja bila uključena jedinica lokalne samouprave i kako te na koji način Grad može utjecati na reviziju rješenja s obzirom na pritužbe građana. Zanima nas i nije li Aeroklub Cumulus mogao koristiti aerodrom Crljenka koji je samo 10-ak kilometara udaljen od Poreča. Odgovor glasnogovornika Agencije stigao je nakon tri dana.

- U slučaju kada se površina nalazi u blizini gusto naseljenog područja, potrebno je zatražiti suglasnost vlasnika nekretnina u neposrednoj blizini predmetne površine. Sukladno navedenom, operator zrakoplova je u postupku registracije predmetne površine Poreč-Škagarec, između ostalog, uz Analizu utjecaja na sigurnost operacija dostavio i izjave o suglasnosti vlasnika objekata koji se nalaze u okolici. Temeljem sigurnosne procjene i navedenih izjava te s obzirom na udaljenost predmetne površine u odnosu na objekte za stanovanje, utvrđeno je kako površina udovoljava svim uvjetima potrebnim za registraciju. Navedene površine su, za razliku od aerodroma, u privatnom vlasništvu i koriste se u privatne svrhe te za njih ne postoji potreba definiranja u Prostornim planovima, drugim riječima u postupak registracije površine za uzlijetanje i slijetanje nisu uključene jedinice lokalne samouprave. S obzirom na pravno uređenje predmetnog, operator zrakoplova može koristiti ili aerodrom ili registriranu površinu koja udovoljava propisanim uvjetima.

Koji su vlasnici najbližih objekata dali suglasnost potrebnu da se površina registrira za slijetanje i uzlijetanje vidljivo je na karti objavljenoj na Facebook stranici Airfield Poreč . Od koga je Aeroklub Cumulus dobio suglasnost prilikom registriranja i jesu li svjesni negodovanja i štete koju građani imaju zbog buke i ispuštanja pare i plinova koji nastaju prilikom polijetanja i slijetanja aviona? Iz Cumulusa danima nismo dobili odgovor, pa smo urgirali i saznali da je osoba koja nam može odgovoriti na putu i da će se javiti nakon povratka.

U međuvremenu na mrežnim stranicama Grada saznajemo da je gradonačelnik prošloga tjedna obećao članovima i članicama nadležnog MO “uputiti poziv udruzi i nadležnim zrakoplovnim državnim službama koje su dale dozvolu za prelete, da se oni reguliraju“. Poslali smo pitanje i u Gradsku upravu o tome je li Grad među vlasnicima koji su dali suglasnost Cumulusu prilikom registriranja površine za slijetanje i uzlijetanje. Čekamo odgovor.

Na ponovnu požurnicu kontakt osobi iz Aerokluba Cumulus umjesto odgovora dobivamo ovakav zahtjev:

- Dostavit ćete nam datum, vrijeme i mjesto na kojem je nađen kerozin na voću, povrću i vinogradima, kako bi mogli uputiti inspekciju, također tip i registraciju zrakoplova koji je navodno ispustio kerozin.

Odgovorili smo da te podatke traže na krivoj adresi, da možda detalje mogu dobiti u Mjesnom odboru te da molimo da odgovori na naša pitanja. Odgovor iz Aerokluba Cumulus glasio je: - Ne odgovaram na provokacije.

Provjerili smo kakvo gorivo koriste sportski avioni. Ne koriste kerozin. Međutim, ostaje činjenica da se vlasnici tamošnjih nasada žale na smrad koji ostaje na voću i povrću.