Boris Antolović zasluženo učenik generacije

[slika1d]Nastavničko vijeće jednoglasnom je odlukom Borisa Antolovića , maturanta opće gimnazije, proglasilo učenikom generacije. Borisov prosjek ocjena tijekom četverogodišnjeg školovanja nije pao ispod 4,91. Uz to, tri puta je sudjelovao na državnom natjecanju iz povijesti, turnirima debate te volontirao u Zdravom gradu Poreč.

Iako počinju pripreme za fakultet i traju posljednji nezaboravni dani sa školskim prijateljima, Boris je rado razgovarao s nama.

Kakav je osjećaj biti učenik generacije ?

Ponosan sam na sebe. Kad se u četiri godine uspiješ istaknuti među vršnjacima, kada te drugi prepoznaju kao osobu spremnu pomoći drugima, kao prijatelja i učenika na kojeg mogu računati, to mi doista znači mnogo. Lijepo je kad drugi prepoznaju tvoj trud i rad. To što sam učenik generacije, veliki mi je poticaj za dalje.

Što je sve pridonijelo tomu ?

S jedne strane moja ambicioznost. Postavljam si visoke ciljeve i sve dajem od sebe da ih ostvarim, s druge strane tu je i odnos između mene i mojih vršnjaka, profesora i djelatnika škole. Moj odnos s njima bio je na prijateljskoj razini, bolji odnosi nose i bolje mogućnosti.

Kako su to prihvatili tvoji vršnjaci ? Jesu li te nazivali štreberom ?

U ranim danima, dok smo bili, pa moglo bi se reći veća djeca bilo je takvih naziva, no kako smo se zbližavali i bolje upoznavali, zadirkivanja su prestala. No tu se ne radi o čistom štrebanju, ja sam i kroz natjecanja pokazao interes i ljubav za određene predmete. Nekih većih neugodnih iskustava nisam imao, učenje nije nešto zbog čega bih se trebao sramiti.

Što te motiviralo za takav uspjeh, odnosno za marljiv rad i učenje ?

Oduvijek želim biti najbolji u onome što radim, točnije, ono što radim pokušavam raditi najbolje. Bili smo jaka generacija, stoga su mi najveću motivaciju dali prijatelji, vršnjaci, koje bih mogao nazvati i konkurencijom, ali u pozitivnom smislu.

Kakav je bio tvoj odnos s profesorima?

Tijekom četverogodišnjeg školovanja uspiješ se sprijateljiti s nekim profesorima. Kad sam pokazao dozu zrelosti, imali su drugačiji pristup prema meni. Kroz zafrkanciju na satu i izvan školskih klupa postali smo prijatelji. Ako previše pažnje pridaješ jednom predmetu, drugi profesori znaju zamjeriti, stoga sam pokušavao prema svim predmetima imati jednak pristup. Iako ne voliš neki predmet, trud se uvijek cijeni.

Koji ti je bio najbolji predmet i zašto?

Ne bih mogao raditi podjelu između prirodnih i društvenih predmeta. To ovisi o kombinaciji predmeta i profesora, sam pristup i zanimljivost. Ne bih izdvojio ni jedan predmet, kao što znate u povijesti sam se našao, i to mi je više kao hobi.

Tvoji srednjoškolski dani su završeni, što će ti ostati u najljepšem sjećanju ?

Zasigurno će ostati odlična atmosfera; zafrkancija pod satovima, izleti, druženja s prijateljima, ispiti, ocjene, a poneke neugodnosti već polako zaboravljam. Upravo će ostati sitnice, za koje nisam mislio da znače puno.

Kakve planove za budućnost ima ovako uspješan srednjoškolac?

Pa u tijeku su pripreme za fakultet. Tu su i posljednji trenuci sa starim društvom. Planiram upisati Građevinski fakultet u Zagrebu, ali prije svega iskoristiti ljeto. Ne volim planirati, tako da ću najesen uživati u svemu što mi Zagreb donosi.

Hvala na vremenu izdvojenom za tvoju već bivšu porečku školu. Želimo ti puno sreće u daljnjem radu, uspjeha i nagrada. Svoju ambicioznost i upornost pokaži i u Zagrebu, neka se i oni ponose na tebe, kao i mi.