Biskup Dobrila branio prava istarskih Hrvata i Slovenaca

POREČ - Doprinos obilježavanju 150. obljetnice ustoličenja Jurja Dobrile za porečko-pulskog biskupa i 30. obljetnice objedinjavanja istarske Crkve bio je i znanstveni skup održan jučer u Istarskoj sabornici u Poreču, u suorganizaciji porečke i pulske biskupije, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli te pulskog centra zagrebačkog Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«.

U ime istarskog sveučilišta uzvanike je na početku skupa predstavio i pozdravio Robert Matijašić, istaknuo kako je Juraj Dobrila jedna od najznačajnijih ličnosti istarske povijesti svih vremena i iznio kratak životopis ovog prvog Hrvata na biskupskoj stolici u Istri, rođenog u Ježenju 14. travnja 1812. godine, za biskupa u Poreču ustoličenog 17. svibnja 1858. godine, a preminulog u Trstu 13. siječnja 1882. godine.

Porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan istaknuo je da su obje ove obljetnice duboko urezane u sjećanje Istrana, te poželio da »promišljanje važnih događaja iz prošlosti bude putokaz iz sadašnjosti i poticaj za budućnost«. Rektor Sveučilišta Jurja Dobrile Marčelo Dujanić kazao je kako ova ustanova s ponosom nosi ime narodnog preporoditelja kome je odgojno-obrazovna djelatnost bila jedan od temelja preporodnog djelovanja u Istri. Akademik Josip Bratulić podsjetio je na to da je Juraj Dobrila u istoj prostoriji, Istarskoj sabornici, govorio braneći prava istarskih Hrvata i Slovenaca, i kao jedno od najznačajnijih Dobrilinih postignuća izdvojio upravo nastojanje da istarski ljudi onoga vremena počinju shvaćati da je njihovo ljudsko pravo govoriti i pisati svojim jezikom. Skup je pozdravio i porečki gradonačelnik Edi Štifanić, a istarski župan Ivan Jakovčić kazao je da bi lik i djelo Jurja Dobrile trebali biti inspiracija svima koji su na nekom položaju, bilo u crkvenoj bilo u svjetovnoj vlasti. O ujedinjenju istarske Crkve prije trideset godina Jakovčić je kazao kako je time trebao nastupiti kraj prekrajanju granica na ovim prostorima, »iako još ima takvih koji se ne mire s postojećim granicama i koji bi ih htjeli mijenjati«.

Kršćanski realist s osjećajem za mjeru

Kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnik Gari Capelli kazao je kako ove dvije obljetnice nisu samo dio povijesti Crkve u Istri, već su važne i za cjelokupnu hrvatsku povijest. Dobrilino djelovanje, naznačio je Capelli, utjecalo je na sudbinske mijene na ovim prostorima tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, a ujedinjenje istarske Crkve, čemu je pridonio tadašnji biskup Dragutin Nežić, preduhitrilo je neke dileme i u kontekstu kasnijeg raspada jugoslavenske federacije i procesa europskih integracija.

U radnom dijelu skupa najprije je Stipan Trogrlić govorio o pastoralnom djelovanju Jurja Dobrile, istaknuvši kako je ovome biskupu narod uvijek bio prioritet, što je potvrdio obišavši cijelu biskupiju već u prvoj godini službe, a kasnijim je vizitacijama svake godine obišao barem po trećinu teritorija biskupije. Dijeljenjem tisuća primjeraka svoga molitvenika »Otče budi volja tvoja«, zalaganjem za otvaranje sjemeništa zbog nedostatka svećenika u Istri, poticanjem skrbi za siromašne i drugim svojim djelatnostima Dobrila je bio, zaključio je Trogrlić, »kršćanski realist s osjećajem za mjeru«. O Dobrilinom projektu lista »Naša sloga« govorio je Nevio Šetić, istaknuvši kako su u vrijeme Dobrilina života ove prve novine istarskih Hrvata uređivane u narodnjačkom duhu, a stasanjem druge generacije istarskih preporoditelja skrenule su u pravaški duh. Tijekom desetljeća njegova izlaženja, u ovom se listu na različite načine promicala ideja sjedinjenja hrvatskih zemalja, a s njima i Istre, i »Naša sloga« je, smatra Šetić, uspjela probuditi nacionalnu svijest istarskih Hrvata te zaustaviti proces njihove asimilacije.

Mario Sošić govorio je o djelovanju biskupa Dobrile s motrišta društvenih i civilizacijskih promjena onoga doba. Budući da se hrvatski narodni preporod u Istri razvijao dugo i polako, a proces integracije Istre u hrvatsko društvo ni danas, smatra Sošić, nije dovršen, Dobrilino je djelovanje uvelike ubrzalo razvoj događaja. Prosvjetno-obrazovnim, medijskim, ekonomskim i političkim djelovanjem Dobrila je pridonio usmjeravanju transformacije istarskog tradicionalnog identiteta u uvjetima talijanske dominacije u moderni nacionalni identitet.

Iskorištavanje drugih suprotno temeljima vjere

Josip Grbac se na vrlo zanimljiv način osvrnuo na današnji odnos prema baštini Jurja Dobrile, postavivši pitanje što današnja Crkva u Istri duguje biskupu Dobrili, u čemu ga slijedi, a u čemu ga je možda i iznevjerila. Grbac je podsjetio da je Dobrila promicao marljivost i učenost kao vrline koje vode u kvalitetan vjerski život, no dok se Dobrila tada morao nositi s »analfabetistima«, današnja se Crkva mora nositi s »indiferentistima«. Tko je podčinjen, ne može biti dobar vjernik, uočavao je još i Dobrila, koji se borio protiv diskriminacije većine, kao što se i danas Crkva, veli Grbac, zalaže protiv diskriminacije većine, što je očito kroz, primjerice, stavove o radu nedjeljom ili o poimanju braka. Za Dobrilu je vjerojatno bilo teško vidjeti kako katolici Talijani iskorištavaju katolike Talijane, no njegova misao vodilja, koja i danas treba vrijediti, jest da je katolicizam kategorija koja nadilazi sve podijeljenosti, pa stoga iskorištavanje drugih nije samo pitanje etike, već je suprotno temeljima vjere.

Crkva u Istri Dobrilin je rad nastavila vlastitim inovacijama u prosvjećivanju i komuniciranju, istaknuo je Grbac, istaknuvši kao primjere za to Pazinski kolegij, Istarsku danicu, Ladonju, cjelokupan rad Josipa Turčinovića. No ima danas i nečega u čemu se Dobrilu ne slijedi: u povezanosti klera i naroda kakva je postojala u Dobrilino vrijeme, i u političkoj hrabrosti koja je resila Dobrilu, i on se nije morao, kazao je Grbac, braniti od napada da se Crkva ne treba miješati u politiku.

Knjiga o Dobrili

Nakon prvog dijela skupa, posvećenog Dobrili, predstavljena je knjiga »Biskup Juraj Dobrila – zastupnik naroda Istre«, o kojoj su govorili urednik Ilija Jakovljević, jedan od priređivača Mladen Juvenal Milohanić te tehnički urednik Tomislav Ferenčić. Ova dragocjena knjiga donosi izvornu povijesnu građu – tekstove, u hrvatskom prijevodu s talijanskog i njemačkog, govora i intervencija biskupa Jurja u Istarskom saboru u Poreču (1861.-1868.) i u Carevinskom vijeću odnosno bečkom parlamentu (1861.-1865.). Knjiga se pripremala više godina i to na inicijativu Ivana Jelovca koji je u župnom uredu u Kringi pronašao sačuvane objavljene materijale Istarskog sabora. Milohanić je pak u bečkome arhivu pronašao stenograme sjednica parlamenta, a kako je cilj jednog od sunakladnika, Istarskog književnog društva »Juraj Dobrila« prikupljati i objavljivati građu o najznačajnijem istarskom biskupu, zamisao o knjizi učinkovito je pretočena u djelo.

Objedinjavanje u jedinstvenu biskupiju

Drugi dio skupa bio je posvećen tridesetoj obljetnici crkvenog objedinjavanja svog teritorija hrvatske Istre u jedinstvenu biskupiju. Naime, neposredno nakon Drugog svjetskog rata novonastale granice presjekle su teritorije dotadašnjeg crkvenog ustroja u Istri, a takvo je stanje potrajalo sve dok nakon potpisivanja Osimskih sporazuma papa Pavao VI. nije bulom »Prioribus seculi« odredio da se Pazinska apostolska administratura pripoji porečko-pulskoj biskupiji.

O međunarodnim sporazumima o granicama nakon Drugog svjetskog rata, koji su bili preduvjet da se riješi i pitanje crkvenih granica, govorio je Željko Bartulović, dok je Franjo Velčić, uz povijesni pregled mijena crkvenih granica na području Istre, Rijeke i primorja, detaljnije govorio o buli Pavla VI, objavljenoj 17. studenog 1977. godine (u samo jednom primjerku, na pergameni koja se danas čuva u biskupijskom arhivu u Kopru). Osim stvaranja jedinstvene porečko-pulske biskupije, tom je bulom od Tršćanske osamostaljena koparska biskupija, a tadašnja hrvatsko-slovenska granica postala i granica među biskupijama. Istra je tada izgubila kapelanije Pregara, Topolovec i Gradin, no dobila je župe Savudrija, Kaštel i Sv. Marija koje su ranije pripadale koparskoj biskupiji.

Mons. Mile Bogović je u svome izlaganju o istarskoj Crkvi 30 godina poslije ujedinjenja također krenuo od povijesti promjena crkvenih granica ovih prostora, ali iz puno starijih vremena, te istaknuo zasluge trojice dosadašnjih biskupa jedinstvene istarske porečko-pulske biskupije: Dragutina Nežića koji je dovršio započeti posao istarskog crkvenog ujedinjenja, Antuna Bogetića za čijeg je biskupovanja utemeljen Pazinski kolegij, te sadašnjeg biskupa Ivana Milovana, u čije je vrijeme pokrenuta beatifikacija Miroslava Bulešića te u Puli održan susret katoličke mladeži, a mnogi lijepi uspjesi, dodao je Bogović, još su pred njim.

Skup je zaključio mons. Ivan Devčić, naglasivši kako istarska Crkva i danas živi od onoga što je u svoje vrijeme zacrtao Juraj Dobrila, a trideset godina nakon ujedinjenja ovdje postoji »čvrsta i konsolidirana biskupija« s mnogim divljenja vrijednim inicijativama.

Davor ŠIŠOVIĆ