#Poreč
#Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
#vinogradarstvo
#vinarstvo
#autohtoni proizvodi
#istarski proizvođači
Bile su gotovo nestale, a sada se vraćaju u istarske vinograde
Dr. sc. Marijan Bubola u kolekcijskom nasadu vinove loze
Izvor:
Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
Duranija, hrvatica, surina i garganja nekada su bile dobro poznate u istarskim vinogradima, a neke od njih bile su i među najzastupljenijim sortama na Poluotoku. S vremenom su gotovo nestale, no nakon višegodišnjeg rada Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču ponovno se sade, od njih se proizvode vina, a prve boce već su stigle i do kupaca.
Duraniju je na preporuku Instituta posadio vinar Ivan Damjanić, koji od nje proizvodi lagano bijelo vino. Vinarija Pervino iz Novigrada zasadila je hrvaticu i od nje proizvela ružičasti pjenušac, dok su braća Sinčić iz Kaštelira, odnosno tvrtka Sin Agro, hrvaticu vratila na područje na kojem je nekada bila vrlo raširena.
Pojedine vinarije surinu i garganju zasad koriste u kupažama s drugim sortama, uz planove za povećanje nasada. Tako se od prvih nekoliko stotina cijepova došlo do nasada s više tisuća trsova.
- Institut kroz istraživanja, pokusne vinifikacije i predstavljanje potencijala pojedinih sorata postavlja znanstvene i stručne temelje za njihovu revitalizaciju. Ključan sljedeći korak nastupa kada proizvođači ta saznanja primijene u praksi, vino proizvedu u komercijalnim količinama, predstave ga vlastitom etiketom i približe tržištu, kaže dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam.
Kolekcijski nasad vinove loze na Institutu za poljoprivredu i turizam
Izvor:
Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
Duranija za lagano ljetno vino, hrvatica za rosé
Damjanić je duraniju sadio postupno tijekom pet do šest godina jer je Institut u početku imao vrlo malo materijala za razmnožavanje. Prve serije vina imale su tek 500 do 1.000 boca, dok je prethodna berba već dala nekoliko tisuća litara.
- Duranija se pokazala odličnom za mlado, svježe i lagano bijelo vino. Ima nešto niže šećere i izraženije kiseline od malvazije, aromatski je diskretnija, ali ugodno voćna. To je vino za ljeto, terasu, hladna morska predjela i školjke, objašnjava Bubola.
Hrvatica se pokazala pogodnom za ružičasta vina i pjenušce. Riječ je o crnoj sorti koja zbog manje koncentracije spojeva odgovornih za boju prirodno daje svjetlija vina. Pervino je od nje napravio ružičasti pjenušac, a braća Sinčić mirno ružičasto vino.
Nekada ih je bilo posvuda
Koliko su te sorte nekada bile važne najbolje pokazuju podaci iz 1951. godine. Prema podacima vinogradarskog stručnjaka Viktora Vitolovića, malvazija je tada zauzimala oko 44 posto istarskih vinograda, teran oko 15 posto, a slijedile su borgonja, duranija i hrvatica.
Duranija je tako bila četvrta, a hrvatica peta sorta po zastupljenosti u Istri. Samo duranije bilo je više od četiri milijuna trsova, odnosno približno tisuću hektara.
- Tada među deset najzastupljenijih sorata u Istri nije bilo ni chardonnaya, ni merlota, ni cabernet sauvignona. Duranija i hrvatica bile su među prvih pet. To dovoljno govori koliko su te sorte nekada bile važne, kaže Bubola.
Situacija se počela mijenjati nakon 1950-ih, s podizanjem velikih plantažnih vinograda. Kao glavne istarske sorte odabrani su malvazija i teran, a sve više su se sadili merlot, cabernet sauvignon i chardonnay.
Istodobno su nestajali mali obiteljski vinogradi u kojima su se stare sorte tradicionalno čuvale.
Neke od njih nisu bile ni jednostavne za uzgoj. Duranija i garganja imaju velike bobice, zbijene grozdove i tanku kožicu pa su osjetljive na trulež. Hrvatica je osjetljiva na pepelnicu i sivu plijesan, dok su stare sorte često nakupljale manje šećera i kasnije dozrijevale.
Ono što je nekada bio problem danas može biti prednost
Upravo bi klimatske promjene mogle starim sortama dati novu priliku.
Berba u Istri tijekom posljednjih četrdesetak godina pomaknula se približno tri tjedna unaprijed. Sorte koje su nekada dozrijevale krajem rujna ili tijekom listopada danas sazrijevaju ranije, kada je vrijeme toplije i suše.
Istodobno se mijenjaju i navike kupaca. Traže se laganija vina s manje alkohola, a raste i popularnost pjenušaca. Sorte koje prirodno imaju manje šećera i zadržavaju više svježine zato ponovno postaju zanimljive.
Institut je kroz pokusnu proizvodnju vina posebno izdvojio četiri sorte. Surina, poznata i kao plavina istarska, pokazala se pogodnom za mlade i odležane pjenušce. Garganja ima izraženije kiseline i potencijal za pjenušce koji dulje dozrijevaju na kvascima. Hrvatica se pokazala dobrom za rosé i ružičaste pjenušce, a duranija za lagana bijela vina.
Razmatraju i mogućnost potpuno istarskog pjenušca u kojem bi se spojile garganja, surina, duranija i dio malvazije.
Turisti žele probati nešto što nema svugdje
Jedan od razloga za povratak starih sorata je i sve veći interes gostiju za lokalne proizvode koje ne mogu kušati u drugim vinskim regijama.
- Gost može obići pet istarskih vinarija i u svakoj kušati malvaziju, a u većini i teran. Ali kada pita što još postoji, a da je izvorno i vezano uz ovaj prostor, ponuda je vrlo ograničena, kaže Bubola.
Upravo duranija, hrvatica, surina i garganja mogu proširiti tu ponudu.
Istraživanja se provode u sklopu programa Biljnih genetskih izvora, odnosno Radne skupine za vinovu lozu, koju financira Ministarstvo poljoprivrede. Institut surađuje s prof. dr. sc. Edijem Maletićem, prof. dr. sc. Darkom Preinerom s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Goranom Zdunićem iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu te drugim stručnjacima.
Aktivnosti vezane uz određivanje stilova vina i njihovo moguće mjesto na tržištu od 2022. do 2024. financirala je Istarska županija.
Nakon godina istraživanja najvažniji rezultat ipak je vrlo konkretan - stare sorte više nisu samo nekoliko trsova u kolekciji Instituta. Ponovno rastu u vinogradima istarskih vinara, od njih se proizvode vina, a prve boce već su stigle do kupaca.
