Bez krova nad glavom i bolestan plaća tuđi kredit

Stojan Peterka, 58-godišnji zaštitar na bolovanju, prve je naznake zime dočekao kao beskućnik u selu gdje stanuje proteklih trideset godina. Stojan, ili Stojko, kako ga zovu njegovi susjedi, posljednja dva mjeseca živi u kamp-kućici bez grijanja u Fiorinima, selu između Karigadora i Brtonigle. Da mu nisu darovali kamp-kućicu, živio bi u automobilu u kojem je boravio u kolovozu i rujnu. Noću spava pokriven s pet, šest deka i jorgana, tijekom dana ode do seoskih prijatelja koji mu pomažu, ponude tuš, čašicu razgovora ili pješice do drugih mjesta zbog obaveza i vrati se u Fiorine u kamp-kućicu.

- Živio sam kao podstanar kod jedne gospođe u selu devet godina. Došlo je do toga da nisam mogao plaćati pa bih kosio travu i radio sve stvari oko kuće, a gazdarici bih dao koliko sam mogao. Kad je otišla u bolnicu, pojavio se njezin sin koji živi u Rijeci i izbacio me van zbog duga, a u stanu su mi ostale sve stvari, pasoš i vozačka dozvola. Sad do njega i stvari uopće ne mogu doći jer se ne javlja, priča mi Stojko dok sjedimo u jedinoj mjesnoj gostionici.

Od razvoda 2003. Stojko je ostao bez ičega i otišao u podstanare, radije negoli da se sa suprugom svađa na sudu. Uz sve tegobe koje ga prate, na grbači mu je i tuđi kredit koji plaća kao jamac.

- Postao sam jamac jednom poznaniku 2003. godine kojeg sam znao jer je radio u blizini mog posla u Novigradu kao pekar. Svi mi kažu da sam si sam kriv, no on je stalno dolazio do mene na radno mjesto i pitao me. Kad sam mu potpisao, bio je dobar još mjesec, dva, a onda je nestao, kaže Stojko. Tužba je, po njegovom mišljenju, jedino rješenje, ali to košta vremena i novca koje on nema.

Kad je počeo živjeti u automobilu, potražio je pomoć u Općini Brtonigla i Centru za socijalnu skrb. "Vidjet ćemo. Trenutno ne možemo ništa", glasili su njihovi odgovori. Od njegovog upita prošlo je više od četiri mjeseca, a Stojko i dalje nema kamo.

- Nadam se da ću moći još raditi i kad odem u mirovinu, pomoći ljudima i tako živjeti u miru. Potrebno mi je samo da imam gdje prespavati, mala sobica s kupatilom, odgovara Stojko. Šesnaest godina radio je kao zaštitar, cijeli Domovinski rat bio na ratištu, a radni vijek započeo kao autolakirer na praksi u Puli gdje je rođen, potom je radio kao kooperant u Uljaniku, dok je u Fiorinima znao obavljati razne poslove oko kuća.

- Imam status branitelja, prijavio sam se kao dragovoljac i bio u ratu od početka do kraja, ali nikad nisam tražio povlastice jer bih onda izgubio posao. Posljednjih godinu dana sam na bolovanju zbog problema, izjadao se očajni Stojko. (Marina DAMJAN)