Balota - novo parkiralište uz stare navike. Neki se mogu pokušati "opravdati" traženjem hladovine, ali za druge to bogme ne vrijedi

[slika1]Naselje «Mate Balota» dobilo je značajno proširenje parkirališnog kapaciteta, najviše zahvaljujući projektu «Centar 5» za kojim je uslijedila izgradnja još jedne stambeno-poslovne zgrade i Obrtničkog doma, te je cijelo područje nakon desetljeća tapkanja u mjestu (barem što se uređenja tiče) dobilo barem nekakvu investiciju u infrastrukturu. Dodamo li tome i ekološku rasvjetu, mogli bismo gradskim ocima dati jednu lijepu «peticu».

No, živimo u 2006. godini, kad je kultura stanovanja ipak na višoj razini od one koja je bila aktualna u vrijeme izgradnje tog naselja, te je prilično neobično što nije izrađena zaštita od sunca u obliku strehe, pa čak nije predviđeno ni mjesto na koje bi se mogla zasaditi stabla koja bi, barem za nekoliko godina, učinila taj novi prostor humanijimi podnošljivijim za život.

[slika5]Snimili smo parkiralište oko 14 sati, kad je većina Porečana ionako na kupanju, pa limenih ljubimaca ima daleko manje nego ujutro ili poslijepodne. No, iako je Balota ugodno ozelenjena (koliko je to god bilo moguće u betonskoj šumi stanova po sistemu Lego kockica) te posjeduje (loše održavane) parkove i dječja igrališta, automobili se i dalje parkiraju tamo gdje su bili ranije: na pješačkim stazama, pred ulazima zgrada, pa čak i usred pješačke zone, kao što se može vidjeti na slici na kojoj je neki «veseli Bosanac» svog Golfa posadio usred naselja.

Ugođaj na novom dijelu parkirališta je vanzemaljski, ili barem pustinjski: onome tko nema klima uređaj i ne može pustiti automobil da se par minuta prije ulaska u nj rashladi nije baš lako.

[slika3]Ako se već volimo smatrati nekakvim humanim društvom, red bi bio da svoj životni prostor planiramo i izvodimo tako da se u njemu osjećamo što ugodnije. Ako već uz Trg slobode možemo trpati potpuno neprimjerene magnolije koje još uvijek svojim sajlama za učvršćenje prolaznike tjeraju na paniku kad nogom zapnu za njih i koje nikad neće dati nikakav hlad, onda smo prilikom projektiranja novog parkirališta u starom naselju mogli predvidjeti i malo hladovine.

Istina, u Ustavu Republike Hrvatske nigdje ne stoji da njeni građani imaju pravo na hladovinu pred zgradom, ali ne piše ni da se na trgove uz magnolije moraju «saditi» ni besprimjerno skupe umjetničke skulpture pa to svejedno činimo.