Antičević-Marinović: Hrvatska je raj za pranje novca, a mafijaši imaju status uglednih građana

Sabor je raspravljao o prijedlogu Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. U ime Kluba SDP-a govorila je potpredsjednica Kluba Ingrid Antičević-Marinović. Izrazila je na početku žaljenje jer Sabor nema mogućnost raspravljati o Zakonu u dva čitanja. Stoga treba odmah i jasno progovoriti o aktualnoj situaciji. Naime, Hrvatska danas uopće ne vodi brigu o tome da se, prema izvješću Moneyvala, prljavim novcem financiraju čak i terorističke aktivnosti, a kamoli ostale kriminalne djelatnosti. Zar stvarno trebamo dopustiti da Hrvatsku bude proglašena praonicom “prljavog” novca? Pokušavaju nas stalno uvjeriti da se poduzimaju napori. Ali borba se ne vodi nekakvim papirima nego akcijom i koordinirarim naporima državnih tijela kako bi se suzbilo pranje novca.

Hrvatsko pravosuđe se uopće nije bavilo procesuiranjem pranja novca, ali kako bi se i bavilo kad u Kaznenom zakonu za kazneno djelo pranja novca nije propisana kazna! Nemamo ni vlastitih izvješća o pranju novca, pa se oslanjamo na inozemna izvješća. Dosad su u cijeloj Hrvatskoj procesuirana dva slučaja pranja novca, a nije donesena niti jedna presuda!

Hrvatska pošta, kao institucija koja se bavi novčanim poslovanjem nema mogućnosti provjeravati porijeklo novca. Prljavi novac se s lakoćom transferira prema off-shore kompanijama i fondovima, iako čak ni nije potrebno ni imati off-shore kompaniju, nego je dovoljno novac ubaciti na depozite kompanija ili kroz netransparetno poslovanje između zaposlenika i partnera kompanije, kupnju nekretnina ili automobila.

U Hrvatskoj je 90-ih mafija bila zaštićena i mogla je raditi što god želi, a isti ti likovi koji su krajem 90-ih bili neokrunjeni kraljevi podzemlja, izašli su van i postali uvaženi likovi nadzemlja. Danas su ugledni biznismeni koji grade cijele gradske četvrti, kupuju poljoprivredno zemljište koje čim ga kupe postaje građevinsko, posjećuju donatorske večere i žive u vilama. Prljavi novac plasiraju i brzo ga oplođuju, investirajući ga u lokalne vlasti, arhitekte, bankare, odvjetnike i lokalne medije koji pomažu i veličaju njihove djelatnosti. Ljudi koji im ne žele pomagati i koji ih razotkrivaju, kao što su Dušan Miljuš i Igor Rađenović, daju nam nadu i vjeru da imamo šanse postati uljuđenom zemljom.

Jedno od rješenja koje bi moglo barem malo pojačati borbu protiv pranja novca bilo bi jačanje i drugačija organizacija Ureda za sprečavanje pranja novca, koji je sad zagubljen negdje u prostorima FINA-e, umjesto da djeluje kao neovisni, posebni odjel USKOK-a. Ukazala je i problem provjeravanja ulaganja stranog kapitala sumnjivog porijekla u Hrvatsku. Što rade naše tajne službe po tom pitanju, zapitala je. U ovom prijedlogu Zakona nema takvih odredbi. U Hrvatskoj ljudi koji prijave sumnjive transakcije podliježu „dubinskoj analizi“ Financijske policije i Porezne uprave. To nisu sporadični slučajevi i predstavljaju poruku da nema zbiljske volje za borbu protiv pranja novca, jer umjesto da ih se ohrabruje, kažnjava ih se zbog toga što prijavljuju pranje novca, zaključila je Ingrid Antičević-Marinović.

Nadica Jelaš najvažnijom novinom u Zakonu je ocijenila je uvođenje procjene i analize rizika izloženosti pranju novca. Definirane su četiri mjere, koje moraju provoditi sami obveznici. Ured za sprečavanje pranja novca nažalost je, od svoga osnivanja ostao „nevidljiv“ i kao takav nije uspio spriječiti pranje novca, koje u Hrvatskoj ima velike razmjere.

(Petar Kurečić)