Antenal - život u prašini kraj mosta bez ograničenja

Ne sjećam se da sam ikad prošao preko mosta, a da pred njime nije stajao prometni znak ograničenja kojim se priječi promet vozilima čija bi ga težina mogla uništiti. Jedini most preko rijeke na Poreštini, onaj na njenom krajnjem sjeveru, ipak je jedan od takvih.

Prije njegove rekonstrukcije upozoravali smo na bezbrojne kamione koji dnevno prolaze preko mosta na Antenalu, što je kršenje zakona koje policija uporno ili namjerno nije sankcionirala iako je takav znak tada postojao.

Nakon rekonstrukcije mosta upozoravali smo da znak ograničenja ili zabrane nije niti postavljen, a takvo je stanje i dan-danas, kad je već prošlo i previše vremena od njegovog ponovnog otvorenja za promet.

Takvo stanje ne odgovara nikome osim eksploatatorima hrvatskog prirodnog bogatstva - kamena, koji ga prodaju kao sirovinu onima koji zarađuju na dodanoj vrijednosti nastaloj njegovom obradom. Država, a time i sami građani, od toga zapravo nemaju nikakve koristi, nego samo veliku štetu.

Osim što preteški kamioni uništavaju prometnice i mostove koji se održavaju i grade proračunskim sredstvima, prašina u okolici kamenoloma šteti zdravlju ljudi, nagrđuje okoliš, oštećuje vozila itd.

Živjeti na ušću rijeke Mirne sasvim sigurno nije zanimljivo ni lijepo. Iako se radi o, u suštini prekrasnom kraju, čije je zaleđe uređeno radom vrijednih ruku poljoprivrednika, taj je prostor sustavnim uništavanjem i nesankcioniranjem onih koji takvu katastrofu uzrokuju i pri tome na tome zarađuju, potpuno devastiran: sve je pod debelim slojem prašine, a zaprljano je čak i morsko dno uz obalu. Iako se kamenolom nalazi na novigradskoj strani, vjerujem da bi i vlasti Tara i Poreča trebali biti zainteresirani za izgled sjevernog ulaza u njihov (naš) turistički raj.

A onima koji nisu postavili znakove ograničenja težine vozila preko netom rekonstruiranog mosta postavljamo pitanje: jeste li to napravili slučajno, ili od toga imate nekakve koristi?