„Ala šu, gremo se igrat!“ – knjiga Maje Ružić, Vjekoslave Jurdana i Sandre Kadum predstavljena pred mnobrojnom publikom u Galeriji Konobon

Šćinke, Crvena kraljica, Giro giro tondo, Butiga, Ćika, Kafe, L'angelin, Mora, Pršuti, Klepati, Pljočkanje - samo su neke od 108 maštovitih, zabavnih i zaraznih tradicijskih dječjih igara iz svih dijelova Istre, koje su u svoju, volumenom malu, ali dragocjenu zbirku „Ala šu, gremo se igrat!“ uvrstile profesorica dr.sc . Maja Ružić i izvanredne profesorice dr.sc . Vjekoslava Jurdana i dr. sc. Sandra Kadum s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli . Ova znanstvena autorska knjiga je svečano promovirana prekjučer pred mnogobrojnom publikom u pomno odabranom ambijentu Galerije Konobon uz Jamu Baredine kraj Nove Vasi (Poreč), načičkanom uporabnim i ukrasnim predmetima iz istarske etnološke riznice.

Uz autorice, prigodno odjevene u istarske narodne nošnje, publici su se na promociji obratili pročelnik Upravnog djela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica, urednica knjige Helena Pavletić i recenzent Predrag Zarevski, a opis nekolicine igara pročitali su Ticiana Zennaro i moderator, novinar i urednik Elvis Mileta.

Knjiga je rezultat istraživačkog rada, provedenog na terenu od 2021. do 2023. godine, tijekom kojega su autorice i njihovi studenti intervjuirali mahom starije sugrađane i sumještane, roditelje, noniće, prijatelje i poznanike te tako prikupili, zabilježili i od zaborava sačuvali čak tristotinjak igara. Nakon obrade opsežne građe, selekcionirano je nešto više od trećine igara, što hrvatskog i slavenskog, što talijanskog podrijetla, a uz sam sadržaj, posebno je zanimljivo da su opisi vjerno preneseni i na čakavskom i istro-venetskom dijalektu te prevedeni na hrvatski standardni jezik.

Osim što čuvaju i budućim generacijama prenose vrijednu zavičajnu baštinu, tradiciju, kulturu i jezik, a odraslima bude najljepša sjećanja, stranice ove knjige pravi su praktičan priručnik za svako dijete koje želimo (bar nakratko) udaljiti od moderne tehnologije i priuštiti mu iskustvo odrastanja u neposrednom društvu prijatelja, na otvorenom, s dozom pustolovine, zajedništva, zdravog nadmetanja, nadmudrivanja i neograničene imaginacije.

-Sakupljene igre u ovoj knjizi dio su djetinjstva starijih generacija, koje su mlade naslijedile. Predstavljaju dio kulturne baštine, odnosno jezik, običaje, rituale i vrijednosti jednog zavičaja, u ovom slučaju Istre , koje se usmenim putem i odgojnim djelovanjem prenose generacijski, naglasila je dr. sc. Vjekoslava Jurdana, ukazujući na činjenicu da te igre na zahtijevaju skupu opremu i posebne uvjete, već malo mašte i prirodne i(li) reciklirane materijale koji se nerijetko danas koriste i u tretiranju dijagnoza poput ADHD-a.

Istaknula je i da tradicijske igre imaju značajnu ulogu u dječjem razvoju: „Njihova implementacija u odgoj i obrazovanje pozitivno utječe na kognitivni i motorički razvoj, komunikaciju, suradnju, empatiju i zadovoljstvo, što sve skupa potiče socijalni i emocionalni razvoj djece“, objasnila je, ukazujući i na razvijanje mašte, kao i izvedbu na otvorenom, što djecu povezuje s prirodom, doprinoseći zdravom odrastanju.

Umjesto dugotrajnog, osamljenog boravljenja ispred računala, ove igre pozivaju i djecu i odrasle na suradnju, zajedništvo, odgovornost, disciplinu i sportski duh, no prije svega, povezuju generacije te približuju korijenima i zavičaju, zaključila je Jurdana.

- „Ala šu, gremo se igrat!“ ili, kako smo mi govorili kao djeca: „Dai, demo se zjogat!“ enciklopedija je mnogih djetinjstva u Istri iz nekih, ako ne sretnijih, barem drugačijih vremena kada je bilo mnogo važnije biti zajedno, na ulici, trgu, kod crkve… nego sakupljati „lajkove i ujedno zbirka dragih uspomena koje su često zaboravljene u našim sjećanjima, citirao je pročelnik Torbica svoj pogovor u knjizi, opisujući pomalo i isječke iz svog djetinjstva te podsjećajući na trud i ulaganje Istarske županije u zavičajnu nastavu.

- Veliko hvala svim kazivačima i kazivačicama, sakupljačicama i autoricama koji su svojim radom i pričama o igrama premrežili Istru i potvrdili kako je prostor našeg poluotoka kulturno jedinstven i tradicijski povezan. Hvala im što su svojim predanim i pažljivim radom dodatno očuvali naš , tako krhki u ovim godinama naglih i velikih promjena, zavičajni identitet, poručio je.

Profesor dr. sc. Predrag Zarevski sa Sveučilišta u Zagrebu prenio je zapisane riječi svog pulskog kolege recenzenta u ovom izdanju, izvanrednog profesora dr. sc. Marka Ljubešića.

- Primjena ove knjige će zasigurno biti mnogostruka: od sveučilišnog udžbenika (nastalog točno šezdeset godina nakon prve rasprave Tone Peruška, utemeljitelja Pedagoške akademije u Puli, u časopisu „Pedagoški rad“, gdje se po prvi puta otvorilo pitanje važnosti zavičajnosti u našem školskom sustavu) koji će poslužiti brojnim naraštajima sadašnjih i budućih učiteljica i učitelja, do važne kućne zbirke namijenjene onima koji se ne žele odreći naše istarske tradicije i koji će sa svojom djecom i(li) prijateljima imati prilike uživati u igrama u kojima su uživali i njihovi preci, naglasio je, između ostalog, Zarevski.

Urednica, izvanredna profesorica dr.sc . Helena Pavletić je, ukazujući na kulturnu i jezičnu dragocjenost objavljenog korpusa tradicijskih igara, naglasak stavila i na očuvanje mjesnih govora „kao zajedničke kulturne baštine i potvrde jezične raznolikosti stanovništva na istarskom prostoru, ali i šire“.

Knjigu „Ala šu, gremo se igrat!“ autorice su posvetile svojoj djeci Ivanu, Marku, Niki i Ivanu, čime su također naglasile važnost prenošenja tradicije na nove generacije. Fotografije kojima je ilustrirana dolaze iz arhiva obitelji Ružić, Zennaro i Mahne, lekturu i korekturu je obavio profesor Slaven Bošković, dok grafičko oblikovanje naslovnice i prijelom publikacije potpisuje Robert Stanojević. Izdavač ovog naslova je Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, a svi koji ga žele nabaviti i obogatiti njime svoju kućnu biblioteku mogu kontaktirati Ured za izdavačku djelatnost Sveučilišta ( izdavastvo@unipu.hr ).