Aktualni i bivši gradonačelnici te vlasnik TIM-a 90 na obavijesnim razgovorima sa policijom

Na porečkoj rivi vladala je paklena vrućina dok smo pokušavali snimiti zanimljive fotografije, ali u gradskoj je palači zasigurno bilo i toplije. Od podneva nadalje, malo po malo, skupljali su se visoki dužnosnici Grada i IDS-a, što je za nedjeljno podne prilično neobično.

Dok su se turisti naslikavali na uobičajenom mjestu, stepenicama palače od cigle i kamena, unutra su se, kako smo doznali iz povjerljivih i provjerenih izvora, skupili dužnosnici Grada i lokalnog IDS-a, obzirom na to da je afera „Maestro“ iznjedrila obavijesne razgovore sa osobama koje su, na ovaj ili onaj način, kao gradski službenici imali kontakte sa uhićenom bujskom odvjetnicom Asjom Piplović .

Toj su odvjetnici, porečkoj sredini poznatoj po poslu kojeg je odradila za Grad i pomalo forsiranom aferom koja je iz tog posla kasnije proizašla, istražni organi navodno na teret stavili 200.000 eura mita kojima je pokušala „platiti kavu“ odgovornima u HFP-u, a za račun porečke građevinske tvrtke TIM 90.

Obavijesni razgovori sa bivšim i sadašnjim gradonačelnicima te vlasnikom TIM-a 90

U razgovoru sa bivšim porečkim gradonačelnikom Josipom Marasom doznali smo kako su djelatnici policijskog Odsjeka za gospodarski kriminal sa njime obavili razgovor, ali o detaljima nije želio govoriti. Naš izvor špekulira kako se radi o razgovoru u smislu poslovanja sa uhićenom odvjetnicom, jer je to bila tema razgovora djelatnika Odsjeka organiziranog kriminaliteta sa aktualnim porečkim gradonačelnikom Edijem Štifanićem , dok smo o vlasniku TIM-a 90   Darka Požarića također dobili informaciju kako je sa njime obavljen razgovor po istom predmetu (tu informaciju tijekom dana nismo uspjeli provjeriti).

Je li Grad bio „na kavi u HFP-u“ i koliko je ona plaćena?

Iako je sve još uvijek pod debelim velom tajne, ne sumnjamo da, u trenutku dok ovo pišemo, sve redakcije „briju“ po ovoj temi i potežu svoje veze i vezice, pa ćemo za nekoliko dana sasvim sigurno svi znati najveći, ili barem dobar dio aktera ove afere, koja se za sada proteže na dvadesetak osoba.

Obzirom da smo bili među prvima koji su „provalili“ relevantne informacije vezane uz porečki odnosno istarski dio ovog tangentopolija, to nam daje mogućnost da sa njima nonšalantno špekuliramo i tjeramo vas na razmišljanje, pa, evo nekoliko pitanja na koja si moramo odgovoriti:

• Ako je istina da je Asja Piplović uhvaćena prilikom „plaćanja kave“ osumnjičenicima HFP-a (pri čemu moramo konstatirati da je, obzirom na visinu cijene, trebala dobiti i kakav kroasan), pitanje je – kako to da posao nije dobila njena stranka, odnosno, pretpostavljamo, porečki TIM 90? Naime, radi se o 200.000 eura, što nije nali novac.
• Dalje, nije neuobičajeno da kod nas firme plaćaju „pizzo“ da bi dobile posao, nego je to uobičajena praksa koja je u vrijeme socijalizma bila poznata svakome tko je za nju želio znati, a sa dolaskom divljačkog kapitalizma u naše krajeve, poprimila nevjerojatne razmjere.  Je li moguće da i lokalna uprava mora plaćati harač HDZ-u?

Imamo rotore i parkove, ali sve krupnije izgradnje miruju ili čekaju

No, hajdemo malo dalje logički razmišljati: ako je neka firma "gurnula nekome" 200.000 eura a nije dobila posao, koliko je onda morao dati Grad koji  je posao dobio usprkos najnižoj ponudi od svih koje su predane HFP-u?

I dalje mislimo kako je davanje posla najlošijem ponuđaču nemoguće opravdati na bilo koji način. I dalje smo uvjereni kako je pričica o „najboljem programu“ možda djelomično istinita kad je gradski čelnici koriste za lokalne potrebe, ali je ujedno i obična floskula, jer su je izrekli Polančec i ekipa u HFP-u, koje dobar dio sada sjedi u istražnim zatvorima.

Ako smo iole razumni, shvatit ćemo da takvu ekipu ne zanimaju programi, ni kako će se efekti prodaje zemljišta reflektirati na standard građana Poreštine, koji se moraju zadovoljavati minornim projektima poput šume rotora i cvjetnih gredica, dok se o velikim infrastrukturnim projektima (škola, dvorana, bazen...) samo priča, a nikako da dođe do njihove realizacije.

Ako se nešto i primakne nekakvoj naznaci realizacije, dogodi se afera koja to onemogući ili barem pokrene lavinu skepse.

Što će biti sa gradskim projektima?

Hoće li sve ovo imati kakvih reperkusija na projekte koji su dobili građevinske dozvole ili su u fazi njihova ishodovanja? Ne znamo, a pitanje smo postavili najmjerodavnijoj osobi, gospodinu Ediju Štifaniću, porečkom gradonačelniku. Trenutno na to pitanje nemamo odgovora, ali ćemo ga, budite uvjereni, objaviti čim ga dobijemo. Neslužbeno smo ipak doznali kako je, prema gradonačelniku, cijeli posao sa HFP-om potpuno čist te mu se ništa ne može prigovoriti.

Ne moramo ponavljati da je ova situacija „nož pod grlo“ nama Porečanima i našoj budućnosti: o projektu „Facinka“ ovise izgradnje i prodaje kojima treba financirati druge velike projekte poput izgradnje sportske dvorane, škole, bazena itd.

Pod rodoljubnom parolom „Mi delamo za Poreč a oni za se“ (parafraziranom, doduše, ali poanta je jasna), Grad je, usprkos smiješno nižoj ponudi, TIM-u 90 Facinku oteo doslovce pred nosem. Iako ljut, gradonačelnik je cijelo vrijeme bio uvjeren kako će upravo Grad, usprkos najnižoj ponudi, kupiti zemljište od HFP-a. Njegova je samouvjerenost novinarima bila neuvjerljiva. No, obzirom da smo upravo doznali na kakav je način HFP odlučivao o najboljem ponuđaču, ostaje nam da gradonačelnika pitamo koliko je i čijih novaca potrošeno za „kavu kod HFP-a“, a na njemu je da priču potvrdi ili demantira. I to smo mu pitanje poslali preko glasnogovornice, te nestrpljivo očekujemo odgovor.