Ako si mi dobar prijatelj - prijavi me policiji!

Kriza je kriva za sve. I Kosorica koja ništa ne zna. I Šuker koji ništa ne zna. U njega, uostalom, ulaze samo kobasice i prženi krumpir. Nema mjesta za pamćenje u glavi koja se uglavnom samo znoji, što od debljine tijela, što od frke u koju se njen vlasnik uvalio. I Sanader, majku mu hohštaplersku. A tko će nas bolje izigrati nego profesionalac, teatrolog.

Čitam, novinarka Večernjeg lista piše o poraznim rezultatima izvanredne provjere tehničke ispravnosti vozila na našim prometnicama. Prema statistici, čak ih je 86 posto bilo neispravno. Pa onda sugerira da je građanin potpuno u pravu ako svog susjeda koji vozi tehnički neispravni krš prijavi policiji. No, eto problema. Diskusija koju su uz članak razvezli anonimni dokoličari svodi se na pljuvačinu po novinarki, jer, eto, ona podupire "politiku" zamjeranja susjedima. Prema većini njih, uz samo jedan izuzetak, nije u redu ocrnjivati susjeda i izazivati zlu krv zbog tamo nekog neispravnog automobila.

No, među svim tim zrncima gluposti našlo se i jedno zrno pameti kojim je komentator pokušao objasniti navalu licemjerja na večernjakovoj web stranici: što ako ne prijavite susjeda koji vozi neregistrirano ili neispravno vozilo sa lošim gumama/kočnicama, a on vam nakon toga (i baš zbog toga!) pred kućom pregazi dijete, ili makar kućnog ljubimca koji se oteo s lanca?

Ako se netko pita čemu naslov o prijateljstvu i prijavljivanju policiji, evo poante: na pisanje ovog teksta naveo me jedan sugrađanin koji je od mene otvoreno tražio da zbog NJEGOVIH privatnih razmirica napišem članak i NJEGOVOG susjeda prijavim  komunalnim redarima i Policiji.

Mislite li da je moralno prihvatljivo plakati kako ništa u društvu ne valja, psovati policiju, sudstvo, gradonačelnika, političare i uopće svih osim sebe, a da niste u stanju shvatiti kako među nama ima malo ljudi spremnih da osim uživanja građanskih sloboda ispunjavaju i svoje zakonske, društvene i druge obaveze?

Evo malog testa za svakog od nas: kad ste posljednji put volontirali za opće dobro? Kad ste pokrenuli neku inicijativu za opću korist? Koliko ste e-mailova sa molbama za financijsku pomoć "nesretnicima" proslijedili svima u svom e-adresaru, a da ste prethodno provjerili je li zahtjev legitiman, ili se radi o prijevari? Kad ste starijoj osobi pomogli da sigurno prijeđe cestu? Parkirate li na pločnicima i mjestima rezerviranim za osobe sa invaliditetom? Jeste li ikad reagirali primijetivši spodobe koje ispijaju kave u kafićima trgovačkih lanaca, a svoje su kante parkirali na žuto obilježenim parkiralištima, kako ne bi morali hodati desetak ili dvadesetak metara?

Jeste li bili na izborima, lokalnim i parlamentarnim? Koliko ste pisanih ili usmenih predstavki, molbi i prijedloga uputili svojem zastupniku u gradskom, županijskom ili nacionalnom parlamentu? Čitate li radije crnu kroniku i žutilo o pomodnim glupostima, nazovizvijezdama, ili o kulturnim, sportskim i drugim zbivanjima u gradu i široj okolici?

Nije li tragično to što uglavnom svi znaju tko su Simona, Ante i tamo neki modni mačak u čizmama, a rijetko tko zna nabrojati članove Vlade, ili čak imenovati svog zastupnika u tijelima lokalne samouprave? Nije li smiješno da građani zovu novinare zbog problema sa susjedima, ili da bi doznali kako je ing. Milan Laković pročelnik Komunalnog odjela?

Previše radimo na drugima, a premalo na sebi. To je glavni uzrok naših problema, općih i privatnih. Primjera i dokaza za to je bezbroj, od spomenutih, pa do onih gotovo bizarnih. Npr, inspekcije uredno maltretiraju ugostitelje zbog dva decibela viška, a nikad ne mjere buku ispod zvonika na porečkoj Bazilici. Zašto nekakva tradicija mora biti ispred materijalne egzistencije?

Nadalje, Porečani vozilima redovno razbijaju prometne znakove na gradskim rotorima, dok malo tko bilo što poduzima da se riješi osnovni uzrok problema, a to je loš asfalt. Zanimaju nas afere mjerene milijardama kuna, ali nismo spremni prijaviti malverzacije koje nam se odvijaju pod nosem. Ne izlazimo na izbore i onda su nam drugi krivi. Sjedamo za volan pod utjecajem alkohola, a onda se čudimo kad nam djeca postanu takva. Dajemo im u ruke ključeve vozila koja nemaju pravo voziti. Učimo ih njihovim pravima, a obaveze zanemarujemo. Štitimo ih i pravimo od njih društvene invalide kako bi opstali u društvu u kojem je bolje i isplativije biti snalažljiv nego pametan. Umjesto da odgajamo profesionalce i društvena bića, odlučili smo da nas naslijede oni koji će samo grabiti za sebe i usput na Facebooku drugima soliti pamet o bratskoj ljubavi, zajedništvu, a istovremeno si preko političkih i rođačkih veza namještati "javne" natječaje.

Pitate se zašto nemamo novu osnovnu školu ili gradski bazen, a sportska dvorana zjapi poluprazna i neiskorištena? Pitate se zašto su nam prometnice kao uzorane njive? Zašto su inteligentni semafori tako glupi? Odgovor na ta pitanja je krajnje jednostavan: sami smo za to krivi. Jer, nije o namještenim javnim natječajima i loše obavljenom poslu javnih djelatnika dovoljno pričati u uskom krugu poznanika i prijatelja. Potrebno je nešto poduzeti. Ni policija, ni pravosuđe, a ni novinari ne mogu sami riješiti nikakve probleme. Uostalom, zašto bi oni bili zainteresirani za nešto za što mi sami nismo voljni mrdnuti prstom?

I za kraj ponavljam pitanje: hoćete li, nakon što ste ovo pročitali, makar anonimno prijaviti uličnog dilera, nasilnika, vlasnika neispravnog vozila, ili se i dalje jadati kako institucije sustava ne rade dobro svoj posao?