Ako je Maras bio marioneta poduzetničkog lobbyja, čija je onda marioneta Štifanić?

Gradonačelnik Poreča Edi Štifanić jako se razljutio na komentare oporbenih vijećnika, naročito na onaj njegova prethodnika Josipa Marasa. Toliko se naljutio da je skupa sa Edom Kosom, predsjednikom porečkog IDS-a u trenirci sazvao tiskovnu konferenciju (na koju nas nije pozvao) a na njoj iznio sijaset optužbi na Marasov račun, zbog „niskih udaraca“, neotkupljivanja Palače Vergottini, kašnjenja poslovne zone Buići-Žbandaj te, općenito, zbog nerada.

Ničim argumentirane tvrdnje i politikantstvo

[sivacdesno] Maras: ne želim komentirati

Zamolili smo komentar gospodina Marasa koji je za naš portal izjavio: „Stojim iza svega što sam rekao novinarki „Glasa Istre“ i nemam ni potrebe ni namjere dodatno komentirati ono što je izjavio gradonačelnik Štifanić. Previše sam zauzet vlastitim poslom i jednostavno nemam dovoljno vremena za to. Reakcija koju je moja izjava izazvala (press konferencija, op. dp) dovoljan je pokazatelj kako sam u pravu, a generalno uzevši, navode koje spominjete mogu nazvati jednostavno - smiješnima.“[/sivacdesno]

A kakvo je djelovanje aktualnog gradonačelnika Edija Štifanića i čija je on marioneta? 

Gospodarski lobby njime vjerojatno ne upravlja, zato jer je Štifanićeva administracija porečki razvojni program bacila u škovace i „brije“ neku svoju politiku, a znamo da gospodarstvo ne može profitirati bez razvojnih projekata.

Iako od porečkog razvoja u protekle dvije godine nema ni „r“, iako se u navođenju onoga što je postigao prošle godine Štifanić uspio pohvaliti uglavnom protokolarnim susretima sa predsjednikom države i nekim drugim „zvučnim“ imenima, na otvorenju renoviranog kazališta mogla se čuti ”provala” kako administraciju optužuju zbog toga što je pretjerano okrenuta ka razvoju (SIC!), te je renoviranjem kazališta „protivnicima dokazano da nije tako, nego da IDS misli i na kulturu i na sport“.

Salto mortale u izjavama porečkog gradonačelnika

Sumnjamo da postoje osobe toliko kratke pameti, koje se ne sjećaju kako je upravo Edi Štifanić kao predsjednik gradske podružnica IDS-a govorio „da su mu sport i kultura u ovom gradu na zadnjem mjestu“, te mu u to vrijeme na pamet nije padao projekt POUP-a niti izgradnja škole ili dvorane.

Caro nostro Edi, nismo zaboravili takvo bagateliziranje porečke kulture i sporta, te zanemarivanje činjenica da je od izgradnje osnovne škole proteklo 29 punih godina, da je kino donedavno bilo oronulo, kazalištarci muku mučili sa elementarnim stvarima kakve su garderobe (a da scenu ne spominjemo)...

Zato, caro nostro Štifanić, „ne pušimo“ vašu priču o tome kako se dvorana gradi zato jer treba građanima, a ne zbog Svjetskog rukometnog prvenstva. Da je bilo po vama, sudeći prema vašim izjavama proteklih godina, dvorane bez Svjetskog prvenstva ne bi ni bilo!

A za domaćinstvo je zaslužam vaš prethodnik kojeg toliko pljujete, koji je u rekordnom roku okupio sposoban team i realizirao priču zbog koje je Poreč dobio priznanje kao najbolji grad-domaćin ženskog Svjetskog rukometnog prvenstva. Zbog te priče je, među ostalim, HRS Poreču ostao ”dužan”  domaćinstvo.

[sivacdesno] Gudeljević: prepucavaju se sa Marasom preko mojih leđa

I vlasnik palače Vergottini Marko Gudeljević dao je izjavu povodom Štifanićeva ispada u medijima, te rekao kako se radi o prepucavanju aktualne vlasti sa bivšim gradonačelnikom preko njegovih leđa. Gudeljević je također preko novina poručio Štifaniću i Kosu neka ga ubuduće osobno pitaju za informacije prije nego sa njima izađu u javnost

[/sivacdesno]

Je li uspješan onaj tko svoj razvoj temelji na poduzetništvu ili onaj tko proračun bazira na sredstvima od prodaje nekretnina?

Kakva je to priča o Marasovim prioritetima u zonama privatnog kapitala? Onima koji nisu posvađani sa elementarnom logikom jasno je kako je bolje izgraditi poduzetničku infrastrukturu, pa od nje ubirati novac koji se troši na podmirenje nedohodovnih stavki proračuna, nego krčmiti bez pokrića gradsko bogatstvo, puniti proračun imaginarnim novcem od „prodanih“ nekretnina, koje se zbog nesređenih zemljišnih knjiga i ne mogu prodati.

Može li se nekoga proglasiti neradnikom zato što nešto radi? I, naposlijetku, kako takva optužba zvuči kad dolazi iz usta osobe koja je svojim postupcima sebe definirala kao najnesposobniju koja je ikad sjedila u porečkoj gradonačelničkoj fotelji? Jer, kako drugačije opisati osobu koja prstom nije mrdnula kad se Fond za privatizaciju uknjižio na hrpu državnog i gradskog vlasništva, i koja će sad od HFP-a tu zemlju morati kupovati po bogtepitaj kojoj cijeni? Koliko je to u usporedbi sa cijenom Palače Vergottini za koju se optužuje Marasa?

A kako drukčije, osim kao nakaradno politikantstvo i straobalnu demagogiju shvatiti blaćenje prethodnika zbog navodnih 70.000 kuna naknade koje je Maras, prema Štifaniću, „inkasirao“ u Nadzornom odboru „Adriaplusa“? Ako netko sebe smatra „političarem razvoja“, kako porečki gradonačelnik samom sebi voli tepati, trebao bi znati da svaki projekt mora imati svoje voditelje i timove stručnjaka, koji za svoje djelovanje trebaju biti stimulirani.

Jer „nema džabe ni kod stare babe“, to svi znamo. Ako svi rade što im se kaže i za fiksnu plaću - dobijamo anarhiju i bezvoljnost te neorganiziranost kakva postoji u Gradu Poreču.

Suditi na sudu i u politici, a ne na pressicama  

Ako nekoga smatramo odgovornim za promašaj u projektu ili sumnjamo u malverzacije u baratanju javnim novcem, onda je red da ga pozovemo na odgovornost, krivičnu i političku, a ne da ga jeftino blatimo po novinama. No, naš gradonačelnik nikako da shvati kako svi koji nisu na vlasti imaju puno pravo na kritiku njegova posla i kako ih se zbog kritike ne može prozivati kao neradnike. Jednako tako, naš je gradonačelnik zaboravio kako se Maras odnosio prema IDS-u u trenucima prije odstupanja sa gradonačelničkog mjesta - gospodski i fair.

A nije morao - mogao je već onda javno prokazati svo crnilo politike koja ga je, istina, dovela na tu poziciju, ali mu jednako tako nije dozvoljavala da radi kako je zamislio i zacrtao.

Na koncu, ako ćemo biti iskreni te ako je Maras i bio „marioneta poduzetničkog lobija“, ne možemo ne konstatirati kako je taj lobby puno kulturniji od ovog koji upravlja Štifanićem i koji svoje probleme rješava bombama i paljevinama.

Može se svim bivšim gradonačelnicima pronaći greške, to nije sporno, pa tako ni Josip Maras nije Mister Savršeni. Ali je, još ću to jednom ponoviti uz rizik da budem proglašen njegovim „igračem“ (makar ne znam što bih za njegao mogao „igrati“): Josip Maras je bio gospodin gradonačelnik, Edi Štifanić to jednostavno - nije.

Ako je i dolazio na posao u 9 sati, ako mu je radno vrijeme bilo duplo kraće nego Štifanićevo, za to je kratko vrijeme Maras napravio puno više, stizao na kulturne, sportske i druge manifestacije na kojima su nastupali Porečani, neprestano ”visio” po ministarstvima i lobirao za svoj grad, te, naposlijetku, pio kavu sa sugrađanima a ne samo sa stranačkim čelnicima (samo) svoje stranke. Naposlijetku, njegov je tajnik novinarima uvijek znao što mu šef radi.

Šikaniranje dvorskih kritičara, silenzio stampa

U posljednjih godinu dana od Grada nismo dobili odgovor gotovo ni na jedno postavljeno pitanje, traženi dokumenti nam se ne dostavljaju, pa više stvarno i ne vjerujemo u to kako gospodin gradonačelnik skriva neke svoje privatne „igre“ ili eventualna pogodovanja zainteresiranima bliskim gradskim jaslama. Sve smo uvjereniji u to kako je cijela situacija posljedica najobičnije nesposobnosti, nemanja kriterija i nepoznavanja posla, te nadasve nepostojanja osjećaja odgovornosti za javni rad.

Jer, čak i ako se radi o mediju tako minornog značaja kakav je naš portal (broj stanovnika koji vijesti prate na internetu još je uvijek daleko iza broja onih koji prate tiskane novine), ni jedan si političar koji drži do sebe i stranke neće dozvoliti aroganciju kakvu si dozvoljava Edi Štifanić.

Ni jedan si gradonačenik neće dozvoliti da njegov tajnik mediju izjavi „kako ne zna ništa o tom poslu (izradi web stranica)“, a još će si manje dozvoliti dovoljan nivo arogancije da čak i tako „slabašan“ medij jednostavno ignorira.

Od djelatnika Grada više ne možemo dobiti nikakvu izjavu koja nije „amenovana“ od Ureda gradonačelnika, pa vjerujemo kako se djelatnici Grada boje za svoj posao odnosno egzistenciju.

Osim toga, priča je to koju zna već gotovo „pola grada“, nije to nikakva tajna. Mogu Edi i Edo sto puta demantirati SDP-ovu zastupnicu Snježanu Mekotu - mi jednostavno znamo da je istinita njena tvrdnja o neorganiziranosti gradske uprave jer se ta priča potvrđuje svakoga dana.

Jednako tako, danas je „Glas Istre“ demantirao i Kosovu tvrdnju da grad ne sprječava razvoj Instituta za poljoprivredu i turizam - kako onda taj isti Institut seli u Pazin ili Umag zbog, kako dekan studija prof. dr. Jusuf Šehanović tvrdi, loših uvjeta rada i inertnosti Poreča čiji gradonačelnik uopće ne razumije zbog čega studij seli? Dakle, i HDZ-ov zastupnik Pavlo Ružić bio je u pravu.

Sjećate li se da smo odavno počeli pisati kako aktualna politička garnitura uvodi „silenzio stampa“, pažljivo filtrirajući informacije koje se puštaju u javnost te smanjujući broj osoba koje informacije smiju davati u javnost? Ako se ne sjećate, pročitajte još jednom „Rompikoljonija“ od 08.09.2006. godine.

Taj nas je osjećaj obuzeo neposredno nakon ustoličenja novog gradonačelnika, sad je taj osjećaj puno jači, jer informacije iz Grada dobijamo putem novina, sa političkih pressica.

Kako to drugačije protumačiti nego kao bježanje od odgovornosti i skrivanje vlastite nekompetentnosti?

Pogledajmo samo frku oko sportske dvorane: Hrvatska je domaćinstvo dobila lani u VI mjesecu, rukometaši su na nedjelotvornost oko organizacije upozoravali još početkom listopada prošle godine, već se igra SP u Njemačkoj (što znači da sljedeće počinje za manje od dvije godine!) a još se ne nazire rješenje te trakavice, koja je trakavicom postala upravo zbog neartikuliranosti potreba i neorganiziranosti gradske uprave.

Vjerujemo da će SP-a biti. Samo, po kojoj cijeni?

Porečke poduzetnike odavno je uhvatila panika, jer oni imaju ”dobar nos” i prvi osjete nelogičnosti i nekonzistentnosti u razvojnoj politici jednoga grada. Njima je odavno jasno kako ova vlast nema pojma što ni kako radi, pa se, kako se po gradu već dulje vrijeme priča, sprema okupiti nezavisne vijećnike sa kojima bi se na sljedećim izborima u Poreču trebalo napraviti ono što je na državnom nivou napravljeno 2000. godine.

Inače porečki iznajmljivači svoje apartmane neće iznajmljivati po 50 nego pod 20 Eura, jer će Poreč polako umjesto turističke metropole postati rupa na zapadu Istre.