Akademski slikar Sebastijan Vojvoda izlaže u beogradskoj galeriji PRO3OR
S lijeva: Saša Pančić, Sebastijan Vojvoda i Nebojša Babić
Akademski slikar
Sebastijan Vojvoda
od 7. do 17. studenog 2017. izlaže svoje radove u beogradskoj kultnoj galeriji PRO3OR, koju vodi
Nebojša Babić
, jedan od najpoznatijih beogradskih fotografa, voditelj Studia Orange i projekta galerija O3ON/PRO3OR.
-Ugodno me iznenadila činjenica da je otvorenju izložbe prisustvovao velik broj poznatih osoba iz beogradskog kulturnog i umjetničkog miljea, poput arhitekata, redatelja, povjesničara umjetnosti, fotografa i drugih, kratko je za parentium.com izjavio Vojvoda. Naziv izložbe je “Budućnost nije ono što je nekad bila”, a evo što o autoru i njegovim djelima kaže
Živko Grozdanić Gera
, jedan od ključnih srpskih umjetnika radikalne prakse i bivši ravnatelj Muzeja savremenih umetnosti Novi Sad.
Apstraktno slikarstvo geometrije Sebastijana Vojvode na prvi pogled zbunjuje svojim izborom već odavno usvojenih estetskih formi, oblika, boja. Radovi na beogradskoj izložbi jedan su mogući izbor od mnoštva radova koje Vojvoda stvara već duži period. Zašto izbor baš ovih slika, ili, zašto su na beogradskoj izložbi one postavljene baš na ovaj način… za umjetnika uopće nije važno. Kompozicije su mogle biti i drugačije, mirnije, dinamičnije, nježnije…
Vojvoda u svom cjelokupnom umjetničkom životu pokušava povući liniju između proizvodnje estetike i proizvodnje stavova. Njegov stav je zasnovan na preciznom razumijevanju konteksta društvenih događanja i njihovog utjecaja na slikarsku praksu koju izvodi. Dakle, brisanjem te linije razdvajanja, ove radove bi morali svrstati u već rabljenu poziciju. Međutim, Vojvoda nas ovom izložbom upućuje na teren mnogih teorija koje su izvedene iz slikarstva apstraktne geometrije, odnosno, on dobro zna koje su povijesne posljedice određenih epoha na slikarstvo posljednjih trideset godina. Za njega su slikarstvo
Kazimira Maljevića
ili umjetnost rane Ruske avangarde važni, ne zbog ikonografske zavodljivosti, već zbog naslijeđa ideologije koju ta epoha donosi. Ideologija lijevog diskursa ključna je za Vojvodu i on svojim slikama potencira ikonografiju sa izrazitim crvenim pasažima, crnim vertikalama i horizontalama koje ih uokviruju. Upotreba isključivo kvadratne osnove je namjerna, konceptualizirana, i tako prisvojena Vojvodu definira kao umjetnika koji zna što želi postići u sredini iz koje dolazi.
...Ovaj tekst o izložbi Sebastijana Vojvode podupire njegov stav o važnosti d
j
elovanja um
j
etnika u vremenu
u
kojem živi, stvara odnos koji postoji u svakom društvu,
osigurava
alternative, ali ne u stvaranju alegorija, skrivenih simbola, već vrlo direktno interpretira radove i razgovor sa Vojvodom. Vojvoda i ovaj tekst imaju snagu jednog
depersonaliziranog
p
r
omatranja izložbe u jednoj beogradskoj galeriji.
(dp)









