Agroturizmi i ne-agroturizmi (Šćika na šćiku by Davor Šišović)

Piše Davor ŠIŠOVIĆ

Nedavni prvi hrvatski Kongres ruralnog turizma održan na Hvaru i nekoliko sličnotematskih zbivanja ovih dana u Istri (otvaranje novih objekata, javna predstavljanja razvojnih studija), čini se da su, povrh neslužbeno već započete izborne kampanje, ponovno izbacili u javnost temu agroturizma. Ova je tema iz mnogih kutova gledanja jako simpatična, svaki poduzetnički ili društveno-potporni potez u ovoj »djelatnosti« dobiva nepodijeljene pohvale, i svi su razdragani kad se pokrene priča o agroturizmu. Problemi i zablude koje se pritom ističu prolaze manje primijećeno, afirmativni ton je nešto što svi očekuju, što se podrazumijeva.

Pred desetak godina Istra je možda bila predvodnica agroturizma u Hrvatskoj, ali danas u njegovom razvoju ne samo da debelo zaostaje za drugim krajevima Hrvatske, već postoji ozbiljna opasnost da ovu simpatičnu i svima dragu sastavnicu turističke ponude - izgubi. Evo kako, i evo zašto.

Postavljam tezu: u Istri se sve više razvijaju pasivni oblici i objekti ponude turističkih usluga u ruralnom prostoru, a agroturizam se polako guši i nestaje, čak ga se i onemogućava. Brojka od 330 objekata u ponudi istarskog ruralnog turizma varljiva je, no pokažimo zašto je varljiva i na što, zapravo, mislimo kad kažemo: agroturizam. Ovo što slijedi nije izmišljotina, nego proizlazi iz evropskih primjera - i praktičnih i zakonodavnih. Dakle, u tom evropskom smislu, agroturizam je poljoprivredno-turistička djelatnost kojom se bave obiteljska seljačka gospodarstva. Tim je gospodarstvima poljoprivreda primarna djelatnost, a turizam sekundarna, dopunska. Bez da se bavi poljoprivredom, to se gospodarstvo ne može ni registrirati kao agroturizam, a kamoli dobivati od države i strukovnih udruga potpore i stimulacije, ni financijske ni marketinške. Agroturizam podrazumijeva da se goste prima na smještaj ili prehranu na imanju koje je uređeno u duhu izvornosti i tradicije, te da takva bude i hrana koja im se nudi. Još se nešto podrazumijeva u evropskom poimanju agroturizma: neposredni kontakt domaćina i gosta i mogućnost da gost doživi i osjeti raznolike čari života na selu i svekolika bogatstva baštine ruralnog prostora.

Elem, od spomenutih 330 turističkih objekata u ruralnom prostoru Istre, koliko među njima ima agroturizama? Svi kojima se postavlja to pitanje, nakon što malo razmisle, kažu da ih nema više od desetak. Velika većina su kuće ili vile za odmor. Mnoge s bazenima. I po čemu je onda Istra predvodnica hrvatskog agroturizma? Po tome što je prva zabludjela u krivi razvojni pravac?

Javno se spominje da se u istarskoj unutrašnjosti gradi, planira graditi, ili je već izgrađeno oko dvije tisuće kuća za turistički smještaj. To su pretežno kuće koje grade strane agencije ili krupniji domaći investitori, no i domaći ljudi daju doprinos ovom trendu obnavljajući stare kuće, u kojima više ne stanuju, štoviše čak ni u svom djedovskom selu ne stanuju, nego su se odavno skrasili u gradu. Taj trend, ta pomama, ta poplava obnavljanja ili izgradnje kuća na selu (ili češće: pokraj sela) za iznajmljivanje turistima, to NIJE agroturizam.

Sve više tih turističkih kuća ima i bazene, jer je, kažu naši investitori, to diktat agencija koje će dovoditi goste. OK, neka dovode, ali bazen NIJE doprinos autentičnosti smještajnog objekta i kad se govori u kategorijama ruralnog turizma (ne agroturizma), on nigdje u Evropi ne bi bio visoko kategoriziran.

Naši ljudi ponekad svako mjesto gdje se jede, a nalazi se izvan grada, također nazivaju agroturizmom. Iako ga u propagandne svrhe vlasnici sami tako nazivaju, često su to obične konobe, gostionice, restorani. Agroturizam u kojem se jede zaslužuje svoje ime ako ga vodi obitelj koja se bavi poljoprivredom i kroz tu konobu plasira uglavnom svoje proizvode. Ovo »uglavnom« je u hrvatskom zakonodavstvu i inspekcijskoj praksi bezrazložno sporna kategorija, i, nažalost, zakonski pojam »vlastite proizvodnje« nema veze s ponudom autohtonih jela i pića.

Skraćeno: agroturizam bi trebao biti poljoprivredno-turističko imanje na kome će turisti u punom smisli riječi biti gosti svojih domaćina. Svaka država u kojoj postoji zakonom definirani agroturizam (a u Hrvatskoj to nije), posebnim će ga poticajnim mjerama stimulirati i pomagati više nego ostale oblike turističke ponude na selu, a svakako više i izdašnije nego »stare« kuće s bazenima. Kod nas ne postoje nikakve potpore za agroturizam. Nitko ih niti ne najavljuje. Kandidati za zastupnike, imate li neku ideju?