Abadat: novi galerijski izlog na porečkoj Peškeri
Izvor:
Abadat
Nova izložba je u gradu. Niste primijetili? Zato jer nije niti u jednoj od poznatih galerija. U izlogu na Peškeri, malo skrivena, desno od ulaza u dvorište stambene zgrade. Nemojte je previdjeti. Zove se Abadat i to je posljednji u nizu strastvenih projekata Dee Curić.
Zapušteni izlog stambene zgrade na Peškeri Dea je pretvorila u galeriju koja u grad donosi po jednu umjetninu iz velikog svijeta umjetnosti u koji je ušla godinama radeći svoj posao u Milanu. Jedan djelić toga svijeta svaki mjesec postaje izložba u izlogu kojem je dala galerijsko ime Abadat (iz čakavskog - primijetiti) – nemojte je previdjeti, zanemariti, ne obratiti joj pažnju.
- Muzeji su oduvijek bili moje sigurno mjesto. Ispostavlja se da su dobri i za naše zdravlje: istraživanja pokazuju da umjetnost može smanjiti stres i anksioznost, a možda čak i usporiti biološko starenje. Možda je baš zato, kada mi je tata rekao da nešto napravim s prašnjavim, napuštenim prozorom ispod svog stana, nastao Abadat — galerija osmišljena da ponudi isti onaj trenutak predaha koji su meni muzeji uvijek pružali, napisala je prije nekoliko tjedana Dea Curiću svom
newsletteru
(
madamadea.substack.com/
) uoči otvaranja galerije izloga.
Priča nije jednokratna inspiracija. Klizi stazom strasti prema prostoru koji poništava granice vremena i mjesta. Referira se na Orhana Pamuka i njegovu knjigu Muzej nevinosti u kojoj književnik kaže kako nas muzeji iznikli iz strasti ne tješe predmetima iz starine nego činjenicom da ulaskom u muzej gubimo osjećaj za vrijeme. Na tom tragu Dea kaže kako Abadat, premda nastao na poticaj da se zapuštenom izlogu dade smisao, jedva ima veze sa samim izlogom a možda niti s umjetnošću. Ovdje se radi o stvaranju predaha u bučnom okruženju – minijaturnoj galeriji usred prometne rive, mjestu na kojem možete zastati i odvojiti se od dnevne vreve i napetosti.
Abadat, naravno, ima veze s umjetnošću. U izlogu je sad već treća umjetnina. Kroz svaku izložbu upoznajemo se s drugim umjetnikom ili umjetnicom. Redom su to: Ara Radvilė iz Litve predstavljena je radom Warm Milk, CJ Hendry iz Sjedinjenih Američkih država za izlog je poslao rad Opaque a ako ste previdjeli njih, nemojte I Kanađanina Josha Harnacka I njegov rad Octoswans. Jedan umjetnik, jedan rad, jedna izložba. Za više od toga nema mjesta u tom izlogu. Jedna umjetnina je više nego dovoljna kako bi onoga tko je pred njom zastao barem na trenutak pomaknula iz stvarnosti. Koliko je ljudi do sada zastalo pred Abadatom nije važno. Neka je bila samo jedna osoba, Dea je ostvarila svrhu postojanja svog izloga-galerije: netko ju je primijetio. Međutim, u malo više od mjesec dana, koliko postoji, Abadat je primijećen. Javljaju se ljudi s utiscima uživo i na društvenim mrežama.
Izložbe u Abadatu ne počinju ustaljenim otvaranjima, okupi se spontano tek nekolicina ljudi i popije čašu vina, a prije toga u Deinom newsletteru može se pročitati intervju s autorom/autoricom. Projekt je po mnogim elementima autentičan. Umjetnike kontaktira osobno a u galeriji ne izlaže originale nego printove.
- Uzbuđujuće je i puni baterije jer još nitko koga sam pitala da izloži rad nije odbio. Dapače, kad kažem izlog i mali Poreč, umjetnici odmah pristaju. Neki nude da upravo za Abadat naprave rad. Znam koliko zanimljive umjetnosti ima u svijetu i to želim podijeliti s ljudima s kojima živim u Poreču. To je projekt koji me veseli a namijenjen je zajednici. Abadat nije odmak od onoga što inače radim – on je prirodan nastavak mog istraživanja. Sve što svakodnevno proučavam, promatram i otkrivam s vremenom pronađe svoj oblik: nekad kroz moj časopis, nekad kroz newsletter a sada i kroz galeriju kao fizički prostor u kojem te ideje mogu postati opipljivo iskustvo.
Planira najesen izlagati i djela domaćih umjetnika. Zainteresirani za izlaganje u Abadatu mogu joj se javiti putem modula
abadatgallery.com/about
.
Nije nepoznato kako je Dea puna ideja i kako vještine i znanja nesebično dijeli sa sugrađanima. Ostavlja trag poučavajući kaligrafiju, oslikala je s prijateljicom dio zida na Obali Ante Šonje, izradila mozaik uz more. Uvijek je ondje gdje se odvijaju programi koji potiču promišljanje, druženje, estetiku prostora i sadržaja. Kroz prozor galerije želi otvoriti još jedan prozor – stvarni pogled u prostor koji svakodnevno istražuje. Naša Dea, Porečanka koja se ne da iz rodnog grada, nakon što je okusila život u modnoj metropoli inspiraciju nalazi ovdje, možda i kao potrebu dijeljenja, komuniciranja i građenja odnosa u zajedniie, otvarajući prostor za dijalog između svog svijeta i javnog prostora grada.
Fotogalerija
