A naši lagunaši? (Pristrano, Goran Prodan)
Plava laguna, vjerojatno najuspješnija hotelsko-turistička kompanija u Hrvatskoj, pola je stoljeća rasta i djelovanja obilježila i bogatom monografijom. Tvrde korice, više od dvjesto stranica kvalitetnog papira, puno fotografija, tekstovi koji sežu još u daleku prošlost Poreča u kojem je Plava laguna nastala i kojem je nedvojbeno jedan od najvažnijih turističkih i ne samo turističkih simbola.
Razumljivo, i obljetnička monografija treba reprezentirati uspješnost, slavu i snagu jedne kompanije. Istina, malo je neatraktivnog dizajna i tekstovi nisu ujednačenoga stila, ali ne treba tražiti previše od jedne kompanijske spomen-knjige. Utoliko ću zažmiriti na slučajne greščice poput krivih datiranja porečkih znamenitosti (u potpisima fotografija rimski je hram preseljen u XI. stoljeće, a porečke gotičke palače u XVIII.) ili tipfelere u imenima.
Međutim, ono što mi pristrano bode oči je potpuni izostanak »lagunaša«. U cijelom se tekstu spominju tri, četiri imena, uglavnom glavnih direktora. U njemu se tisuće »lagunaša« – od priznatih i uglednih stručnjaka do vrijednih »običnih« radnika – rijetko spominju i kao skupna imenica. Vjerojatno se, mislim si, autori i urednici nisu htjeli zamjeriti onima koje bi nehatom ili zbog prevelikog broja preskočili, pa su svih prešutjeli.
No, u monografiji je i više od dvije stotina fotografija, a gotovo da se na prste jedne ruke mogu nabrojati one na kojima se prepoznaje pokoji »lagunaš«. Prevladavaju sterilne slike hotela i turističkih naselja okruženih cvjetnjacima, lijepi porečki lagunski zeleno-plavi pejzaži, ima nešto turista... ali radnika ni od korova. Svaka čast glavnim direktorima-vizionarima, bankama-financijerima i sadašnjim vlasnicima, ali za društvenu prepoznatljivost i turističku kvalitetu Plave lagune uvelike su zaslužni i njeni zaposlenici – od niza direktora »objekata«, inženjera, ekonomista..., preko šefova kuhinja, recepcija, restorana, sportskih centara... do konobara, kuhara, učitelja jedrenja i tenisa, vrtlara, sobarica, čistačica... Puno, puno više nego se to dade razbrati iz skupe monografije u kojoj su beton i cvijeće pojeli ljude.
