8 jednostavnih razloga zašto bi se svako dijete trebalo baviti sportom

Autorica: Tanja Dumbović

Neizbježno je tvrditi kako dugoročno bavljenje sportom ima značajne pozitivne utjecaje na psihički, socijalni, fizički i motorički razvoj djece . Školsko doba djeteta (od 6. do 11. godine) je za veliku većinu djece razdoblje kada se počinju baviti sportom. To je razdoblje kada dijete kreće u školu, privikava se sjedenju u klupi i rješavanju domaćih zadaća, a smanjuje se vrijeme provedeno u igri i kretanju.

Upravo je ovo razdoblje, u kojem se dijete privikava novom „školskom“ životu, važan trenutak za uključivanje u sport kako bi se zadovoljile povećane potrebe za kretanjem i igrom. Djetetov razvoj je cjelovit proces koji se odvija pod utjecajem mnogobrojnih faktora koji se obično svode na nasljeđe, okolinu i odgoj pa prema tome sport uz školu igra važnu ulogu u njegovom razvoju.

Djeca koja sudjeluju  u sportu općenito  su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, imaju bolje razvijene socijalne vještine i više su timski orijentirana . Takva djeca su u igri spretnija, izdržljivija i u određenoj mjeri pod manjim rizikom od pretilosti. Bavljenje sportom utječe na rast i razvoj. Djeca jačaju mišiće i kosti što doprinosi pravilnom držanju tijela.

Na psihološkom području razvijaju se kognitivne i socijalne vještine te oblikuju i mijenjaju neke osobine ličnosti. Dugoročno bavljenje sportom utječe na razvoj samopoimanja, emocionalni razvoj, usvajanje društvenih vrijednosti i navika življenja. U odrasloj dobi prednosti bavljenja sportom najbolje se uočavaju promatranjem razlika u psihofizičkim i socijalnim karakteristikama sportaša i nesportaša.

Vrhunski sportaši su neovisniji, samouvjereniji, socijalno otvoreniji i otporniji na stres, dok su neka istraživanja pokazala kako su sportaši i objektivniji i manje anksiozni naspram nesportaša. Sport nije jedina aktivnost kojom se čovjek tijekom svojeg razvoja bavi te prema tome bavljenje sportom ne doprinosi isključivo boljoj socijalizaciji i društvenom funkcioniranju. Sport je samo jedan od okolinskih faktora koji doprinosi razvoju osobnosti i životnom usmjerenju.

Navedene razlike između sportaša i nesportaša pokazuju koliko pozitivnih utjecaja bavljenje sportom može imati u razvoju djeteta. Pozitivni učinci mogu se prepoznati kroz:

Iako djeca u školi razvijaju socijalne odnose s vršnjacima, svakodnevni treninzi im omogućuju da prošire svoj krug prijateljstava. Na treninzima se susreću s drugačijim zahtjevima, aktivnostima i izazovima od onih u školi. Oni im omogućuju da sa svojim vršnjacima uspostave drugačiji odnos i preuzimaju nove uloge koje im pomažu da bolje upoznaju sebe. Ujedno, u timskom sportu djetetu se dodjeljuje određena pozicija/uloga koja nosi odgovornosti i zasluge za uspjeh cijelog tima. Na taj način djeca uče kako funkcionirati u timu, razvijaju komunikacijske vještine, uče o suradnji, prijateljstvu i timskom radu . S vremenom uče da uspjeh tima ovisi o njihovom angažmanu i spremnosti da žrtvuju svoje individualne ciljeve. Također, igranje u timu im daje mogućnost razvijanja sposobnosti potrebnih za vođenje tima i rješavanja konflikta.

Preuzimanjem uloga u timu koje dijete uspješno izvršava, doprinoseći tako uspjehu cijelog tima, pozitivno se utječe na djetetov razvoj samopouzdanja i slike o sebi . Ovo je jako važno u dječjem razvoju jer otvara vrata za njegov daljnji napredak, ne samo u sportu već i u drugim područjima života. Često puta u starijoj dobi manjak samopouzdanja predstavlja prepreku prema postizanju uspjeha. Sportaši niskog samopouzdanja ne vjeruju kako mogu postići zadane ciljeve te često puta izbjegavaju vježbe i natjecanja koje bi mogli uspješno izvršiti. Trener treba na vrijeme primijetiti probleme niskog samopouzdanja kod djeteta, jer ono može bit faktor niske motivacije na treningu ili odustajanja od sporta.

Sport i tjelesna aktivnost mogu biti odrednice za skladan razvoj svih djetetovih osobina. Bavljenje sportom omogućava razvoj vrijednosti, stavova i navika koje će djeca prenijeti u druge aspekte života, a koje će utjecati na oblikovanje njihove osobnosti. Uspjeh u sportu potiče pozitivne emocije i razvoj osjećaja sportske i socijalne kompetentnosti. Doživljaj uspjeha i osobne efikasnosti „ Ja mogu “ temeljni su čimbenici razvoja slike o sebi i prevencije neželjenih oblika ponašanja . Djeca razvijaju osjećaj da mogu postići ciljeve, da imaju određene kvalitete koje se cijene i vrednuju. Zato i jesu neke od karakteristika uspješnih sportaša veća neovisnost, samopouzdanost i niža razina anksioznosti . Kroz sport se djeca susreću s raznim preprekama koje im omogućuju upoznavanje vlastitih slabosti i snaga, to im daje mogućnost da se u budućim „problemskim“ situacijama znaju pripremiti i iskoristiti svoje vještine. Na taj način smanjuje se strah i tjeskoba od novodolazećih situacija

[sivacdesno]

„Ako ne prepoznajemo kakva nas situacija čeka, pomaže nam da poznajemo sebe i kako bi smo mogli reagirati!“