64. porečki Annale u Istarskoj sabornici: Živjele životinje! … a što bi životinje rekle o nama?

Fotografije: Kristina Flegar, Parentium

Porečki Annale, najstarija hrvatska skupna likovna izložba suvremene umjetnosti, koja se neprekidno održava od 1961. godine, stigao je do 64. izdanja i doista ne pokazuje svoje godine. Uvijek drugačiji, poticajan, provokativan, poučan - svoje je novo ruho ili bolje rečeno virtualno (ekološko) krzno odjenuo prema ideji i pod vodstvom kustosica Jerice Ziherl i Suzane Marjanić na temu "Živjele životinje! …a što bi životinje rekle o nama?" .

Izložba je u Istarskoj sabornici otvorena u četvrtak navečer, a moguće ju je pogledati sve do 31. kolovoza. Otvorenom ju je proglasio gradonačelnik Poreča Loris Peršurić, uz kojega su se publici i pojedinim prisutnim autorima obratili kustosice, pročelnik za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica, ravnateljica porečkog Pučkog otvorenog učilišta Vesna Tripar te voditelj likovne djelatnosti POUP-a Valter Černeka.

- Mi smo postali ravnodušni. Prvo smo bili ravnodušni prema prirodi oko nas, zatim smo postali ravnodušni prema životinjama, a sad je samo pitanje hoćemo li postati ravnodušni i prema sebi. Ja se nadam da nećemo. Iznimno mi je drago što imamo izložbe poput ove, na kojima se tematiziraju i stavljaju u fokus ovakve teme. Jer i Šumonja i Božić i Pekica, i svi ostali predstavljeni autori uvijek znaju postaviti pravo pitanje. A pravo pitanje je naravno: Što je sljedeći korak?, kazao je pročelnik Vladimir Torbica, osvrnuvši se na knjige „Sapiens“ povjesničara Yuvala Noaha Hararija.

Gradonačelnik Peršurić je naglasio da Poreč kao mali grad ima jako razvijen i sadržajan kulturni život. Spomenuo je značaj izgradnje infrastrukture, ali pritom dodao da „bez kulture grad jednostavno ne živi“. Zahvalio je kustosicama i umjetnicima, POUP-u kao organizatoru, svima koji podržavaju, stvaraju i prezentiraju kulturu te posebno publici koja vjerno prati Annale i posjećuje sve druge manifestacije iz izuzetno bogatog cjelogodišnjeg kulturno-umjetničkog programa u Poreču.

- Već 64 godine za redom suvremena umjetnost dolazi u Poreč baveći se raznim aktualnim temama čovjeka i društva, svakodnevno komentirajući i eksperimentirajući s potpunom novim jezgrama, novim temama i oblicima, rekla je ravnateljica POUP-a Vesna Tripar, naglasivši je Annale dostigao status etablirane izložbe na koju Poreč i svi Porečani mogu biti ponosni.

U aktualnom izdanju izložbe predstavljeni su radovi koje potpisuju Marina Abramović, Đanino Božić, Nikolina Butorac, Ines Matijević Cakić, Hrvoje Cokarić, Tajči Čekada, Gundi Dietz, Rui Miguel Leitao Ferreira, Ivana Filip, Igor Grubić, Stanislav Habjan, Edgar Honetschläger, Kruno Jošt, Bianca Kennedy, Dan Oki, Ivana Ožetski, Davor Sanvincenti, Anna Spanlang, Šikuti Machine, Bojan Šumonja, Ivan Tripar, Zoran Unković i Saša Živković.

Umjetnici promišljaju o „našim najbližim Drugima“, kako životinje ili ne-ljude nazivaju primatolozi, u trajnoj vrtešci između njihove simbolizacije i eksploatacije – prema definiciji zooetičara Nikole Viskovića, autora zooetičke knjige „Životinja i čovjek“, kultnog klasika s temeljima animalistike i kulturne zoologije, koji je zaslužan i za uvođenje pitanja prava životinja. Prema objašnjenju kustosica, naglasak je stavljen na tematsko i simboličko iščitavanje životinja, ekokritičke prosudbe - interdisciplinarni suodnos umjetnosti i životne sredine te na praksu koja proizlazi iz etičke perspektive prava, odnosno oslobođenja životinja i specizma kao temelja za diskriminaciju.

Jerica Ziherl je ovom prigodom istaknula uključivanje umjetnika iz Istre - Božića, Savicentija, kolektiva Šikuti Machine, Šumonje i Tripara te prisutnost dvije nove produkcije vezane za Istru. Namjenski je baš za Annale nastao interdisciplinarni projekt u formi umjetničko – znanstvenog laboratorija „Nevidljiv život rijeke Mirne“ Kruna Jošta koji se bavi permakulturom, održivošću i interakcijom čovjeka s prirodnim okruženjem. Novi su i akvareli Biance Kennedy, koji prate video animaciju na temu zečeva koji su vladari i atrakcija na japanskom otoku Okunoshima. Ziherl je podsjetila da je i na porečkom otoku Sveti Nikola među turističkim objektima i turistima ne tako davno živjela kolonija zečeva, ali je izgradnjom novog hotelskog zdanja nestala. No, tu su i posuđeni radovi iz vremena od prije desetljeća ili dva, poput dojmljivog portreta Marine Abramović sa škorpionom te dvokanalne instalacije „Veprica, vepar, veprovina“ Tajči Čekada.

Suzana Marjanić se kratko osvrnula na niz ostvarenja i znanstvene temelje koji stoje iza ideje ove, kako je rekla, VIVA izložbe. Govorila je o ravnodušnosti, posebno u odnosu na „industrijske životinje“ čemu se Igor Grubić posvetio u svom kratkometražnom eksperimentalnom filmu „Ingresso animali vivi“ (Ulaz živih životinja). U skulpturi dabra Ivane Ožetski, objasnila je nadalje, prisutna je zoosimbolizacija eksploatacije životinja. Dabar je u Hrvatsku vraćen ciljanim projektom krajem 90-tih godina, nakon što je krajem 19. stoljeća istrijebljen. O njemu i njegovoj vještini arhitekta i graditelja mostova i brana pisao je jedan od utemeljitelja socijalne antropologije, Lewis Henry Morgan, koji je otvorio veliku temu o antropologiji koja ne smije biti antropocentrična budući da svi pripadnici životinjskog svijeta grade civilizaciju.

Marjanić je spomenula i kulturnu antropologinju i filozofkinju Barbaru Noske koja je ukazala na činjenicu da su povijesni udžbenici pisani isključivo iz antropocentrične perspektive, dok su životinje zanemarene. Navela je, tako, poznati primjer bijelog egipatskog magarca koji je gradio piramide, ali o njemu nema traga u tekstovima o starom Egiptu. Magarci su zato itekako prisutni u nekoliko ostvarenja na Annaleu. Nalaze se na fotografijama „Dva tovara“ kolektiva Šikuti Machine, u dokumentaciji performansa „Čitanje Zerzana“ Saše Živkovića te u multimedijskom projektu posvećenom zaštiti primorskog i dalmatinskog magarca „Towar(d) Euro“ autora Hrvoja Cokarića, Darka Škrobonje i Vanje Pagara. Towar(d) Euro je i kriptovaluta u obliku pozlaćenog magarećeg izmeta, koju turisti mogu ponijeti iz Hrvatske kao originalan suvenir.

Za kraj je Marjanić citirala riječi Nikole Viskovića iz njegovih Sumornih godina.

- Neprestanim opsesivnim bavljenjem dnevnom politikom i političkim elitama mi zapravo gubimo distancu od prirode. Taj svijet političke elite nas mentalno zarobljava i prijeti nam da postajemo neka vrsta sekundarnih kretena, navela je i dodala da je slovenski filozof Slavoj Žižek jednom prigodom ironično rekao da je najbolja stvar neoliberalnog kapitalizma - da je majka priroda mrtva.