28 travnja - Svjetski dan zaštite na radu

Zaštita na radu propisuje određena pravila kojih se mora pridržavati svatko, a odnose se na radne strojeve i zaposlenike. Pravila su smislena i ako ih se pridržavamo rizik od nastanka nezgode je sveden na minimalnu razinu. Povodom Svjetskog dana zaštite na radu, u sljedećih ćemo vam nekoliko dana donijeti  nekoliko tekstova stručnjaka za to područje iz poduzeća Kontrol biro .

Prema statističkim podacima vjeruje se da na svakih 330 rizika dođe do 300 događaja koji nemaju nikakve posljedice, 29 ih umalo izazove ozljedu ili štetu, a preostali 1 će uzrokovati ozljedu radnika ili materijalnu štetu. Dakako da tome u 99% slučajeva prethodi nečiji propust, ili samih zaposlenika koji se ne pridržavaju  pravila ili poslodavca koji je, svjesno ili nesvjesno, zakazao u ispunjenju zahtjeva iz zaštite na radu.

Začuđujuće je koliko su hrvatski građani, bilo u ulozi zaposlenika ili poslodavaca, neinformirani po pitanju zaštite na radu. Propisa ima puno, svi se temelje na Zakonu o zaštiti na radu, ali iz tog zakona proizlaze još deseci pravilnika, uredbi i ostalih propisa koje je potrebno ispuniti i tu se priča komplicira. Prema Zakonu o zaštiti na radu (ZZR) svaka tvrtka bi trebala ispuniti svoje obaveze koje joj proizlaze iz tog područja, a opseg obaveza ovisi o djelatnosti kojom se tvrtka bavi, broju zaposlenih, korištenju strojeva i/ili opasnih tvari poput kemikalija, kiselina, lužina i slično. Obveza je puno, a inspektori i najmanje propuste kažnjavaju kaznama od nekoliko tisuća kuna.

Danas vjerojatno većina nas zna koliko nam treba novaca da osnujemo tvrtku, da je to temeljni kapital od 20 000 kn za d.o.o., ali malo tko zna koji sve troškovi dolaze iza toga. Trošak uvođenja zaštite na radu jedan je od tih skrivenih troškova i zbog neinformiranosti većina poslodavaca u početku ni nema osiguranu potpunu zaštitu na radu. To je jedan od najvećih problema, većina poslodavaca vjerojatno nije ni svjesno svih obaveza iz ovog područja. Zakonske obaveze koje postoje su kvalitetne i definirane na zadovoljavajući način, no treba svima omogućiti jednostavan uvid u njih kako bi znali što ih čeka. Uvođenjem sustava zaštite na radu i kontinuiranim nadzorom stvara se sigurna radna okolina.

Svijest o važnosti zaštite na radu u Hrvatskoj, nažalost, i dalje nije na istoj razini kao što je to u nekim drugim zemljama slučaj. Danas možete proći pokraj nekog gradilišta i u većini slučajeva radnici neće nositi ni zaštitne kacige, a druge obaveze da i ne spominjemo. No, je li radnik kriv? Ili je kriv poslodavac, odnosno osoba koju je on ovlastio da nadzire uporabu osobnih zaštitnih sredstava?

Zakon nalaže da poslodavac implementira sustav zaštite na radu. Ali isto tako nalaže obvezu udaljavanja svakog radnika koji se ne pridržava pravila zaštite na radu. Naravno, takav rad ugrožava ne samo njega, već i ostale. Najugroženiji radnici u smislu ozljeda su oni koji su tek počeli raditi i koji su upravo pred mirovinom. Njihovo razmišljanje „Što mi se može tu dogoditi?“ i „Već 40 godina mi se nije ništa dogodilo“ svrstava ih u skupinu najugroženijih. Zanimljivo je da većina koji se ozljede na radu je osposobljeno za rad na siguran način, samo što se, iz nekog razloga, tih pravila ne pridržavaju.

Svaki zaposlenik ima pravo na osiguravanje zaštite na radu, ali i obvezu da se pridržava određenih mjera i propisa. Svako nepridržavanje ugrožava i njega i kolege. Zaštita na radu je obveza poslodavca, ali i zaposlenika i najvažnije je da u tom lancu nema pogrešaka.  (Kontrol biro/parentium)