Logo - www-parentium.com
Nema stop! Zapoštaj si: LaCop!

Strah i stjecanje hrabrosti

Ilustracija (lindseybuchmann.blogspot.com)
25.08.2014. (07:57) Autor: Conny Petö Đeneš

Nitko nije slobodan od straha, samo različito reagiramo na njega. Neki ljudi su skloniji zabrinutosti kojom hrane svoju tjeskobu, drugi izbjegavaju zabrinutost i hine da ne postoji, treći su toliko obuzeti strahovima da neprestano razmišljaju kako bi se moglo dogoditi nešto loše, što će biti kada mrak padne, što ako izgube posao, što ako neće pronaći ljubav, što ako se razbole i sl.

Svi se mi rađamo sa tri osnovna straha: (1) od pada, (2) od napuštenosti, (3) od iznenadnih glasnih zvukova. U većoj ili manjoj mjeri, kroz život, suočavamo se sa 6 vrsta straha: (1) preživljavanje, (2) nepoznato, (3) gubitak – napuštanje, (4) izdaja, (5) odbacivanje i (6) umiranje.

Strah od nepoznatog stvara strah od promjene, strah od samoće proizlazi iz iskustva napuštenosti, strah od financijskog gubitka i neimaštine proizlazi iz straha za preživljavanje, strah od umiranja stvara strah od obolijevanja, problemi s povjerenjem imaju korijene u strahu od izdaje itd.

Svih šest strahova očituje se u pojedinim dijelovima kralježnice i utječe na pojedine živce u leđnoj moždini. Oni utječu na zdravlje kralježnice i uzrokuju kronične bolove u leđima i posljedične glavobolje. Sa tjelesnog aspekta strah se još manifestira u srcu, nadbubrežnim žlijezdama, reproduktivnim organima i slezeni.

Anatomija straha

Postoji 5 osnovnih poremećaja straha:

1. Anksioznost – je trajno stanje tjeskobe i straha koji nije usmjeren na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj. Ovo stanje mogu i ne moraju pratiti i napadi panike.

2. Napadi panike – su iznenadni i intenzivni ''napadi'' straha i velike tjeskobe, koji traju po par minuta. Više o tome pisali smo u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053

3. Fobije – Riječ phobos na grčkom znači strah ili bijeg. Fobije se odnose na iracionalne, pretjerane, nerealne i nekontrolirane strahove, koje pokreću određeni predmeti, aktivnosti ili situacije. Fobije karakteriziraju 3 faktora:

Fobije možemo podijeliti u 3 grupe:

- životinjske fobije (strah od pasa, zmija, kukaca, ptica i dr.),

- situacijske fobije (specifične situacije poput letenja avionom, vožnje autobusom, prolazak kroz tunel, boravak u zatvorenom prostoru i sl.),

- fobije prirodnog okoliša (strah od vode, visine, grmljavine, oluje i sl.),

- fobije krvi-injekcije-ozljeda (strah od vađenja krvi, injekcija i sl.),

- i mnoge druge fobije (strah od zvukova, uniformiranih ljudi i sl.).

4. Post traumatski stresni poremećaj (PTSP) – je stanje koje se razvija nakon što je osoba sudjelovala u događaju opasnom po život. To se često događa nakon sudjelovanja u ratu, pretrpljenog fizičkog mučenja, dugotrajnog i osobito ponižavajućeg silovanja, nakon teške automobilske nesreće i slično. U takvo stanje mogu doći osobe koju su direktno doživljavale fizički užas ili su mu samo svjedočile. Reakcije osobe uključuju osjećanja užasa, bespomoćnosti i intenzivnog straha. Traumatsko se iskustvo uporno ponavlja kroz noćne more koje uključuju zastrašujuće slike o dagađaju, mučna sjećanja na događaj u obliku slika ili misli, osjećaj da se zastrašujući događaj ponovno događa, kroz razne unutarnje i vanjske podsjetnike na traumu. Osoba sa PTSP-om gubi volju za životom, zainteresiranost za sve što je ranije voljela raditi, za sve u čemu je nekada uživala. Osjeća se drugačije i otuđeno od drugih, više ne osjeća ljubav i privrženost prema bliskim osobama (obitelji, prijateljima); osoba ima osjećaj da joj je budućnost uskraćena (da neće imati karijeru, prijatelje, obitelj), ne vidi nikakav smisao u životu. Ulaže ogromne napore da bi izbjegla osjećaje, misli i ljude vezane za traumatski događaj, često puta ima i ''crne rupe'' u sjećanju na događaj – ne može se prisjetiti nekih važnih dijelova traume. Jedan od čestih siptoma je i taj da osoba osjeća kako ona ili svijet oko nje nije stvaran, kao da je u ''nekoj magli'', kao da je duh odvojen od tijela i kao da samo sebe promatra sa distance, kao da se to ne događa njoj, već nekome drugome. Čak i nakon dugo, dugo vremena, nakon mnogo godina još uvijek mogu ostati jednako živi osjećaji krivice i strah vezani za traumatski događaj. Ako se odmah adekvatno ne liječi, akutni PTSP se razvija u trajno i kronično stanje anksioznosti ili agorafobije.

5. Opsesivno-kompulzivni poremećaj – Opsesija je stanje u kojem osoba u mislima osjeća neprekidnu čežnju koju smatra iracionalnom i o kojoj ne može prestati razmišljati, a prezire te misli i intelektualno ih odbacuje, ali ih još uvijek ne može izbjeći. U pokušaju da spriječi ovakve užasavajuće misli, osoba prolazi kroz ritualni kompulzivni postupak.

Postoji veliki broj različitih opsesija i kompulzija – od izbjegavanja određene boje ili brojke, neprestano brojanje do određenog broja, opsesija vezana za točnost i simetriju, pretjerane brige o nečistoći i tjelesnim izlučevinama, kontroliranja prozora, vrata, brava, slavina ili štednjaka, neprestano stavljanje u red određenih predmeta, nagomilavanje ili sakupljanje različitih predmeta poput novina ili pošte do ozbiljnijih opsesija poput misli o nasilju, strahu od nanošenja boli drugim osobama ili samome sebi, strahu od psovki ili strahu da će morati preuzeti odgovornost zbog nečega što je sama osoba ili druga osoba loše učinila.

Stupanj ankcioznosti ovisi o tome koliko kompulzije i opsesije muče pojedinca. Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju se bespomoćno i sram ih je da se neće moći kontrolirati, što ih ponekad godinama sprečava da zatraže pomoć.

Strah možemo klasificirati prema razlici u kvaliteti osjećanja:

Ovdje se ne radi o ''stupnjevima straha'', već o različitim osjećanjima istog. Ono što je zajedničko kod sva tri osjećanja su prva dva dijela procjene straha:

Treći dio procjene, odnosno kognitivne trijade, jest ono po čemu se, u svojoj osnovi, razlikuju ova tri osjećanja straha:

Biologija straha

Tjeskoba prouzročena strahom potiče tijelo na lučenje većih količina kortizola i adrenalina, koje narušavaju imuni sustav. Tijelo ne može beskrajno dugo podnositi djelovanje kortizola i adrenalina. U trenutku navale straha tijelo gubi snagu te doživljava stres i emocionalnu patnju. Kronični strah ozbiljno narušava zdravlje. Postajemo skloniji virusnim i bakterijskim upalama, autoimunim poremećajima (AIDS, reumatoidni artritis, lupus, fibromijalgija i sindrom kroničnog umora), raku, srčanim oboljenjima i hipertenziji.

Upitnik za strah

  1. Patite li od nesanice po noći dok u glavi prevrćete misli koje u vama bude strah?
  2. Prenose li se lako strahovi drugih ljudi na vas?
  3. Očekujete li uvijek najgore u svakodnevnim životnim situacijama?
  4. Bojite li se zauzeti za sebe?
  5. Bojite li se ostvariti svoje snove i mislite da je to za vas nemoguće?
  6. Strahujete li da neće ispuniti svoja ili tuđa očekivanja?
  7. Mislite li da niste dovoljno dobri?
  8. Strahujete li od katastrofične budućnosti?
  9. Je li vam se teško smiriti kad osjetite strah?
  10. Osjećate li se nepovezano sa duhovnim izvorom?

Ovako ide priča koju je stari Čeroki Indijanac pričao svom unuku:

- U duši svakog čovjeka vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja strah i sve ono što se rađa iz njega; dok drugi vuk predstavlja ljubav i sve ono što se rađa iz nje.

Nakon dužeg razmišljanja, mali Indijanac pita svog djeda:

- Koji vuk na kraju pobijedi?

- Onaj kojeg hraniš. – Mudro odgovori stari Čeroki.

Kojega vuka vi hranite?

Hrabrost

Hrabrost se obično povezuje sa junaštvom, žrtvovanjem i izlaganjem opasnosti da bismo spasili druge ili ostvarili neki svoj cilj. No, istinska hrabrost se očituje u beskompromisnom stajanju iza svojih uvjerenja, posebice ako su ta uvjerenja različita od uvjerenja većine.

Duhovno značenje straha i hrabrosti

Hrabrost ili strah su izbor. Sloboda dolazi kroz hrabro odlučivanje. Kada crpimo pozitivnu silu dobra (kroz vjeru u Boga, višu silu ili jednostavno kroz ljubav u nama), koja je veća od bilo koje negativne emocije, sabiremo se u trenucima kada strah smanjuje našu inteligenciju i intuiciju, te se krećemo prema preobrazbi.

Hrabrost potječe od povjerenja u sebe, u život, u dobro, u ljubav i u Boga (ili kako god doživljavali i definirali tu višu energiju), te iz znanja da je to veće i istinitije od straha. Kada god se povežemo sa tom energijom, ne osjećamo se usamljeno i naša hrabrost je usklađena sa tom energijom. Kada hrabrost nije usklađena sa višom energijom, to nije dobro, jer se onda koristi na pogrešan način – npr. provalnik je hrabar da opljačka banku. Stoga, hrabrost mora biti usklađena sa energijom ljubavi i suosjećanja. Ljubav je suprotnost strahu i kada smo u stanju ljubavi, strah prirodno nestaje.

Kako postati hrabri?

  1. Uzmite papir i olovku i nabrojite 5 stvari kojih se najviše bojite. Detaljno opišite čega se točno bojite. Npr. bojim se da ću ostati bez posla, bojim se da ću zauvijek ostati samac, bojim se da ću se teško razboljeti, itd. Priznajte si svoje strahove i nemojte misliti da ste radi njih manje vrijedni ili da ćete biti predmet javnog ismijavanja. Nije sramota imati strah.
  2. Razmislite odakle potječu ti strahovi? Što ih je uzrokovalo? Kad su se prvi put pojavili u vašem životu? Strahovi ne iskaču niotkuda, oni imaju svoj izvor. Kad spoznate izvor, bolje ćete razumjeti svoje reakcije. Npr. ako se bojite da ćete ostati bez posla: jesu li možda vaša majka ili otac izgubili posao? Ako se bojite bolesti, jeste li zbog bolesti svjedočili smrti bliske osobe?
  3. Koje okolnosti, situacije ili ljudi pokreću te strahove? Što vas uznemiruje? Npr. posjet bolesnom prijatelju ili rođaku? Ili ekonomska kriza u državi?
  4. Uzmite jedan po jedan strah sa vaše liste. Za početak izaberite onaj najmanje užasavajući. Npr. "bojim se reći ne svojim prijateljima", ili "bojim se šefu reći svoje mišljenje" i sl.
  5. Zatim utvrdite okidač tog straha i zapišite ga. Npr. posjet siromašnom rođaku? Ili kvantni uspjeh u karijeri vašeg prijatelja? Ili odlazak na ručak sa prijateljima gdje ste vi jedini samac bez partnera? Što ste iskreniji, bit ćete spremniji za suočavanje sa strahom.
  6. Upitajte se što ste naučili iz tog straha? Kako i na koji način vam taj strah može pomoći u razvoju hrabrosti i slobode? Znači li hrabrost jačanje vjere u sebe? Razvijanje ljubavi prema sebi? Učenje novih vještina? Ustrajanje u nekom cilju? Odgovorno donošenje odluka? Ustrajanje u svojem uvjerenju? Utvrdite koja vrsta hrabrosti vam je najpotrebija. To će vam pomoći u preobrazbi straha i izlasku iz uloge žrtve.
  7. Zatim se zapitajte što možete poduzeti i promijeniti da biste postali slobodniji? Nakon toga zažmirite, nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite i recite sebi: -Ja nisam taj strah, mnogo sam veća/veći od toga. Recite strahu: - Hvala ti za sve što sam naučila/naučio kroz tebe. Sada te otpuštam. Učenje kroz strah je završeno. Od sada učim kroz ljubav i povjerenje.

Nakon toga povežite se sa Bogom (ili višom silom, ili energijom ljubavi) i zatražite povezivanje sa osjećajem koji je veći od straha. Prepustite se tome i odbacite cinizam. Ostanite nevini. Duhovni svijet sadrži čaroliju koju racionalni um ne može shvatiti. Dozvolite svojim intuitivnim kanalima da se otvore. Udišite ljubav i hrabrost, izdišite strah. Zamolite Boga (ili tu višu energiju ljubavi) da uzme taj strah od vas. Budite opušteni, prijemčivi, ne naprežite se i otpustite očekivanja. Dozvolite da se iscjeljenje dogodi spontano.

Ilusracija (louisvillegalsrealestateblog.com)
Ilusracija (louisvillegalsrealestateblog.com)
Ilustracija (willmarre.com)
Ilustracija (willmarre.com)