Logo - www-parentium.com
Histris - najveći Istrijan na roštilju!

Poreč Living Streets: U Zagrebačkoj dječja igra, druženja, terariji, mentalna aritmetika, žongliranje, svjetiljke…

26.09.2021. (09:10)

Napisala i snimila: Kristina Flegar

Sa strogim pravilom „Ništa auti, samo ljudi (biljke i životinje)“, održan je i jučerašnji drugi i, nažalost, posljednji dan akcije „Zatvaramo Zagrebačku“ iz projekta „Poreč Living Streets“, koji Grad Poreč provodi s partnerima - gradskim poduzećem Parentium d.o.o. i udrugom Zona, u sklopu Europske klimatske inicijative (EUKI) njemačkog Saveznog ministarstva za okoliš, zaštitu prirode i nuklearnu sigurnost (BMU). Jedna od najprometnijih ulica u centru grada nakratko je postala pješačka zona kako bi Porečani svih uzrasta i njihovi gosti imali prigodu doživjeti taj inače užurbani prostor, bez automobila, sa zelenilom i sadržajima koji pozivaju na susrete, aktivnosti i boravak na otvorenom. A sudeći prema prvim reakcijama ideja se itekako svidjela!

Dok su plakati i šarena roba na visokim štrikovima te ležaljke, vrećasti jastuci, stolići i ukrasni grmovi u vazama pomalo provocirali i privlačili pažnju prolaznika, u prijepodnevnim je satima, bez gužve, započela druga radionica izrade terarija – mini vrta u staklenci, pod mentorstvom porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam. Isključivo najmlađima, od 4 do 13 godina, namijenjena je bila radionica ALOHA – mentalna aritmetika, koja će uskoro trajno otvoriti svoja vrata u Poreču, a upisi traju do početka listopada.

- Kad čuju „aritmetika“ mnogi odmah bježe, jer misle da je riječ samo o brojevima, zbrajanju i oduzimanju, sjedenju s olovkom u ruci, ali to nije ta priča! ALOHA je kratica za „abacus learning of higher arithmetic“ i puno je više od programa za računanje i matematiku. Djeca uče kroz igru i zabavu, paralelno razvijaju obje polutke mozga te razvijaju svoje intelektualne, kognitivne i socijalne sposobnosti. Pritom koristimo abakus – drvenu spravu s kuglicama za računanje i interaktivne igre te radimo na pažnji i koncentraciji, kreativnosti, vizualizaciji, analitičkim sposobnostima…, objasnila nam je voditeljica Marcela Kokot Galant.

Pravi je gušt bio vidjeti znatiželjne mališane kako se tiskaju oko stolova u „učionici“ na otvorenom, otkrivajući tajne brojeva i svoje neslućene sposobnosti. Uslijedila je mala pauza, a zatim veliko veselje. Gordan Gregurović je stigao sa svojom „čarobnom valižetom“ i svima koji su to željeli dao prvu lekciju žongliranja. Red smijeha, red odbjeglih loptica i red pljeska, obilježili su ovaj dio programa, a Gordan je malenima udijelio i dragocjeno pojačanje za samopouzdanje. „Ne postoji nitko na ovom svijetu tko ne može naučiti žonglirati. Nekima samo treba malo više vremena!“, obznanio je, potičući ih da i doma nastave vježbati.

Grupice prolaznika prihvatile su nepisani poziv Poreč Living Streetsa, sjele i jednostavno ćakulale, neki su grickali svoje jabuke i sendviče, a zanimljivo se društvo okupilo oko stola punog klupka vune u bogatim bojama jeseni i demonstriralo ili se okušalo u pletenju i heklanju. „Kolovođe“ su bile Sabrina Bonita Žužić i Sonja Kotur Lovreković, kreativni duo kućne radinosti „Majun“ u kojoj, osim (naravno) majuna, nastaju kardigani, šalovi, puloveri, tutice za bebe i još mnogo toga, sve od prirodne vune obojane isključivo biljkama i plodovima zemlje.

- Plesti i heklati možete bilo gdje i bilo kada, sami dok negdje čekate red ili u društvu. To je aktivnost koja je u našem djetinjstvu bila jako popularna, a danas se ponovno vraća u modu. Odlična je protiv stresa, opušta, poboljšava finu motoriku, koncentraciju i pamćenje. Želimo je promovirati i istovremeno ukazati na činjenicu da se u Istri i Hrvatskoj vuna ovaca najčešće baca, jer nema gotovo nikoga tko bi ju preradio. To je velika šteta i to bismo htjele promijeniti!, ispričala nam je Sabrina, pažljivo prateći svaki vješti pokret iglama svoje mame Lije Bonita.

Među promatračima smo primijetili Ornelu Bratović koju smo upitali što misli o zatvaranju Zagrebačke.

- Meni se sve to jako sviđa i voljela bih da tako i ostane! Jako sam vezana za centar grada jer sam odrasla baš tu blizu, u Ljubljanskoj ulici, preko puta Eufrazijeve bazilike. Danas je sve podređeno prometu i ljudi se, nažalost, ni malo ne zadržavaju na ulicama, nikoga ne možete sresti, i to nam baš fali. No, prije nego li se poduzmu takvi koraci, Grad Poreč i komunalno poduzeće Usluga Poreč bi trebali naći kvalitetna rješenja za parking i potrebe stanovnika u centru, zaključila je.

Slično razmišljaju i brojni sugrađani s kojima smo popričali, a među njima i Daniel Jokić.

- Inicijativa je za svaku pohvalu, a posjećenost jako dobra, čak iznenađujuća za naš Poreč. Mislim da bi takvi događaji trebali biti češći, a volio bih i da se pješačka zona uvede trajno. Osnovni su preduvjeti za tako nešto je dobro prometno rješenje, adekvatna parkirališta i alternativni prijevoz. Ljudima fale mjesta za druženje na otvorenom i to bi nas sigurno potaklo da više boravimo vani i živimo svoj grad, poručio je.

Na drugoj strani Zagrebačke ulice bilo je moguće prolistati tiskane rezultate on – line ankete pod naslovom „Budućnost grada Poreča: Vježba promišljanja“, koju je provela Udruga za poboljšanje kvalitete življenja Zona. Brojni su se građani odazvali pozivu i opisali kako vide svoj Poreč za 50 godina u pesimističkoj i optimističkoj varijanti. Najviše ih brine budućnost bez zelenila i parkova, u preizgrađenom i betoniziranom okružju, s previše automobila, parkirališta i smeća.

Među zastrašujućim predviđanjima su nastavak uništavanja plaža poput Lune i Picala, brisanje zelenih površina između Špadića i Maja, nestajanje Naftaplina, grad zagušen parkiralištima, starogradska jezgra prepuna klima – uređaja, nove zgrade na mjestu šumice i zelenih nasada oko Instituta i poljoprivredne škole, a sve to nakon velebne izgradnje na mjestu starog nogometnog igrališta (koja je doista počela postajati stvarnost). Pozitivne vizije u prvom redu uključuju više zelenila i to dobrog starog hlada pod krošnjama stabala i klupa, više šetnica i zona bez prometa, dječjih parkova i mjesta za druženja i kulturna događanja (poput izložbi i koncerata), grad po mjeri stalnih stanovnika, s manje podilaženja turizmu, bolju biciklističku infrastrukturu i organizaciju prometa u mirovanju.

Na istom su mjestu rezultati ankete i predstavljeni. Bio je to dio Gradskog kafelića na kojemu su građani, uz šalicu kave, razgovarali i doznali nešto više o promišljanju i planiranju grada te samom parkletu (gradskom prostoru „oduzetom“ automobilima i vraćenom ljudima) u Zagrebačkoj, koji je projektirala arhitektica Jasmina Bašić, članica Društva arhitekata Istre. Osim Bašić, sudjelovali su pročelnik gradskog Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Damir Hrvatin, direktorica Parentiuma d.o.o. Gordana Lalić i Petra Počanić iz udruge Zona.

- Zatvaranje Zagrebačke je svojevrsni eksperiment s promjenom percepcije jednog javnog gradskog prostora, kako bismo dobili reakcije i mišljenja građana. Jako smo zadovoljni rezultatima i komentarima svih koji su ovuda prošli, od najmlađih do najstarijih. Svi su složni u ocjeni kako je to lijepa ulica, a dosad je zapravo takvom nikad nisu vidjeli. Još će zanimljiviji i šokantniji zasigurno biti povratak u normalu, sa Zagrebačkom ponovno zatrpanom automobilima. Komentari, kako oni uživo, tako i iz ankete, pokazuju koliko se zapravo ljudi sve više otuđuju i koliko im nedostaje zajedničkog javnog prostora koji je otvoren i nije komercijaliziran, dakle da to nisu isključivo terase ugostiteljskih objekata. Kad bismo mapirali stanje u Poreču kao turističkom gradu ljeti i zimi, vidjeli bismo koliko velik prostor zapravo zauzimaju ugostiteljske terase, a s njima i mnogobrojni turisti koji svojim konstantnim prisustvom na neki način postaju također dio infrastrukture. Izuzetno je važno u svemu tome pronaći ravnotežu kako ne bismo izgubili kvalitetu života, objasnila je Petra Počanić, potvrđujući da u Gradu razmišljaju u uspostavljanju novih stalnih pješačkih zona, ali je za to potrebno vrijeme.

Među zanimljivim podacima iz ankete izdvojila je i onaj o 40 posto ispitanika zabrinutih za klimatske promjene, o čemu je prije samo nekoliko godina malotko razmišljao. Ukazala je i na važnost uključivanje različitih struka u promišljanje i planiranje grada, kao i u sve razvojne procese koji se unutar njega odvijaju te uvažavanja mišljenja građana. Gordana Lalić je istaknula da javni prostori moraju postati jedan od bitnijih prioriteta u gradovima te ih je potrebno revitalizirati, obogatiti i prilagoditi ljudima, a sve to u kontekstu klimatskih politika.

- Na taj ćemo način postići veću kvalitetu života ljudi u gradu, potaknuti stanovnike da izađu na ulice, da se više druže i zdravije žive. Ujedno ćemo indirektno potaknuti edukaciju, alternativne vrste transporta, omogućiti sve manje korištenje automobila i utjecati na smanjenje emisije CO2. Na Gradskom kafeliću smo govorili i o postupcima za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Rezultati smanjenja emisija CO2 nisu trenutni, ali o uspješnosti aktivnosti koje danas provodimo ovisi kako ćemo živjeti u Poreču za 20, 30 ili 50 godina. Istovremeno moramo raditi na mehanizmu prilagodbe, jer klimatske promjene više nisu sutrašnjica, one su prisutne već danas, poručila je Lalić.

Program je uključivao i tradicijske igre kartama – briškulu i trešete te popodnevnu dječju radionicu dizajniranja i izrade lampi od ekološkog materijala. Posljednju je radionicu priredila Sekcija Djeca i arhitektura Društva arhitekata Istre, a zaključena je dojmljivom svjetlećom izložbom.

Aloha
Aloha
Daniel Jokić
Daniel Jokić
Djeca izrađuju lampe
Djeca izrađuju lampe
Gradski kafelić
Gradski kafelić
Izložba lampi od ekoloških materijala
Izložba lampi od ekoloških materijala
Ornela Bratović
Ornela Bratović
Pletenje pod vedrim nebom
Pletenje pod vedrim nebom
Žonglerska radionica
Žonglerska radionica