Zatvaranjem Tarske vale do punih mreža cipala

Lokalno
16.01.2009 00:00
D. Požarić
Nekad i u Savudrijskoj vali, Limskom zaljevu, porečkoj uvali Peškera, ali danas se još jedino Tarska vala opasuje ribarskim mrežama - izvlačenje mreža na obalu
Nekad i u Savudrijskoj vali, Limskom zaljevu, porečkoj uvali Peškera, ali danas se još jedino Tarska vala opasuje ribarskim mrežama - izvlačenje mreža na obalu
Napisala Vedrana HABEREITER
Snimio Milivoj MIJOŠEK
U hladno siječanjsko jutro površina mora bila je mirna poput ulja. Tek je nekoliko barki u uvali i automobila parkiranih uz obalu upućivalo da će taj dan u Tarskoj vali biti vrlo dug i neobičan.
Nakon višegodišnje pauze ribarske su mreže ponovno opasale ovaj zaljev u kojemu se od davnina vršio izlov cipala, brancina i druge ribe. S dizanjem sunca i povici ribara postaju sve glasniji, bager vuče mreže, a počinju se okupljati i prvi znatiželjnici. Predradnje za izlov počele su prije dva tjedna, odmah poslije Nove godine, a mreže su spuštene u noći između 6. i 7. siječnja od kampa Lanterna prema kamenolomu Antenal. Nakon šest dana počinje povlačenje sve dok ribari mreže ne dovuku duboko u uvalu, kad kreće najvažniji dio ovog događaja - izvlačenje, vaganje i prodaja ulova. Spremni su i fošinari, mještani koji ostima s obale pokušavaju uloviti pokoju ribu.
- Počeli smo već u 7 sati, mreža je stisnuta i pretpostavljam da će se riba moći izvući negdje poslije ručka. Danas će biti glavni ulov, a riba će se tradicionalno prodavati ovdje, u suradnji s Općinom Tar-Vabriga i Turističkom zajednicom. Postavljen je šator s muzikom i ugostiteljskim sadržajima, a voljeli bismo da to opet bude fešta kao što je bila godinama unatrag, kaže Michael Tasić, predsjednik Ribarske zadruge Istra, koja je u prosincu prošle godine dobila koncesiju nad ovom ribarskom lukom i izlovom u njoj.
Tradicija koju treba i turistički promovirati
Kako kaže Tasić, ovu tradiciju treba revitalizirati, za što bi trebalo postići konsenzus između koncesionara, Općine i TZ-a, da bi se promovirala na adekvatan način. Prema koncesijskom ugovoru koji je Ribarska zadruga Istra sklopila s Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, ribu mogu izlovljavati od 1. prosinca do 31. siječnja.
- Ugovor o koncesiji sklopili smo kasno jer je natječaj za dobivanje dozvole za izlov ribe u ovom ribolovnom rezervatu raspisan dosta kasno te iz tehničkih razloga, ali i zbog vremenskih uvjeta nismo stigli prije Božića zatvoriti valu. Potrebno je šest do sedam dana da se mreža vuče prema kraju, dva je dana bilo loše vrijeme i bilo nas je strah da nećemo uspjeti. I da smo ribu imali ovako u kraju za Badnjak ili dan prije, bila bi to katastrofa jer se ta količina ribe ne može plasirati na domaćem tržištu, nego ovisimo i o izvozu, a talijanski kupci za vrijeme praznika ne rade. Ovog prosinca nastojat ćemo da se izlov dogodi na vrijeme tako da se riba prodaje prije Badnjaka. U dogovoru s nadležnim ministarstvom donijet ćemo odluku o tome može li se više nego jednom godišnje izlovljavati. S obzirom na to da se Tarska vala zatvara samo kad je riba unutra, možemo je zatvoriti samo u određenom vremenu. Ovo je ribolovni rezervat gdje se u okvirima zakona može izdavati koncesija za izlov ribe pod određenim uvjetima, dodaje Tasić.
U međuvremenu oko dvanaestak ribara, starih morskih vukova s ovog područja, stoji na barčicama i napreduje u stezanju mreža. Zanima nas kojim se mrežama koriste.
- Mreža, traka ciplarica relativno je skup ribolovni alat samim time što je velika, oko 1.500 metara. U vlasništvu je člana naše zadruge i bivšeg koncesionara luke Alda Ukanovića s kojim smo sklopili ugovor o suradnji. To je najbolji način za nas da ne moramo ići u velike investicije, ali i da njegov ribolovni alat ne ostane neiskorišten. Sada su spuštene tri mreže, jedna vanjska kao zadnja sigurnosna linija da riba ne može pobjeći, a unutra su još dvije: s jednom se zapasa i ona se vadi na obalu, a riba će s većom mrežom ostati u dubljoj vodi, odakle se vadi na brodić, priča naš sugovornik.
Kašete se pune, broje se kapitalci
Upravo tako i biva nakon izvlačenja mreža na obalu, u čemu, osim ribara, pomažu i neki od okupljenih mještana, a druga grupa ribara odvaja se malo dalje na moru držeći mrežu s ulovom. Približava se brodić sa spremnim kašetama i ledom te vađenje ribe može početi. I dok publika na obali mjerka i fotografira zanimljivu scenu, ribari imaju pune ruke posla - kašete se pune, broje se kapitalci, a ribe se bespomoćno praćakaju posljednjim snagama.
To je tek prvo od tri ovotjedna potezanja mreža, a posljednje se očekuje sutra. Kad su se svi podaci zbrojili, doznajemo da je prvo povlačenje donijelo oko 2,5 tone ulova, a sljedećih dana izvučeno je još oko dvije tone ribe među kojima prevladavaju cipli, brancini, volpine, te nešto mormora. Svako sljedeće potezanje donosi manje količine ulova. Visokokvalitetna riba ići će direktno zainteresiranim kupcima: jedan dio prodat će se na domaćem tržištu, a dio će se preraditi u skladištu zadruge, gdje će se nakon vaganja pakirati i spremiti za izvoz.
- Sama tehnika ribolova je modernizirana budući da sada postoje moderniji ribarski brodovi, vanbrodski motori i kvalitetniji materijali za izradu mreža, ali izlov se uvijek obavljao na ovakav način. Higijenski standardi apsolutno su daleko viši nego što su bili kada se riba pakirala u drvene kašete, koje su zamijenjene onima od stiropora, namijenjenima jednokratnoj upotrebi. Danas se ova vrlo kvalitetna riba stavlja na led i u najsvježijem obliku dolazi do svoga odredišta, potrošača. Ovo je uvijek bio događaj. Maloprije mi je jedan stari ribar rekao da su godinama unazad mještani iz Tara i Vabrige koji su živjeli vani, u Torinu ili Milanu, kada bi čuli da se zatvara Tarska vala, dolazili prisustvovati ovom događaju, priča Tasić.
Nekad kad se vuklo to je bio praznik
Nekad se na ovaj način izlovljavalo i u Savudrijskoj vali, Limskom zaljevu, porečkoj uvali Peškera, ali je Tarska vala danas jedini zaljev koji se još uvijek opasuje ribarskim mrežama. Kako se izlov odvijao nekada, doznajemo iz prve ruke, od starog ribara Umberta Topanija kojeg je također privukao ovaj događaj.
- Bilo je to 1966. kad smo mi radili, nekad se radilo ručno. Trebalo je više vremena, jedno petnaest dana. Svaku večer dolazili smo po dva-tri dolje, pratili poziciju ribe, kako riba radi, ako radi vani di se pustila mreža, ako radi unutra, ako radi na široko… ima svega za posmatrati. I pole kad smo vidili da je bilo pronto tamo di se spusti mreža, onda smo velikim brodom išli vani, bilo je 1.600 metara mreže unutra i išli smo od jednog kraja pa sve prema mostu. Bilo nas je 40 ljudi, 20 iz Vabrige, 20 iz Novigrada. Onda smo došli do ove punte, tamo se spustila prva mreža, za svaku sigurnost, poslije smo jednu dali i tu na ovoj poziciji gdje je sada, a jedna je ostala vani. Poslije smo opet išli s drugom unutra i onda smo sredili za drugi dan baciti vreću kao što je sada.
Ovo je dobro, kako se sada zatvorilo. Ali ovo kako se sada lovi, tako nismo nikada, uvijek u 11. i 12. mjesecu, jer pole bude hladno, a riba neće di je hlad, i led, i mraz, onda riba ide u duboko. Najveći smo ulov dali '72. godine, 754 kvintala čiste vage, bez onoga što smo razdijelili ljudima koji su nam pomogli. Onaj put je bilo najviše. Feštu smo imali tamo gdje je sada restoran, imali smo veliko ognjište. To je trajalo po nekoliko dana. To kad se vuklo vani bila je galama, to je bio praznik, ljudi su pjevali. Sad je malo, mi se čini da će biti dvije-tri tone, ali je prekasno. To se nekada vuklo na proljeće. Čuvar je živio baš tu i on je pratio jata ribe, i kad je vidio, je javio, hoćete doći - možete, i onda smo došli. Dobro je da se to vratilo, ali u to treba uložiti, ne može to jedna mala općina, to su veliki šoldi, zaključuje Topani.
Njegova priča otkriva još jedan problem Tarske vale, a to su blato, mulj i naplavine rijeke Mirne koji je svake godine sve više zatrpavaju. Uvala je zadnji put čišćena 1924. godine i odonda nije ništa učinjeno po tom pitanju.
Opasivanje Tarske vale izazvalo je dosta velik interes ugostitelja i trgovaca ribe, ali i mještana Poreštine, Bujštine, pa čak i susjednog dijela Italije. Bila je to prilika za mnoge da kućama odnesu pokoji kilogram svježe ribe. Prva degustacija ulova odvija se na licu mjesta, pod šatorom pod kojim se okupljeni zabavljaju uz porciju riba s gradela i vino. Vrhunac se očekuje sutra kada će ugođaj upotpuniti i glazba i nove količine ribe. Zasigurno prva ovogodišnja ribarska fešta startala je uspješno.
Promocija cipala
- Opasivanje Tarske vale prije je bilo poznatije, sad se malo izgubila ta tradicija jer se nekoliko godina nije vuklo. Naši su susjedi prije dolazili u većem broju i vuklo se po nekoliko puta godišnje. Cipal iz Tarske vale bio je poznat u Trstu, Sloveniji i kod nas u Istri. Popodne će ovdje biti prodaja ribe, a Općina, Zadruga i Turistička zajednica formirali su promotivne cijene tako su cipli po 30 kuna, oni veći i volpine od 40 do 50 te brancini od 70 kuna naviše. Ugostiteljsku ponudu organizirali smo pod šatorom u suradnji s Maurom Bernobićem, a budući da nam je želja da promoviramo ciple, porcija i čaša vina prodaje se za 25 kuna. Općina će naše penzionere i socijalno ugrožene obitelji ponuditi s nekih četiri-pet cipala po familiji, kaže načelnik Nivio Stojnić.
Dodaje da im je želja u travnju napraviti još jedno opasivanje u suradnji s turističkom tvrtkom Riviera te da se pokuša uz ponudu cipala uvrstiti i poznato tarsko maslinovo ulje kako bi ovaj događaj ponovno zaživio u Tarskoj vali.
Ribolovno područje poznato od davnina
Tarska je vala od pamtivijeka bila jedno od najčešće spominjanih ribolovnih područja na istočnom Jadranu. Kako navodi Drago Orlić u svom članku pod naslovom »Mitski zaljev u raskošnoj prirodi«, objavljenom u godišnjaku Franina i Jurina iz 2003., »zapisi, potvrde, presude najčešće govore o povlasticama na ribolov, koje su potpisali pape, porečki biskupi i krunjene glave. Prvi poznati spomen govori o potvrdi prava Porečkoj biskupiji na ubiranje prihoda od ribolova u ovoj uvali. Potvrda je još iz davne 983. godine, a potječe od njemačko-rimskog imperatora Otona III. Sljedeći sačuvani dokument je iz 1014. godine, kojim porečki biskup Sigimbaldo prepušta porečkim kanonicima ubiranje prihoda s lovišta riba. Henrik, kralj Franaka i Langobarda, poveljom iz 1060. potvrdio je stare privilegije biskupije na ribolov u Tarskoj vali.«
Povlastice su se mijenjale kroz godine i stoljeća, a kako navodi Orlić u ovom tekstu, »o velikoj količini ribe u ovoj uvali postoji i izjava našeg biskupa Jurja Dobrile. Na sjednici Istarskog sabora 11. prosinca 1866. on je rekao: 'Jedan je profesor tvrdio da se u lovištu riba u Taru ne može uloviti niti pet funti ribe. Međutim, s mojim zakupcem tri mjeseca kasnije ulovio je 30-40 tisuća funti ribe.'«

Fotogalerija

© 2003 - 2025 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti