Zatvara li se "Marinero", "posljednje utočište" noćne zabave u Vrsaru?
1
O sigurnom, i ne baš odveć polaganom «odumiranju» jednog po jednog popularnog okupljališta mladih na Poreštini, imali ste priliku čitati u posljednja dva broja našeg Lista Parentium. Slučajevi o kojima je do sada bilo riječ, odnosili su se uglavnom na problem buke, nereda, prijava pospanih (a ponekad možda i samo zlobnih) susjeda. Što se «Marinera» tiče, situacija je potpuno drugačija. Ono što je isto (a i žalosno), jest činjenica da ćemo, najvjerojatnije, uskoro ostati bez još jednog u nizu popularnih mjesta zabave mladih, ali i manje mladih, domaćih, ali i [slika1]stranaca/turista. Problem «Marinera» je izravno vezan za jedan od najvećih problema u novijoj povijesti Vrsara i bliže okolice, figurativnim ali i stvarnim «odlaskom» «pokojne» «Anite», i za poslovnu politiku novih vlasnika, rovinjskih «tabakini». I o tom ste slučaju mogli prije nekog vremena čitati na našem portalu, tako da nećemo ponavljati sve problematične aspekte te bolne priče. Nećemo ovom prilikom o simboličkom gubitku za Vrsar, nećemo ni o gubitku izravnih proračunskih prihoda od poreza na dobit, niti o pitanju gdje će se zapošljavati gro mladih visokoobrazovanih Vrsarana, sad kad je uprava novog poduzeća «Maistre» u Rovinju. Dotaknut ćemo se samo pitanja Anitinih poslovnih prostora, koje su u najam uzeli mahom bivši Anitini radnici, ostavivši posao, većina od njih stalni, nerijetko zapošljavajući u svojim objekta još dotadašnjih Anitinih radnika.
«Marinero» također spada u Anitine poslovne prostore, a Ronald Šantić, naš sugovornik, spada u one koji su napustili stalan posao u Aniti i okušali se kao privatni poduzetnici u iznajmljenim Anitinim objektima. Popularni «Roki» je otvorio lokal, zajedno sa bratom Tomislavom, 2002. godine. Vrlo su uspješno odradili tri turističke sezone, a specifičnost tog lokala jest činjenica da odlično radi i zimi, kad turista nema, okupljajući mlade sa čitave Poreštine, a i šire. Naime, za «Marinero» se zna u Rovinju, Pazinu, i ostalim istarskim mjestima. [slika2]
«Marinero» je na glasu kao ugodan i zabavan lokal, koji nikad nije imao problema s policijom, unatoč činjenici da se vikendom zna «odguliti» do jutra. Tome ponajviše pogoduje idealna pozicija na kojoj se lokal nalazi: na samoj je vrsaranskoj rivi, a opet nekako izdvojen, tako da nema susjeda u blizini, a shodno tome ni ikoga kome bi smetao (osim možda jahtaša ljeti). «Marinero» je jedini «preživjeli» lokal te vrste u Vrsaru. Na rivi radi još nekoliko lokala, no oni zatvaraju puno ranije, tako da ih u tom kontekstu ne možemo svrstati u istu priču.
Problemi su počeli prošlog ljeta, kad je uprava «Adria Resorts-a», firme vlasnice tadašnje Anite, a današnje Maistre, odlučila ne produžavati ugovore o zakupu svojih poslovnih objekata. Većini je zakupaca ugovor istekao krajem prošle turističke sezone, a Šantići su među onima koji su imali nešto drugačiji ugovor, koji je trajao do kraja veljače 2005. godine. Iako je najava neprodužavanja zakupa šokirala i ogorčila sve zakupoprimce, a i ostalo (dobronamjerno) stanovništvo koje je jednostavno osjetljivo na nepravdu (ma koliko ona bila «pravno utemeljena» i u skladu sa surovim zakonima tržišnog (kapitalističkog) gospodarstva), još na kraju ispada da su na neki način bolje prošli oni koji su iz objekata morali izaći odmah nakon sezone. Ako ništa drugo, makar su imali vremena «pomiriti se» sa situacijom i organizirati se za ona 2-3 turistička mjeseca koja većini nas «život znače». Ronald kaže da se iz razgovora sa nekim ljudima iz Anite moglo zaključiti da će im biti dano da odrade još jednu sezonu, međutim, razgovori se nisu nikada do kraja konkretizirali. Sasvim je konkretan, s druge strane, bio dopis koji su Šantići dobili 1. ožujka, a koji kaže da lokal moraju napustiti do 10. ožujka! Znači, nakon mjeseci tišine, dali su ljudima rok od deset dana, i to u vrijeme, kako naglašava Šantić, kad je u Vrsaru gotovo nemoguće pronaći alternativnu lokaciju za kafić koji bi se stigao urediti prije sezone! Dakle, vlasnici su u ozbiljnim problemima, i, kako kaže Ronald, «ove ćemo se sezone vjerojatno imati vremena kupati kao nikad do sada». Razumljivo je i jasno njegovo ogorčenje zbog cjelokupne situacije, a naročito zbog načina i rokova njegovog «izbacivanja» (figurativno rečeno) iz Anitinog prostora.
Suvlasnik «Marinera» smatra da zatvaranjem njegovog lokala gubi ponajprije i najviše, naravno, on i njegova obitelj, zatim njegovi radnici (jedan «cjelogodišnji», dva «vikendaša», uz braću Šantić), ali i Vrsar kao mjesto i turističko središte (primjerice, svake se sezone u «Marineru» i neposrednoj okolici organiziraju koncerti u suorganizaciji sa poznatim proizvođačima alkoholnih pića), a posebno mladi iz Vrsara i okolice koji jednostavno više nemaju gdje izlaziti. Priča se da dio mladih priprema i peticiju protiv zatvaranja «Marinera». Strah me je da peticija neće polučiti željene efekte, ali dobro je, ako ništa drugo, da ljudi pokažu svijest o tome da tu očigledno nešto ne valja, jer smo, barem što se zabave tiče (da ostanemo na temi, iako bi se i o nekim drugim našim životnim aspektima dalo itekako raspravljati), maltene dotakli dno… Čekaju nas subotnji izlasci u Žminj i Pazin, Muntrilj i Kaštelir. Bliže od toga su nam na raspolaganju, eventualno, kakvi narodnjaci. Vrijeme je da se svi skupa trgnemo i nešto smislimo, situacija «ne miriše» na dobro…
«Marinero» također spada u Anitine poslovne prostore, a Ronald Šantić, naš sugovornik, spada u one koji su napustili stalan posao u Aniti i okušali se kao privatni poduzetnici u iznajmljenim Anitinim objektima. Popularni «Roki» je otvorio lokal, zajedno sa bratom Tomislavom, 2002. godine. Vrlo su uspješno odradili tri turističke sezone, a specifičnost tog lokala jest činjenica da odlično radi i zimi, kad turista nema, okupljajući mlade sa čitave Poreštine, a i šire. Naime, za «Marinero» se zna u Rovinju, Pazinu, i ostalim istarskim mjestima. [slika2]
«Marinero» je na glasu kao ugodan i zabavan lokal, koji nikad nije imao problema s policijom, unatoč činjenici da se vikendom zna «odguliti» do jutra. Tome ponajviše pogoduje idealna pozicija na kojoj se lokal nalazi: na samoj je vrsaranskoj rivi, a opet nekako izdvojen, tako da nema susjeda u blizini, a shodno tome ni ikoga kome bi smetao (osim možda jahtaša ljeti). «Marinero» je jedini «preživjeli» lokal te vrste u Vrsaru. Na rivi radi još nekoliko lokala, no oni zatvaraju puno ranije, tako da ih u tom kontekstu ne možemo svrstati u istu priču.
Problemi su počeli prošlog ljeta, kad je uprava «Adria Resorts-a», firme vlasnice tadašnje Anite, a današnje Maistre, odlučila ne produžavati ugovore o zakupu svojih poslovnih objekata. Većini je zakupaca ugovor istekao krajem prošle turističke sezone, a Šantići su među onima koji su imali nešto drugačiji ugovor, koji je trajao do kraja veljače 2005. godine. Iako je najava neprodužavanja zakupa šokirala i ogorčila sve zakupoprimce, a i ostalo (dobronamjerno) stanovništvo koje je jednostavno osjetljivo na nepravdu (ma koliko ona bila «pravno utemeljena» i u skladu sa surovim zakonima tržišnog (kapitalističkog) gospodarstva), još na kraju ispada da su na neki način bolje prošli oni koji su iz objekata morali izaći odmah nakon sezone. Ako ništa drugo, makar su imali vremena «pomiriti se» sa situacijom i organizirati se za ona 2-3 turistička mjeseca koja većini nas «život znače». Ronald kaže da se iz razgovora sa nekim ljudima iz Anite moglo zaključiti da će im biti dano da odrade još jednu sezonu, međutim, razgovori se nisu nikada do kraja konkretizirali. Sasvim je konkretan, s druge strane, bio dopis koji su Šantići dobili 1. ožujka, a koji kaže da lokal moraju napustiti do 10. ožujka! Znači, nakon mjeseci tišine, dali su ljudima rok od deset dana, i to u vrijeme, kako naglašava Šantić, kad je u Vrsaru gotovo nemoguće pronaći alternativnu lokaciju za kafić koji bi se stigao urediti prije sezone! Dakle, vlasnici su u ozbiljnim problemima, i, kako kaže Ronald, «ove ćemo se sezone vjerojatno imati vremena kupati kao nikad do sada». Razumljivo je i jasno njegovo ogorčenje zbog cjelokupne situacije, a naročito zbog načina i rokova njegovog «izbacivanja» (figurativno rečeno) iz Anitinog prostora.
Suvlasnik «Marinera» smatra da zatvaranjem njegovog lokala gubi ponajprije i najviše, naravno, on i njegova obitelj, zatim njegovi radnici (jedan «cjelogodišnji», dva «vikendaša», uz braću Šantić), ali i Vrsar kao mjesto i turističko središte (primjerice, svake se sezone u «Marineru» i neposrednoj okolici organiziraju koncerti u suorganizaciji sa poznatim proizvođačima alkoholnih pića), a posebno mladi iz Vrsara i okolice koji jednostavno više nemaju gdje izlaziti. Priča se da dio mladih priprema i peticiju protiv zatvaranja «Marinera». Strah me je da peticija neće polučiti željene efekte, ali dobro je, ako ništa drugo, da ljudi pokažu svijest o tome da tu očigledno nešto ne valja, jer smo, barem što se zabave tiče (da ostanemo na temi, iako bi se i o nekim drugim našim životnim aspektima dalo itekako raspravljati), maltene dotakli dno… Čekaju nas subotnji izlasci u Žminj i Pazin, Muntrilj i Kaštelir. Bliže od toga su nam na raspolaganju, eventualno, kakvi narodnjaci. Vrijeme je da se svi skupa trgnemo i nešto smislimo, situacija «ne miriše» na dobro…
Fotogalerija
