Upoznajmo Porečanke: Mirjana Petercol - biti isti, biti poseban, biti slobodan, samo svoj

Razgovor zabilježio: Davorin Balaž

[slika1d]

Uspjeh se postiže velikim radom i odricanjima. Međutim, najvažnija je želja za kontinuiranim usavršavanjem. Uspješni ljudi svjesni su važnosti obrazovanja i ulaganja u sebe. Osobine koje te ljude krase su jedinstvenost i hrabrost da se izađe izvan okvira ustaljenih društvenih normi i pobijedi vlastite strahove. Upravo takva je naša današnja sugovornica, Mirjana Petercol , profesorica harmonike na Glazbenoj akademiji u Wiesbadenu. Svojim primjerom pokazuje kako se spomenutim osobinama, može postići ono što se čini nemogućim. Svirajući na različitim koncertima, pronijela je ime našeg grada diljem svijeta. Uvijek je spremna na nove izazove kako bi pobijedila svoje strahove i upoznala sebe. Njena životna priča vrijedna je divljenja.

Mirjana je rođena Porečanka. Za sebe voli reći da je rođena „Dentro le porte“, tj. u Starom gradu. U Poreču je završila osnovnu i srednju ekonomsku, a paralelno i osnovnu i srednju glazbenu školu. U Hannover, gdje je završila studij glazbe, smjer harmonika, preselila se 1986. godine. Zaposlena je na Glazbenoj akademiji i kao kantor u crkvi u Wiesbadenu. Svoju pozitivnu životnu energiju uspješno je prenijela na svoj posao kojeg obavlja s velikom strašću te na svoje studente i učenike prenosi svoje bogato iskustvo i veliko znanje.

Kako i kada ste se počeli glazbom?

Uživala sam u sviranju mamine harmonike. Prije otvorenja glazbene škole u Poreču, išla sam na privatne instrukcije kod profesora Granade. Odmah po otvaranju, postala sam pripadnica prve generacije učenika koja je krenula u tu školu. Bilo je jako zabavno. Sudjelovali smo na svim priredbama u gradu. Danas osim harmonike, sviram klavir, orgulje, gotički portativ i čembalo. (Gotički portativ je preteča orgulja i koristio se u srednjem vijeku za liturgijsku glazbu. )

U čemu pronalazite inspiraciju za bavljenje glazbom?

Glazba kao materija predstavlja moju inspiraciju. Ako je glazba kvalitetna, onda je sama po sebi užitak. Što je kvaliteta niža, potrebno je više znanja, estetike i improvizacije da izvedba bude dobra.

[slika2d]

Koju vrstu glazbe najčešće svirate?

Ovisi o prilici i instrumentu. Na harmonici sviram suvremenu klasičnu glazbu i tango. Gotički portativ prigodan je za ranu srednjovjekovnu i renesansnu glazbu, u koju ubrajamo liturgijsku i trubadursku glazbu. Na orguljama sviram glazbu iz perioda baroka i romantizma. Različitim instrumentima pokrivam više povijesnih razdoblja te različite glazbene smjerove i oblike.

Što smatrate najvećim uspjehom u svojoj dosadašnjoj karijeri?

Sve diplome smatram velikim uspjehom. Međutim, vrlo važna stvar mi je što sam prva žena koja je završila specijalizirani smjer Koncertnog solista na harmonici, na Sveučilištu u Hannoveru. Bio je to veliki izazov kojeg sam uspješno savladala.

Koliko ste koncerata dosada održali? Možete li izdvojiti one koji su vam najdraži?

Nakon studija održala sam više od 400 koncerata. One koji su prošli onako kako sam zamislila, smatram uspješnim. Pamtim koncerte u Seattleu, Parizu, Amsterdamu te turneju po Norveškoj. Ostali su mi u sjećanju radi osjećaja koje sam proživljavala i publike koja je razumjela poruku koju sam željela poslati.

Posebno dragi koncerti su mi u mom rodnom Poreču i Žminju. Osim što je Istra moj rodni kraj, publika je vrlo otvorenoga srca.

Zbog emocionalnog intenziteta, najzahtjevniji koncert mi je bio u Bielefeldu, u Njemačkoj, povodom objavljivanja knjige o ubijenima u drugom svjetskom ratu. Danas sam zadovoljna jer sam i taj izazov uspješno savladala. Na svakom koncertu vrlo je važno dotaknuti srca slušatelja te ih potaknuti na razmišljanje i maštu. Kada glazbenik/ca uspije u tome, koncert mora biti uspješan.

Svirali ste na koncertu prilikom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Možete li nam reći nešto više o tome?

Došla sam na poziv Zajednice Hrvata u Njemačkoj. Koncert je održan u jednom dvorcu u Karlsruheu i bio je predivan. Prikazala sam Hrvatsku i Istru kroz sviranje na dva instrumenta. Na gotičkom portativu predstavila sam srednjovjekovnu glazbu sjevernog Jadrana, a na harmonici suvremenu istarsku klasičnu glazbu.

Osim studija Koncertnog solista na harmonici, koje ste još fakultete završili?

Na smjeru harmonika završila sam još dva studija: glazbenu pedagogiju i umjetnički studij koji predstavlja magisterij. Osim toga, završila sam studij glazbene medicine u Düsseldorfu, dječju elementarnu pedagogiju u Mainzu, sakralnu glazbu (orgulje i zborovodstvo) u Frankfurtu i Limmburgu. Završila sam magisterij srednjovjekovne glazbe i gregorijanike u Essenu. Trenutno u Regensburgu specijaliziram kampanologiju, tj. znanost o crkvenim zvonima.

[slika3d]

Na kojem fakultetu radite i koje predmete predajete? Možete li istaknuti svoje najveće uspjehe u radu sa studentima?

Radim na dvije glazbene akademije, u Wiesbadenu i Kasselu, te na Sveučilištu u Kasselu. Na sva tri mjesta voditelj sam katedre za harmoniku. Predajem sve stručne predmete: metodiku, suvremenu glazbu, literaturu za sviranje harmonike. Također predajem i glazbenu medicinu.

Mnogi studenti osvojili su pod mojim mentorstvom različita internacionalna natjecanja. Međutim, najvećim uspjehom smatram to što su postali kvalitetni glazbenici, ljudi i pedagozi te što smo nakon njihove diplome ostali u dobrim odnosima i konzultiramo se kada je riječ o stručnim pitanjima.

Vodite dva crkvena zbora. Možete li nam reći nešto više o tome?

Sviram liturgijske orgulje i kantor sam u crkvi u Wiesbadenu, gdje vodim mješoviti i ženski crkveni zbor. S mješovitim zborom sviramo liturgijsku koncertnu glazbu poput Bachovih kantata, a sa ženskim gospel i sakralnu pop glazbu.

Osim harmonike i sakralne glazbe, možete li nam predstaviti ostala područja kojima se bavite i izdvojiti svoje najveće uspjehe?

Glazbena medicina vrlo je bitno područje. Glazbenici su u svom poslu izloženi riziku od ozljeda kao i različitim psihološkim pritiscima. Prevencija tih problema je vrlo bitna i to se radi kroz različite tehnike fizičke i mentalne pripreme. Jedna od tehnika je autogeni trening gdje se koriste tehnike opuštanja tijela i psihe kako bi se glazbenike pripremilo za stresove s kojima se susreću. Ukoliko student prilikom sviranja ne može nešto izvesti, proučavam pokrete koji nisu u kontroli i to pokušavam ispraviti.

Dječja elementarna pedagogija odnosi se na rad u glazbenom dječjem vrtiću, dok je kampanologija, kako sam već rekla, znanost o crkvenim zvonima. Obožavam zvona i zvonike. Smatram da čovjek sa zvonima mora biti prijatelj, jer nas spajaju s nebom. Vrši se kompletna dijagnoza zvona: statika, ton, način postavljanja itd. Ton zvona mora biti kvalitetan i plemenit. Ljudi koji izrađuju zvona su posebni i moraju paziti na svaki detalj.

Odakle vam energije i vremena da uspijete uz posao završiti pet fakulteta?

Volim biti svoja i nisam zarobljena u društvenim normama, već jednostavno radim ono što želim. Kada imam potpunu slobodu da se bavim onim u čemu uživam, onda se fokusiram na to da uspijem. Strast i trenutak me nose i daju elan da uspijem u svojim naumima. Kroz sve što radim, upoznajem sebe i proširujem životne vidike. Na taj način živim život punim plućima.

Koji su vam daljnji profesionalni ciljevi i ambicije?

Trenutno nemam dugoročnih ciljeva. Ove godine želim izdati knjigu (ostaje tajna o čemu je) na kojoj već dugo godina radim.

Imate li uzora u glazbi?

Pokušavam se ne vezivati, jer smatram da jedan uzor blokira kreativnost. Od svakog se može ponešto naučiti. Trenutno proučavam kompozicije Hildegard Von Bingen, benediktinske redovnice iz 11. stoljeća koja je osim glazbe proučavala botaniku, teologiju i medicinu. Izmislila je svoj vlastiti jezik. Sa svojih 70 godina izgradila je dva samostana za redovnice. Takvim ljudima, koji rade iz užitka i nikad ne posustaju u svom radu se divim.

Što čovjek treba imati u sebi da bi bio kvalitetan glazbenik?

Čovjek mora biti iskren i autentičan. Izuzetno važno je učiti i obrazovati se cijeli život. Samo kroz obrazovanje može se razlikovati kvalitetno i nekvalitetno te napredovati. Naravno, potrebno je imati puno hrabrosti.

Osim glazbe, čime se bavite u slobodno vrijeme?

Volim pješačiti i uživam u brzom hodanju ili dugim šetnjama u prirodi, koja mi je vrlo važna.

Omiljena vrsta glazbe?

Volim samo kvalitetnu glazbu, koja se može pronaći u svim povijesnim razdobljima i svakom smjeru. Kako me nosi trenutak, u pravilu mi omiljena vrsta bude ona na kojoj u tom trenutku radim.

Omiljena pjesma?

Kako sam rođena Porečanka, onda je to La mula de Parenzo.

Vuče li vas srce u Poreč?

Naravno. Rođena sam u Poreču i to je grad iz kojeg potječe moja obitelj. Zbog njegove otmjenosti nazivam ga Knezom Jadrana. U njemu ima mjesta za svakoga.

Prehodali ste hodočasničku stazu dugu 1200 km. Možete li nam reći nešto više o tome?

Krenula sam iz Francuske preko Pirineja do Santiaga de Compostele, starim hodočasničkim putem koji se zove „Camino Frances“. Na početku bilo me je strah jer nisam znala gdje ću spavati i jesti. Taj strah bio je motiv da započnem put, prehodam stazu te upoznam sebe i svijet. Puno sam naučila, a najvažnijom lekcijom smatram onu da ima puno dobroga na ovom svijetu. Upoznala sam nove ljude i mogu reći da je to bilo predivno iskustvo.

Koje su za vas osnovne životne vrijednosti?

Biti uvijek iskren i lojalan prema sebi i drugima. Važno je imati dobro srce, voljeti ljude, posao i svijet oko sebe.

Vodi li vas više razum ili osjećaji?

U životu koristim i jedno i drugo, ali o samoj situaciji zavisi što je prikladnije.

Koji je vaš životni moto?

Živi u trenutku i budi svoj.

Svaka osoba jedinstvena je na svoj način. U životu je potrebno da svi pronađemo tu svoju jedinstvenost, budemo svoji, ne postavljamo si nikakve barijere i radimo ono što nas čini sretnim. Mirjana svojim primjerom pokazuje da je uz hrabrost, obrazovanje i ulaganje u sebe to moguće. Stoga, baš poput Mirjane, pronađite ono što vas čini sretnim i širite pozitivu oko sebe jer na svijetu danas više od svega treba upravo više pozitivnih ljudi.