Upoznajmo Porečane: Goran Vrus

Razgovor zabilježio: Davorin Balaž

Velika odricanja, trud i rad kako bi se budućim generacijama ostavilo kvalitetno nasljeđe obilježili su brojne generacije Porečana. Zahvaljujući njima je nemoguće postajalo moguće. Takvi ljudi naš grad su učinili ne samo prekrasnim turističkim središtem, nego i sredinom iz koje dolaze vrhunski profesionalci. Jedan od takvih je Goran Vrus , Ironman iz Poreča.

Njegova predanost onome što voli pokazuje da su svi snovi i ciljevi ostvarivi. Svojim radom i uspjesima, pronio je ime našeg grada diljem svijeta.

Rođen je 1. veljače 1980., u Kopru. Osnovnu i srednju školu završio je u Poreču, a 2005. diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Kako bi stekao radno iskustvo, nakon diplome odlazi u inozemstvo, a nakon povratka u Poreč zaposlio se u obiteljskom poduzeću.

Kako si se i kada počeo baviti sportom?

Moja obitelj oduvijek je bila sportski orijentirana te sam prve sportske korake napravio u dobi od tri godine. Bavio sam se različitim sportovima kao što su: skijanje, nogomet, stolni tenis, karate, tenis, taekwon do, skijanje na vodi, atletika, triatlon. Najdulje sam se bavio nogometom, a trenutno se bavim triatlonom.

Možeš li nam istaknuti najvažnije sportske uspjehe?

Sportom se bavim isključivo iz zdravstvenih razloga. Ciljevi mi nikad ne prelaze granicu amaterizma. Moji sportski uspjesi su rezultat ljubavi prema sportu i zdravlju.

Posebno ističem sedam završenih Ironman utrka, među kojima mi je najteža bila ona na Lanzaroteu, na Kanarskim otocima. Organizator sam Međunarodne utrke u dugom triatlonu „Porečki triatlon“.

Možeš li nam ukratko reći što je to Ironman?

Ironman je „malo“ ekstremniji triatlon. Sastoji se od tri discipline: plivanja, biciklizma i trčanja. Kad kažem „malo“ ekstremniji, mislim na udaljenosti koje je potrebno odraditi da bi se dobilo medalju za sudjelovanje, a to je 3,8 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i 42 km trčanja. Mnogi bi se pitali: „Jesi li ti normalan?“. Međutim, upravo to je sport u kojem se pomiču fizičke i psihičke granice izdržljivosti. Radi se o običnim ljudima, koji uz posao, obitelj i društveni život, izdvajaju dva sata dnevno za trening. Mnogi me pitaju kako pronalazim vrijeme za takav način života. Međutim, kada voliš ono čime se baviš, nije teško ustati u 5:00, odraditi trening i u 8:00 biti na poslu.

Kako i kada si odlučio postati Ironman?

Nakon nogometa, odlučio sam okušati se u individualnim sportovima. Jedna pročitana knjiga prije 10 godina odvela me na startnu liniju sprint trialtona. Uspješno sam ga odradio i tu se rodila ljubav koja i danas traje. Kako stvari stoje, trajat će i dalje!

[slika3d]

Koliko utrka si odradio i gdje?

Trenažni proces priprema za Ironman utrku je vrlo složen. Dio procesa su utrke kraćih dionica kao što su sprint triatlon, olimpijski triatlon te Half Ironman. Trenutno je iza mene 7 Ironman utrka, 9 Half Ironman utrka te petnaestak olimpijskih i sprint triatlonskih utrka. Odradio sam ih na različitim destinacijama: Zagreb, Portorož, Mljet, Klagenfurt, Beč, Zürich, Tajland, Meksiko, Brazil, SAD, Španjolska, Francuska i Njemačka.

Što je potrebno da bi čovjek postao Ironman?

Život Ironman sportaša je vrlo „jednostavan“. Predanost sportu, vojnička disciplina, upornost, kontinuitet i sistematičnost u trenažnom procesu uz razumijevanje potreba obiteljskog života. Važna stavka su financijska sredstva. Do njih je malo teže doći, ali imam veliku sreću da me prate dobri ljudi. Neizmjerno sam im zahvalan na tome što u današnje vrijeme izdvajaju sredstva za moj hobi.

Za koji klub nastupaš?

Kako bih nastupao na Ironman utrkama, potrebna je licenca matičnog kluba. Od 2006. nastupam za Triatlon klub Swibir iz Zagreba. Trenutno je to najmasovniji triatlonski klub u Hrvatskoj s najviše vrhunskih rezultata.

Kako izgleda radni dan i trening Ironmana? Postoji li poseban režim prehrane?

Moj trenažni i radni dan započinju rano ujutro, u 6:00, a ponekad i ranije. Krećem na trening, a potom posao gdje provedem 8 do 9 radnih sati. Ukoliko to trenažni proces nalaže, nakon posla slijedi i drugi trening. Ponekad traje do kasno u noć. Vikendom su isplanirani duži treninzi koji znaju trajati 4, 5 ili više sati. Uz veliko razumijevanje svojih najbližih, vremena za obiteljski i društveni život uvijek imam.

Prehrana je ključan faktor u trenažnom procesu Ironmana. Zato se hladnjak mora puniti na dnevnoj bazi. Obroci su pomno isplanirani, kako bi se što prije obnovile glikogenske rezerve te „nahranila“ mišićna vlakna. Na taj način spreman sam za sljedeći trening. Tijekom utrke, na kojoj prosječni triatlonac potroši oko 10.000 kcal, prehrana igra glavnu ulogu. Konzumiraju se ugljikohidratni gelovi, proteinske čokoladice te izotonični napitci, jer utrka zna potrajati 13-14 sati.

Imaš li trenera ili stručnog savjetnika koji te priprema za utrke?

Iako sam kineziolog po struci, imam trenera s kojim se pripremam za utrke. Ljudi su često subjektivni prema sebi, stoga je dobro imati stručnu osobu koja te usmjerava kroz uspone i padove.

Može li se živjeti od Ironman utrka?

Triatlon je još uvijek marginaliziran sport. Rekreativci se time bave iz ljubavi i uvijek se nekako snađu kako bi financirali sve troškove. Vrhunski profesionalci mogu živjeti od tog sporta, ali njihove plaće nisu ni približne onima iz planetarno popularnih sportova s loptom.

Koji su tvoji daljnji planovi u sportskoj karijeri?

Uvijek se držim realnih okvira kada su u pitanju planovi za budućnost. Dok mi život dozvoljava, bavit ću se triatlonom. Kada osjetim da zbog toga bilo koji segment života pati, polako dižem ručnu kočnicu. Ova godina će mi poslužiti za regeneraciju, jer su 2013. i 2014. bile jako naporne. Planovi za 2016. već postoje.

Imaš li trenerskih ambicija?

Već dugi niz godina bavim se trenerskim poslom. Najviše radim s rekreativcima, što mi je omiljeni dio posla. Od sportaša radim s nogometašima, rukometašima, hokejašima, tenisačima, triatloncima, plivačima, maratoncima...

Postoji li trenerski uspjeh kojeg bi izdvojio?

Najveći uspjeh je kad vidim da netko od „mojih“ uspije ostvariti zacrtani cilj. Posebno bih želio izdvojiti „moja“ dva Porečana, Robija i Darka, koji su prošle godine odradili svoje prve Half Ironman utrke, upravo zbog upornosti i predanosti svom cilju.

Koje su osobe najviše utjecale na tvoju sportsku karijeru?

Obitelj je ključni faktor svih mojih pothvata. Bez njih sve ovo ne bi bilo moguće.

Imaš li uzora u životu?

Mihovil Španja, naš proslavljeni paraolimpijac.

Tvoj životni moto?

„Where the mind goes, body follows.“ Prevedeno: „Tijelo slijedi put uma.“

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Kada nađem slobodnog vremena, čitam novine i pijem kavu u Corneru.