Prijeti li nam recesija, odnosno kako osigurati gospodarski rast?

Gospodarstvo
12.10.2004 00:00
Izvor: Vedran Velenik
D. Požarić
1
1
Je li Hrvatska u recesiji? Može li recesija dovesti do depresije? Kako na to gledaju zaposleni, a kako ekonomija u Hrvatskoj utječe na zadovoljstvo stanovništva? Sve su to otvorena pitanja na koja nema jednoznačnog odgovora, a koja si svakodnevno postavljamo.

1

U ovih dvanaest godina tranzicije, Hrvatska nije uspjela ostvariti temeljni cilj – izgradnja ekonomske (tržišne) infrastrukture. Samo zemlja sa izgrađenom i razvijenom ekonomskom infrastrukturom može računati na visoke stope gospodarskog rasta (iznad 7 posto). Međutim, uz tako visoku stopu gospodarskog rasta Hrvatskoj bi trebalo više od 35 godina da dostigne prosjek razvijenih zemalja EU na kojemu su one danas.

Što bi trebalo poduzeti?

2

Gospodarske teškoće koje su sada prisutne posljedica su neprimjerene makroekonomske politike u stabilizacijskom i poststabilizacijskom razdoblju. Naime, pogrešno je bilo uvjerenje da će se stabilizacijom i šok-terapijom, koja je započeta u vrijeme Valentića, postići tržišnost gospodarstva, ne vodeći pri tome računa o potrebi izgradnje ekonomske infrastrukture. Neprimjerena ekonomska infrastruktura dovela je do toga da su se svi gospodarski subjekti (uključujući i državu) počeli ponašati ekonomski neracionalno. Zaboravljajući da nagle dezinflacijske procese uvijek slijedi deficit bilance plaćanja i tekućeg računa, nerealna aprecijacija tečaja, ekspanzija javne potrošnje, rast zaduženja države, nelikvidnost i na kraju – recesija. Stabilizacijski programi nisu novi i nepoznati procesi, stoga nisu shvatljive greške učinjene u sferi makroekonomske politike. Začarani se krug može prekinuti isključivo znatnim smanjenjem javne potrošnje. Monetarna politika više ne smije biti podređena fiskalnoj već se mora brinuti isključivo o izgradnji suvremenog financijskog sustava. Moraju se izgraditi tržišne institucije i infrastruktura čime bi se privukli strani ulagači (oni su posebno osjetljivi na rizik). Hrvatska nije poštivala osnovna makroekonomska pravila i zbog toga je ušla u začarani krug potrošnje i zaduživanja, niti je definirala strategiju gospodarskog rasta. Potrebno je odrediti sektore i djelatnosti koje će biti nositelji rasta, privući strane investitore kroz izgradnju gospodarske infrastrukture (pravila, regulative i institucije koje ih provode) čime se stvara ozračje koje će potaknuti dugoročne investicije u kapital, vještine, znanje i tehnologiju, smanjiti državnu potrošnju i deficit, čime bi se povećala štednja, uvesti suvremene tehnologije, povećati ulaganja u istraživanje i razvoj te ljudski kapital, a poreznim olakšicama izgraditi stabilan i jak sektor malog i srednjeg poduzetništva, dok se država mora financirati isključivo iz tekućih prihoda i proizvodnje, a ukoliko se zadužuje, ta se sredstva moraju investirati a ne trošiti.
U uvjetima kada ne postoji gospodarska infrastruktura (ili je vrlo slaba), Hrvatska može ostvariti samo one stope rasta koje im postojeća razina infrastrukture omogućuje (ne više od 5 posto). Ako je poznato da prirodni resursi, stanovništvo, izvoz, obrazovanje, tehnologija i inovacije određuju gospodarski rast neke zemlje, kakva je onda hrvatska bilanca? Neiskorišteni prirodni resursi, visoka stopa nezaposlenosti, izvoz je tek polovica uvoza, ulaganje u obrazovanje je na sramotno niskoj razini, tehnologija je uglavnom zastarjela a kvalitetnim inovacijama nema ni traga. Pitanje se nameće samo po sebi, što ili tko će u Hrvatskoj osigurati gospodarski rast i izvući nas iz sve bliže recesije?

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti