Priča o OKUP-u, građanskoj inicijativi iz 2013. koja je oslobodila kulturu u Poreču i vratila festival dokumentarnog filma građanima

„Ovogodišnji Porečdox je zapravo petnaesti, jer se filmovi 2013. godine nisu prestali vrtjeti. U doslovno jedno popodne smo se okupili i u idućih desetak dana organizirali četvrti Dox koji se održao u Circolu. Cijela ta akcija je bila nevjerojatno kreativna, zabavna i pozitivna. Ne znam koliko tona ideja i smijeha smo generirali u onih par dana. Mislim da ta građanska akcija za spašavanje kulture može slobodno ići u neki anale. Dobre filmove aktualnih tema vratili smo našim sugrađanima“, rekla je Patra Počanić kada sam je pitala sjeća li se OKUP-a.

OKUP – oslobodimo kulturu u Poreču dogodio se 2013. godine umjesto 4. Porečdoxa koji je već bio pripremljen, pa otkazan iz javnosti nejasnih razloga . Kasnije je spomenut izgovor da Pučko otvoreno učilište zbog digitalizacije kina nema dovoljno novaca i za festival.

„Mislim da smo srele Aleksandra Poropata, koji je pokrenuo Porečdox, tu ispred našeg ureda i da nam je rekao da je festival otkazan, a onda je došla i Petra s tom viješću i potpuno spontano i iz revolta počele smo planirati. Žao mi je što naredne godine Aleks nije uvažio naš alternativni festival i nastavio s petim, a ne četvrtim Porečdoxom“, kaže koordinatorica Centra za građanske inicijative Poreč (CGI) Silvija Žufić Dujmović.

Sunčica Damjanović kaže da ih je bilo 15 koji su radili danonoćno, pronašli filmove, prevodili, izrađivali titlove, plakat, planirali i proveli dvije gerilske akcije i na kraju napisali projekt za ad hock financiranje Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva, koji je formalno morao ići kroz udrugu, pa ga je prijavio CGI.

„Najveći dio posla odrađen je volonterski, a s ono malo novca što samo dobili od Zaklade platili smo put i noćenje za Le zbor, Fadein i Marinu Orsag. Festival je trajao tri dana, od 8. 11. a projekcije su bile u Circolu, gdje smo imali i okrugli stol pod nazivom „Kultura iz naših cipela“. Željeli smo saznati razloge otkazivanja festivala, pozvali tadašnju ravnateljicu i voditeljicu djelatnosti iz Učilišta, ali se nisu odazvale. Ali, sudjelovala je tadašnja dogradonačelnica Nadia Štifanić Dobrilović i županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica, a odaziv sugrađana bio je pokazatelj da imamo podršku“, sjeća se koordinatorica CGI-ja.

Fani Bugarin dodaje kako je „cijelo to vrijeme bila među ljudima dobra vibra, premda smo se ubijali od posla, ali imali smo puno sponzora iz lokalne zajednice i to nam je davalo krila jer je govorilo da nas ljudi podržavaju. Sjećam se puno smijeha tih dana, ideja koje su se nizale jedna za drugom i koje smo se potom bacale ostvariti“.

Kao tada, tako i u razgovoru Fani, Silvija i Sunčica nižu sjećanja i više ne znaš što koja govori, jer jedna započne, druga završi. U svakom slučaju, u tih nekoliko dana uspjele su hakirati Internet stranice POUP-a, plahtama s natpisom „A gdje su filmovi“ prekriti oglasne poče ustanove, a u noćnoj guerilla akciji poslagale su cipele prikupljene od sugrađana na stepenice pred ulazom u kazalište. Tu noćnu akciju slaganja cipela izvele su pod maskama, skrivale se od ulične kamere da ih ne snimi, a drugo jutro je Dražen Požarić snimao reakcije prolaznika.

„Nezadovoljstvo zbog otkazivanja Porečdoxa izrodilo je nevjerojatan val kreativnosti i energije pa smo uspjeli izvršiti pozitivan pritisak na establishment s jasnim argumentom zašto je Porečdox važno sačuvati. Bila je to jedna od ljepših građanskih aktivističkih priča i dobro je podsjetiti je se s vremena na vrijeme. I bilo bi, konačno, važno znati stvarni razlog koji je bio u pozadini otkazivanja 4. Porečdoxa“, kaže Silvija Žufić Dujmović.

U izvještaju parentium.com s otvaranja narednog festivala, 2014. godine Dražen Požarić je citirao županijskog pročelnika Vladimira Torbicu koji je rekao: „Vjerujem da, ne samo stalna publika i organizatori, nego i svi oni koji su prošle godine svojim građanskim stavom pokazali kako žele da se Porečdox događa zadovoljni, pa sam više nego uvjeren da će biti mnogo publike i sudionika radionica. Ne preostaje mi drugo nego reći: Poreč Dox, dobrodošao kući.“

Dobro se podsjetiti da, kada stanu skupa, građani nisu nemoćni i mogu obraniti ono što im je važno. Možda ne uspiju svaki puta, ali ne treba zbog toga odustati. Da nije bilo ujedinjene kreativne energije, možda danas ne bi bilo ni Doxa.