Pravna pobjeda za potrošače: Ustavni sud presudio u korist obeštećenja za nezakonite naknade za prijevremenu otplatu kredita

Hrvatska i svijet
08.08.2023 11:24
kb
BJ88 Vv0 G8 money ge882413b8 640
BJ88 Vv0 G8 money ge882413b8 640
Ustavni sud odlučio je 13. srpnja o pet ustavnih tužbi koje su Privredna banka Zagreb i Addiko banka uputile Ustavnom sudu povodom revizijskih odluka Vrhovnog suda RH.
U zajedničkoj presudi Ustavni sud presudio je da banke nisu smjele ugovarati i naplaćivati tzv. izlazne naknade za prijevremenu otplatu kredita i da takve naknade moraju biti vraćene potrošačima. Ustavni sud odbio je ukupno pet takvih ustavnih tužbi zajedničkom presudom U-III-3231/22 i dr., pri čemu je nebitno jesu li banke ugovarale točan postotak od preostale glavnice, ili su ugovarale da će se naknada naplatiti prema tarifi banke. Naravno, to vrijedi i za ugovore s leasing kućama.
U konkretnim primjerima naplaćene su, ali su kasnije i vraćene zajedno s obračunanim zateznim kamatama na temelju pravomoćnih presuda sljedeće naknade:
  1. 1.300 eura odnosno 2% od preostale glavnice (Addiko).
  2. 1.280 eura odnosno 3% od preostale glavnice (Addiko).
  3. 760 eura odnosno 2,5% od preostale glavnice (Addiko).
  4. 365 eura odnosno 2,5% od preostale glavnice (Addiko).
  5. 276 eura odnosno 1% od preostale glavnice (PBZ).
Samo u trećem primjeru Addiko je ugovorio točan odredivi iznos izlazne naknade od 2,5%, dok su ostale naknade bile ugovorene potpuno neodredivo prema nepoznatoj tarifi banke u budućnosti.
No, u slučaju ugovaranja takve naknade, nije bitna njezina odredivost, jer je takva naknada zabranjena kako Zakonom o obveznim odnosima, tako i Direktivama 2008/48 i 2014/17 o ugovorima o potrošačkim kreditima odnosno o stambenim potrošačkim kreditima koje se zrcale u presudama Suda EU i to prije svega u presudama C-383/18 i C-555/21, gdje se nedvojbeno utvrđuje da potrošaču ne smiju biti naplaćeni nikakvi dodatni troškovi kod prijevremene otplate kredita.
Naime, banke imaju pravo u svakom kreditu na vraćanje glavnice kredita, na naplatu ugovorenih kamata te na naknade koje su stvarne odnosno za koje postoji dokaz da je banka imala određene troškove pa ih je onda imala pravo i naplatiti. Kada je u pitanju prijevremena otplata kredita, potpuno je jasno da pritom banka ima pravo naplatiti preostalu glavnicu i kamatu koja je nastala do dana prijevremene otplate, ali nema pravo naplaćivati nikakvu dodatnu naknadu odnosno buduću nedospjelu dobit uslijed toga što je kredit otplaćen prijevremeno.
Tako su odlučivali svi sudovi, od općinskih, preko županijskih sudova sve do Vrhovnog suda, pa je tako i ovom konkretnom presudom sve to potvrdio i Ustavni sud.
Gotovo identičan problem pojavljuje se i s tzv. ulaznim naknadama za obradu kredita, ali zasad nemamo utvrđenje ništetnosti ulaznih naknada niti na Vrhovnom sudu, niti na Ustavnom sudu, no u skladu s presudom Suda EU C-224/19 očekujemo da će se i to pitanje riješiti u korist oštećenih potrošača, dok postoji već i više desetaka pravomoćnih presuda u korist potrošača zbog ulaznih naknada koje su im na temelju tih pravomoćnih presuda vraćene zajedno s obračunanim zateznim kamatama.
U međuvremenu, svaki potrošač korisnik kredita koji je platio izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita ima nedvojbeno pravo utvrditi ništetnost tako ugovorene naknade, pa ako je tu naknadu banka odnosno leasing kuća naplatila, svaki korisnik kredita kojem je ta naknada naplaćena ima pravo na vraćanje cijelog iznosa te naknade, ali i na obračun pripadajućih zateznih kamata od dana naplate naknade sve do dana isplate obeštećenja, jer je vjerovnik u tome slučaju nepošteni stjecatelj.
Tako je npr. jedan korisnik kredita u konkretnom ustavnom predmetu, kojem je naplaćeno 1.300 eura naknade, dobio na kraju sudskim putem ukupno oko 2.300 eura od banke na ime ukupnog obeštećenja.
Procjenjuje se da banke ukupno duguju potrošačima nekoliko desetaka milijuna eura nezakonito naplaćenih izlaznih naknada, a radi se o iznosima od nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća eura po jednom kreditu.
Pozivaju se potrošači da tuže banke i leasing kuće zbog naplaćenih izlaznih naknada, i na taj način uzmu natrag svoj novac uz naplatu zateznih kamata.
Zastare potraživanja za te naplaćene naknade nema, jer zastara potraživanja na temelju pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH počinje teći tek utvrđenjem ništetnosti u svakoj pojedinačnoj presudi.
Poziva se ujedno i Vrhovni sud da riješi preostala pravna pitanja iz kolektivne presude, pitanje obeštećenja nakon konverzija i pitanje ništetnosti CHF ugovora.
Potrošači dodatne informacije i pomoć od Udruge Franak mogu dobiti putem pravo.udrugafranak@gmail.com .

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti