Povijesne znamenitosti grada
11.11.2003 00:00
Izvor:
Turistička zajednica Poreča
D. Požarić

1
Iz najranijih dana svoje urbane povijesti Poreč je sačuvao značajne ostatke graditeljske baštine. Gotovo je potpuno sačuvao [slika1]ORTOGONALNI URBANISTIČKI SUSTAV ulica s Cardom i Decumanusom (sačuvana su i rimska imena ulica), kakav su zacrtali rimski mjernici: čitav je poluotok podijeljen uzdužnom ulicom istok-zapad (DECUMANUS MAXIMUS) i s njom paralelnim sporednim decumanusima. Ta je ulica na zapadu završavala FORUMOM, a na istoku kopnenim gradskim vratima. Na decumanuse su okomite poprečne ulice sa središnjim CARDO MAXIMUSOM. Gradsko područje ovakvom je raspodjelom bilo podijeljeno na pravilne četverokute unutar kojih su bile sagrađene kuće. Kasnija, srednjevjekovna izgradnja poštovala je takav raspored, pa je do danas očuvan. Na Forumu, koji je smješten na samom zapadnom rubu grada, djelomično i na sadašnjem gradskom trgu MARAFORU bili su podignuti HRAMOVI rimskim bogovima. Ostaci velikog (možda Neptunovog ili Martovog) hrama nalaze se u uređenom parku. Sačuvan je donji dio zidova građenih od velikih kamenih blokova te dijelovi ukrašena vijenca i zabata.
Kršćansko sjedište razvilo se na sjevernom rubu grada, na mjestu kuće u kojoj su se potajno skupljali prvi porečki vjernici. Nakon legaliziranja kršćanstva tu je sagrađena prva bazilika - porečka katedrala. U nju je prenešeno tijelo gradskog mučenika, biskupa i sveca zaštitnika, svetog Maura, o čemu govori natpis isklesan u kamenu, izložen u katedrali. Od ove kultne građevine sačuvane su velike površine raskošnih PODNIH MOZAIKA[slika2], u koje je bio umetnut prikaz ribe, tajnog kršćanskog simbola. Mozaikalni pod prve porečke crkve može se vidjeti sjeverno od današnje bazilike. U petom stoljeću sagrađena je nova katedrala koja se sastoji od dvije crkve čiji su djelovi mozaikom ukrašena poda također sačuvani i dijelom vidljivi ispod poda današnje katedrale. U tom je razdoblju sagrađena i KRSTIONICA. Sredinom 6. stoljeća biskup Eufrazije temeljito pregrađuje postojeću katedralu, gradi ATRIJ i MEMORIJALNU KAPELU, te se po njemu porečka katedrala danas naziva EUFRAZIJANA. Arhitektura i likovna oprema Eufrazijane [slika3]imaju veliku umjetničku vrijednost. Unutrašnjost je podijeljena s dva niza stupova i arkadama na kojima su sačuvane izvorne štukature, a na impostima mramornih kapitela uklesan je Eufrazijev monogram. Sve tri apside bile su ukrašene ZIDNIM MOZAIKOM, a najbolje je sačuvan onaj u srednjoj apsidi. U centru je prikazan lik Bogorodice na prijestolju s Isusom u krilu, a sa strane su prikazani sveci s mučeničkim krunama. Među svecima se dao prikazati i biskup Eufrazije s modelom crkve koju je sagradio. Doljnji dio zida apside obložen je kamenom inkrustacijom - OPUS SECTILE. U apsidi je sačuvana IZVORNA POLUKRUŽNA MRAMORNA KLUPA ZA SVEĆENIKE s uzdignutom BISKUPSKOM KATEDROM u sredini. U Eufrazijevoj bazilici postoje i značajna umjetnička djela iz kasnijih razdoblja. Najznačajniji je mozaicima ukrašen CIBORIJ podignut u vrijeme biskupa Otona 1277. godine.
Sjeverno od atrija Eufrazijeve bazilike nalazi se BISKUPIJA, velika građevina u kojoj vjekovima stoluju porečki biskupi. Podignuta je, vjerojatno u prvoj polovici 6. stoljeća i usporkos pregradnjama sačuvala je u značajnoj mjeri izvorni izgled. Biskupija je u svijetu jedina ranokršćanska građevina takve vrste potpuno sačuvana. Godine 1992. porečki biskup preselio se u novu zgradu biskupskog doma u neposrednoj blizini Biskupije, a u povijesnoj su zgradi u tjeku restauratorski radovi koji će građevini vratiti izvorni izgled. U prizemlju biskupije tijekom ljeta otvoren je lapidarij. UNESCO je od 1998. godine uvrstio porečki katedralni sklop Eufrazijane u listu Svjetske baštine pod svojom zaštitom.
Nedaleko katedralnog sklopa Eufrazijane u 13. stoljeću sagrađena je i do današnjih dana sačuvana ROMANIČKA KANONIKA. U istom je razdoblju izgrađen NIZ SVJETOVNIH ZGRADA I PALAČA, od kojih su najbolje sačuvane pučka ROMANIČKA KUĆA čije pročelje krase dvije bifore i zanimljivi drveni balkon i KUĆA DVA SVECA. Izvorna gotička franjevačka crkva iz 13. stoljeća, danas svečana dvorana ISTARSKE SABORNICE u kojoj se priređuju izložbe i koncerti, u 18. stoljeću je barokizirana, a u prošlom stoljeću u njoj je zasjedao regionalni parlament.
Središtem povijesne jezgre Poreča dominiraju PALAČE IZ GOTIČKOG RAZDOBLJA. Sačuvano ih je petnaestak, a nalaze se u Ulici Cardo i na Trgu Matije Gupca, porečkom srednjevjekovnom središtu.
Zgrada ZAVIČAJNOG MUZEJA POREŠTINE smještena je u baroknoj palači Sinčić iz 18. stoljeća. U prizemlju je lapidarij, kojega čine spomenici s rimskim natpisima, te arheološka zbirka s prethistorijskom keramikom. U izvornim baroknim salonima na prvom i drugom katu nalaze se umjetničke slike i predmeti, a posebni dio čini zbirka portreta i predmeta koparske obitelji Carli, čiji je jedan od posljednjih potomaka živio u Poreču. Zanimljiva je zbirka ranosrednjevjekovne pleterne skulpture, a Muzej čuva bogatu povijesnu biblioteku i dokumentaciju.
Najstariji dio porečkih GRADSKIH ZIDINA potječe iz kasne antike, a dokumentirana je velika obnova bedema u 13. stoljeću. Za obranu je bio najvažniji istočni pojas, prema kopnu, pa je taj dodatno ojačan u drugoj polovici 15. stoljeća, u vrijeme opasnosti od najezde Turaka. DVIJE JAKE OKRUGLE KULE (jedna od njih izvrsno je sačuvana i kao kafić otvorena posjetiocima) sagrađene su po tada suvremenim pravilima obrane od artiljerijske vatre. Kopnena gradska vrata brani PETEROKUTNA KULA iz 15. stoljeća koju je sagradio Lazar Depari, dok je njegov sin isklesao lik lava. Nastala je na mjestu ranijih fortifikacija, od kojih su najstariji temelji one iz razdoblja kasne antike. Ovi su slojevi istraženi za obnove Peterokutne kule prije nekoliko godina, a danas i prezentirani unutar restorana u kuli.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Poreč se širi na prostor gdje je do tada stajala samo CRKVA GOSPE OD ANDELA sagrađena u 18. stoljeću. Poreč “FORA LE PORTE”, izvan gradskih zidina, sastoji se od nekoliko pravilnih ulica skladnih zgrada među kojima se ističu KAZALIŠTE i GRADSKA VIJEĆNICA. Najnoviji dio Poreča razvija se paralelno s turizmom, pa je u posljednjih četrdesetak godina grad višestruko narastao.
Kršćansko sjedište razvilo se na sjevernom rubu grada, na mjestu kuće u kojoj su se potajno skupljali prvi porečki vjernici. Nakon legaliziranja kršćanstva tu je sagrađena prva bazilika - porečka katedrala. U nju je prenešeno tijelo gradskog mučenika, biskupa i sveca zaštitnika, svetog Maura, o čemu govori natpis isklesan u kamenu, izložen u katedrali. Od ove kultne građevine sačuvane su velike površine raskošnih PODNIH MOZAIKA[slika2], u koje je bio umetnut prikaz ribe, tajnog kršćanskog simbola. Mozaikalni pod prve porečke crkve može se vidjeti sjeverno od današnje bazilike. U petom stoljeću sagrađena je nova katedrala koja se sastoji od dvije crkve čiji su djelovi mozaikom ukrašena poda također sačuvani i dijelom vidljivi ispod poda današnje katedrale. U tom je razdoblju sagrađena i KRSTIONICA. Sredinom 6. stoljeća biskup Eufrazije temeljito pregrađuje postojeću katedralu, gradi ATRIJ i MEMORIJALNU KAPELU, te se po njemu porečka katedrala danas naziva EUFRAZIJANA. Arhitektura i likovna oprema Eufrazijane [slika3]imaju veliku umjetničku vrijednost. Unutrašnjost je podijeljena s dva niza stupova i arkadama na kojima su sačuvane izvorne štukature, a na impostima mramornih kapitela uklesan je Eufrazijev monogram. Sve tri apside bile su ukrašene ZIDNIM MOZAIKOM, a najbolje je sačuvan onaj u srednjoj apsidi. U centru je prikazan lik Bogorodice na prijestolju s Isusom u krilu, a sa strane su prikazani sveci s mučeničkim krunama. Među svecima se dao prikazati i biskup Eufrazije s modelom crkve koju je sagradio. Doljnji dio zida apside obložen je kamenom inkrustacijom - OPUS SECTILE. U apsidi je sačuvana IZVORNA POLUKRUŽNA MRAMORNA KLUPA ZA SVEĆENIKE s uzdignutom BISKUPSKOM KATEDROM u sredini. U Eufrazijevoj bazilici postoje i značajna umjetnička djela iz kasnijih razdoblja. Najznačajniji je mozaicima ukrašen CIBORIJ podignut u vrijeme biskupa Otona 1277. godine.
Sjeverno od atrija Eufrazijeve bazilike nalazi se BISKUPIJA, velika građevina u kojoj vjekovima stoluju porečki biskupi. Podignuta je, vjerojatno u prvoj polovici 6. stoljeća i usporkos pregradnjama sačuvala je u značajnoj mjeri izvorni izgled. Biskupija je u svijetu jedina ranokršćanska građevina takve vrste potpuno sačuvana. Godine 1992. porečki biskup preselio se u novu zgradu biskupskog doma u neposrednoj blizini Biskupije, a u povijesnoj su zgradi u tjeku restauratorski radovi koji će građevini vratiti izvorni izgled. U prizemlju biskupije tijekom ljeta otvoren je lapidarij. UNESCO je od 1998. godine uvrstio porečki katedralni sklop Eufrazijane u listu Svjetske baštine pod svojom zaštitom.
Nedaleko katedralnog sklopa Eufrazijane u 13. stoljeću sagrađena je i do današnjih dana sačuvana ROMANIČKA KANONIKA. U istom je razdoblju izgrađen NIZ SVJETOVNIH ZGRADA I PALAČA, od kojih su najbolje sačuvane pučka ROMANIČKA KUĆA čije pročelje krase dvije bifore i zanimljivi drveni balkon i KUĆA DVA SVECA. Izvorna gotička franjevačka crkva iz 13. stoljeća, danas svečana dvorana ISTARSKE SABORNICE u kojoj se priređuju izložbe i koncerti, u 18. stoljeću je barokizirana, a u prošlom stoljeću u njoj je zasjedao regionalni parlament.
Središtem povijesne jezgre Poreča dominiraju PALAČE IZ GOTIČKOG RAZDOBLJA. Sačuvano ih je petnaestak, a nalaze se u Ulici Cardo i na Trgu Matije Gupca, porečkom srednjevjekovnom središtu.
Zgrada ZAVIČAJNOG MUZEJA POREŠTINE smještena je u baroknoj palači Sinčić iz 18. stoljeća. U prizemlju je lapidarij, kojega čine spomenici s rimskim natpisima, te arheološka zbirka s prethistorijskom keramikom. U izvornim baroknim salonima na prvom i drugom katu nalaze se umjetničke slike i predmeti, a posebni dio čini zbirka portreta i predmeta koparske obitelji Carli, čiji je jedan od posljednjih potomaka živio u Poreču. Zanimljiva je zbirka ranosrednjevjekovne pleterne skulpture, a Muzej čuva bogatu povijesnu biblioteku i dokumentaciju.
Najstariji dio porečkih GRADSKIH ZIDINA potječe iz kasne antike, a dokumentirana je velika obnova bedema u 13. stoljeću. Za obranu je bio najvažniji istočni pojas, prema kopnu, pa je taj dodatno ojačan u drugoj polovici 15. stoljeća, u vrijeme opasnosti od najezde Turaka. DVIJE JAKE OKRUGLE KULE (jedna od njih izvrsno je sačuvana i kao kafić otvorena posjetiocima) sagrađene su po tada suvremenim pravilima obrane od artiljerijske vatre. Kopnena gradska vrata brani PETEROKUTNA KULA iz 15. stoljeća koju je sagradio Lazar Depari, dok je njegov sin isklesao lik lava. Nastala je na mjestu ranijih fortifikacija, od kojih su najstariji temelji one iz razdoblja kasne antike. Ovi su slojevi istraženi za obnove Peterokutne kule prije nekoliko godina, a danas i prezentirani unutar restorana u kuli.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Poreč se širi na prostor gdje je do tada stajala samo CRKVA GOSPE OD ANDELA sagrađena u 18. stoljeću. Poreč “FORA LE PORTE”, izvan gradskih zidina, sastoji se od nekoliko pravilnih ulica skladnih zgrada među kojima se ističu KAZALIŠTE i GRADSKA VIJEĆNICA. Najnoviji dio Poreča razvija se paralelno s turizmom, pa je u posljednjih četrdesetak godina grad višestruko narastao.