Potrošači bez prava na zamjenu neispravne robe

Za neispravane prozvode potrošač više neće moći dobiti novi ili povrat novca, već će morati čekati na 'otklanjanje nedostataka' (zbriši natpise Fardo i Elektroluks ili izreži sliku do te visine)
[slika1d]ZAGREB - U Ministarstvu gospodarstva izrađuju se izmjene Zakona o zaštiti potrošača kojima će se, budu li prihvaćene u Vladi i Saboru, potrošačima oduzeti dosadašnje pravo da u slučaju kvara na kupljenom proizvodu u jamstvenom roku od trgovca dobiju novi. Naime, prema važećem zakonu trgovac je dužan na zahtjev i po izboru potrošača proizvod koji ima nedostatak zamijeniti novim ispravnim proizvodom, vratiti mu plaćeni iznos ili, uz suglasnost potrošača, otkloniti nedostatak.
Izmjenama zakona taj je članak promijenjen i kaže da je »u slučaju materijalnog nedostatka na proizvodu trgovac dužan otkloniti nedostatak, predati drugi proizvod bez nedostatka, sniziti cijenu ili vratiti plaćeni iznos«. Tek ukoliko trgovac ne uspije otkloniti nedostatke u, kako kaže izmjena, nedefiniranom »razumnom roku«, mora dati novi proizvod.
Kako upozoravaju iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, koja se zbog ovog, i drugih nelogičnosti izmijenjenog zakona, obratila premijeru Ivi Sanaderu, potpredsjedniku Vlade i ministru gospodarstva Damiru Polančecu te ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću, izbačen je dio članka po kojem kupac sam odlučuje hoće li od trgovca zatražiti novi proizvod, hoće li popravljati stari ili, pak, zatražiti povrat novca, a trgovcu se jasno navodi »otklanjanje nedostatka« kao prva opcija u slučaju kada mu se kupac vrati s neispravnim proizvodom.
[slika2d]
Udruge za ukras
- Ovako se štiti trgovce koji nam prodaju loše proizvode, a zakon, pisan da bi zaštitio potrošače, štitit će trgovce. Ministarstvo želi potrošačima osporiti pravo na zamjenu proizvoda u jamstvenom roku, a od nas prave budale, ističe tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, Tomislav Lončar, napominjući i to da su potrošačke udruge, koje sjede u radnoj skupini za izradu izmjena zakona, tamo tretirane isključivo kao »ukras«. Naime, od 51 amandmana koji su udruge predložile da bi se poboljšao položaj potrošača na tržištu niti jedan nije prihvaćen, no zakonodavac će kasnije moći reći da su u izradi zakona sudjelovali i predstavnici potrošača, ističe Lončar.
Između ostalog, udruge su predložile da se »razumni rok« za popravak proizvoda definira kao rok od najviše 15 dana. Sada je taj rok definiran jedino u jamstvima, koja najčešće kažu da je trgovac nedostatak dužan otkloniti za najviše 45 dana.
- Zamislite samo, a imamo puno takvih pritužbi, što obitelji s troje djece znači živjeti bez perilice rublja ili hladnjaka 45 dana, ili jednom seoskom domaćinstvu bez ledenice, ističe Lončar, upozoravajući i na ostale nelogičnosti izmjena zakona.
Prijevare bez sankcija
Između ostalog, na deklaracijama više neće morati pisati zemlja porijekla proizvoda, već samo ime onoga koji proizvod stavlja na tržište, što znači da će se potrošače dovoditi u zabludu oko toga gdje je proizvod nastao. Osim toga, briše se članak kojim se do sada definirala kazna (80.000 - 200.000 kuna) za one koji prodaju proizvod bez deklaracije ili s nepotpunom deklaracijom, što znači da se trgovca unaprijed oslobađa odgovornosti. Potrošačke su udruge predložile da se briše sadašnji članak zakona koji dozvoljava varanje potrošača bez ikakvih sankcija, no prijedlog nije uvršten.
- Primjerice, imamo slučaj žene kojoj je 20 sokova, u letku trgovine reklamiranih po cijeni od 5,49 kuna, naplaćeno po cijeni od 5,99 kuna, odnosno ukradeno joj je deset kuna. Slučaj je prijavila nama, mi inspekciji, a inspekcija je trgovcu naložila da joj se ispriča i vrati ukradeno, no što je sa svim ostalim kupcima koji su isto tako prevareni, a čiji je novac trgovini ostao?, ističe Lončar. U zakonu, naime, stoji da inspektor neće pokrenuti prekršajni postupak protiv trgovca ako ovaj u roku osam dana otkloni utvrđene nepravilnosti.
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Ignorirani prijedlozi
Potrošačke udruge zatražile su da u novi zakon, u definiciju javnih usluga, uđu i usluge, primjerice, upravitelja zgrada, osiguravajućih društava, banaka, parkirališta i slično, u kojima potrošači sada teško mogu ostvariti svoja prava jer se u zakonu ne spominju kao javne usluge. Također, zatraženo je i da se potrošačima naplaćuje samo obavljena usluga, i to sukladno stvarnoj potrošnji, što znači da bi se, primjerice, vikendicama smjela naplaćivati samo potrošena voda ili odvoz smeća za razdoblje kad su to smeće vikendice i »proizvodile«. Međutim, niti jedan od zahtjeva potrošačkih udruga nije prošao.