Politika daje, politika uzima - kako se dijeli proračunski novac za projekte udruga

[slika1d]POREČ - Udruge koje u kolovozu ili rujnu odgovaraju na javni poziv za financiranje iz gradskog proračuna do siječnja ili veljače sljedeće godine ne znaju je li njihov projekt prošao i s koliko novca mogu računati. U gradskoj upravi kažu da im mogu odgovoriti tek nakon što Gradsko vijeće usvoji proračun za narednu godinu, a u postupku donošenja nevjerojatnom se lakoćom jednoj uzima, a drugoj daje, na primjer 30 tisuća kuna. Detaljno smo pregledali dio budžeta koji se odnosi na transfere novca različitim udrugama, a s pročelnicom Vesnom Kordić provjerili proceduru odobravanja financija temeljem javnog poziva.

Poziv za financiranje je javan, ali proces ocjenjivanja projekata i dodjele novca odvija se daleko od očiju javnosti - u odborima, komisijama, uredu gradonačelnika, vijećničkim klubovima… U gradskoj upravi od 2006. godine postoje jasna pravila o financiranju projekata udruga i institucija koje se javljaju na javni poziv. Lani je stiglo 108 projekata, a polovica ponuđača bile su udruge, među kojima i sportski klubovi, Crveni križ, Zdravi grad, gradsko povjerenstvo Zajedno protiv ovisnosti... Koliko su novca udruge lani tražile kroz projekte, nismo uspjeli saznati, ali je izvjesno da je u gradskom proračunu za tu namjenu već nekoliko godina predviđen isti iznos - odobreno je nešto više od milijun kuna. Ako se tome pridoda novac namijenjen Gradskom društvu Crvenog križa (zakonska obaveza financiranja iz lokalnog proračuna) i Zdravom gradu (čiji je osnivač Grad), ukupno je riječ o nešto više od 3,5 milijuna kuna.

[slika2d]Kako nam je nedavno rekao gradonačelnik Edi Štifanić, u planiranju proračuna nastoje ne mijenjati ukupan iznos namijenjen programima udruga pa se isti novac iz godine u godinu raspodjeljuje na isti ili veći broj udruga, uglavnom prema uhodanom načinu - nekima za hladni pogon, drugima za jednu ili više redovnih godišnjih aktivnosti.

Potporu dobiva 41 udruga građana, od kojih 23 manje od 10 tisuća kuna. Neke dobivaju novac za redovnu djelatnost i posebno za programe i većina ih je lokalnih. Udruge dijabetičara, distrofičara, oboljelih od reumatskih bolesti, Društvo »Josip Broz Tito« - kad jednom uđu u proračun s tisuću-dvije potpore, sigurni su da će ih dobiti i idućih godina.

Čemu služi složena procedura prikupljanja i ocjenjivanja projekata ako su ishodi manje-više poznati? Grad mora voditi računa na koji se način troši javni novac koji udruge dobiju, kaže Kordić. Međutim, iz perspektive udruga takav je sustav manjkav i zapravo ne ostavlja prostor onima kreativnijima i ambicioznima. Za takve projekte udruge moraju tražiti novac negdje drugdje, ali ako računaju na potporu Grada, a odgovor dobiju u siječnju, uglavnom je već kasno tražiti novac iz drugih izvora.

Pitali smo pročelnicu Kordić ne rade li komisija i gradski odbori Sizifov posao jer limitiran proračunski novac i činjenica da mnoge udruge imaju sigurno uvrštenje ne ostavljaju stvarnu mogućnost da dobri projekti dobiju značajniji iznos.

- To možda sada tako izgleda, ali mora se od nekuda krenuti da bi se stvari pomaknule s mjesta, kaže Kordić, aludirajući na činjenicu da većina udruga nije vična u pisanju projekata i da je sve ovo i za njih novost pa se zapravo u tom procesu, koji će sigurno potrajati neko vrijeme, stvaraju pretpostavke za neko buduće pravičnije financiranje. Osim toga, upozorava ona, ujednačavanjem metodologije financiranja u čitavoj županiji pojednostavljuje se udrugama postupak traženja novca iz više izvora za složenije projekte koji nisu fokusirani samo na grad.

Nije li ipak riječ o tome da transparentan postupak dodjele proračunskog novca nema šansu dokle god su političari podložni lobiranju, odnosno dok se u uredu gradonačelnika ili na stranačkom forumu dogovara komu treba dati, a komu uskratiti novac iz samo njima znanih razloga. Da stvari ne funkcioniraju tako, ne bi jednoj udruzi uzimali da bi drugoj dali i to amandmanom gradonačelnika.

Mnoge udruge koje ciljaju tek na okupljanje građana iste struke ili istih interesa ne bi preživjele da nema nekoliko tisuća kuna iz proračuna svake godine, a važno je da prežive i javno artikuliraju svoje interese. Jednako je važno i to da mlade, tek osnovane udruge imaju barem prve godine nešto novca za aktivnosti koje će im pomoći u afirmiranju kod budućih sponzora. Međutim, proces dodjele novca mora biti javan i jasan jer, ako postoje kriteriji za dodjelu, zagovaranje pojedinih grupa ne bi smjelo imati nikakva upliva.

S. MATEJČIĆ