Na današnji dan 1989. počela izgradnja zvonika župne crkve u Vrsaru

Budući da je 1941. rušenjem stare župne crkve uklonjen i jedini mjesni zvonik, a novi nije  podignut prilikom gradnje nove crkve, nametala se potreba za pristupanjem toj financijski i organizacijski zahtjevnoj zadaći. Prema podacima iz arhiva župe, već 1944. izrađen je prvi projekt novog zvonika, no uslijed brojnih nedaća nanesenih Drugim svjetskim ratom i poraćem, nikakvim se radovima nije pristupilo.

Kada je 1952. predvodio skupinu arhitekata koji su u Vrsaru snimali značajnije arhitektonskih i povijesnih objekte, Andre Mohorovičić je zapisao da "nedostajanje zvonika kao kompozicijskog akcenta... čini njegovu opću plastiku amorfnom, neorijentiranom i lišenom zaključne kreativne dominante" .

Naposjetku su, iznimnim zalaganjem tadašnjeg vrsarskog župnika Ivana Jelovca , 1982. usuglašeni su stavovi o potrebi izgradnje zvonika i za to potrebnom prostoru te je 1984. župi Vrsar dodijeljena potrebna katastarska čestica. Župnik Jelovac iste je godine naručio izradu projekta, a 1985. provedeno je geotehničko ispitivanje tla. Po izdavanju pravomoćne građevinske dozvole radovi su konačno otpočeli 27.I.1989. Zbog vrlo skromnih financijskih mogućnosti župe, radovi su se odvijali u tri faze te su konačno privedeni kraju 1991.

Projekt zvonika izradio je arhitekt Eligio Legović , inače autor više suvremenih sakralnih građevina u Istri. Zvonik je projektiran po uzoru na mletački tip zvonika, uobičajen u Istri. Jasno se razaznaju tri karakteristična elementa: podnožje naglašeno volumenom i materijalom, vitko i visoko tijelo zvonika te vrh piramidalna završetka, prošupljen otvorima za zvona. Građen je suvremenim materijalima i tehnikama, pretežito betonom, što je omogućilo da visinom od 40 metara znatno nadvisuje okolnu srednjovjekovnu kamenu gradnju. S druge strane, zadržavajući kontinuitet s tradicijom, zvonik je obložen kamenom. Kamene obloge u potpunosti prekrivaju podnožje i četvrtasti piramidalni završetak, dok je većina tijela zvonika obložena samo uz bridove. Uočljiva su i tri istaknuta vijenca, od kojih je osobito naglašen srednji, koji je stilizirano nazubljen. Na samome vrhu nalazi se križ. Budući da je svojim općim izgledom u skladu s istarskom graditeljskom tradicijom, moguće je uočiti brojne arhitektonske poveznice vrsarskog i ostalih istarskih zvonika, a osobito s onim vodnjanske župne crkve. Osim u vjerske svrhe zvonik služi i kao izvrstan turistički vidikovac.