Na današnji dan 1953. rođen novinski i umjetnički fotograf, urednik fotografije Eduard - Edo Strenja

Mozaik
20.03.2024 07:45
D. Požarić
Eduard Strenja (lijevo) često je svirao akustičnu gitaru s pulskim brijačem Ferrucciom Polesom (u sredini)
Eduard Strenja (lijevo) često je svirao akustičnu gitaru s pulskim brijačem Ferrucciom Polesom (u sredini)
Izvor: Istrapedia
Strenja, Eduard - Edo, novinski i umjetnički fotograf, urednik fotografije ( Pula , 20.III.1953. – Pula, 26.IX.2011.).
Otac Franjo iz stare pulske obitelji, majka Anđica rođ. Vuksanić. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja i završene Srednje tehničke škole u Puli, zaposlio se u Brodogradilištu Crvena zvijezda, koje je 1974. pripojeno Tehnomontu , poduzeću za montažu, proizvodnju, brodogradnju i nautički turizam, gdje je šef nabave.
Od 1975. bio je član Fotokluba Uljanik, od kada se aktivno počeo baviti fotografijom. Bio je član redakcije glasila Tehnomont .
Godine 1986. zaposlio se u pulskom dnevniku Glas Istre kao fotoreporter i urednik fotografije.
Impresivan je njegov opus: svoje fotografije izlagao je samostalno pedesetak puta na šest kontinenata te na više od 140 žiriranih izložbi fotografije u zemlji i inozemstvu. Osvojio je više od 60 nagrada i priznanja. Jedna od njih je nagrada Hrvatskog novinarskog društva 1997., za fotografije snimljene 6.VI .1997. kada je hrvatski vojni časnik napao Vladu Gotovca, predsjedničkog kandidata tijekom njegova predizbornog nastupa u Puli.
Strenja je bio dobri duh fotografije Glasa Istre . Svojim je fotografijama oplemenjivao riječi kolega te su tako na duplericama Glasa Istre oživljavali zaboravljena vremena i krajeve. U suradnji s novinarima Glasa Istre , naročito s Marijanom Milevojem i Danielom Načinovićem , nastale su broje knjige i zavičajne publikacije.
Za dobru fotografiju od tisuću riječi penjao se na pulsku Arenu i istarske zvonike, verao na stabla u mrkloj noći da bi snimio noćnog gosta u lovu na večeru, ulovio bi prvi treptaj prekrasnog leptira koji je netom prije bio ljigava gusjenica, prve zamahe krilima ptića, zoru oko Motovuna obavijenog sumaglicom, bijeli odsjaj mora milovan zrakama jesenskog sunca, svezao bi u čvorove stupove Augustova hrama u Puli , izobličio bi vizuru pulskog Foruma ribljim okom sveobuhvatnosti prostora, ali bi se spustio i pod more i na vidik iznio nevjerojatan svijet života i bogatstva toga „šestog kontinenta“.
Objavljivao je fotografije u raznim hrvatskim i inozemnim časopisima u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Njegovi se fotografski radovi nalaze u mnogim monografijama, katalozima, prospektima i kalendarima, u promidžbenim materijalima raznih tvrtki i kulturnih ustanova. Za talijanske turističke agencije snimao je putopisnu fotografiju boraveći u Tajlandu, Indiji i u Dominikanskoj Republici. Velik izazov bila mu je podvodna fotografija.
Jedan je od rijetkih fotografa koji se u svom radu s posebnom predanošću bavio prirodoslovnom fotografijom, posebice životinja, kada su nastali čudesni ciklusi fotografija iz svijeta flore i faune. Kasnije svoje interese usmjerava na istraživanja prirode, portreta i ekologije. Od 2002. počinje nastajati njegov ciklus apstraktne fotografije pod nazivom New story (Nove priče), koje je bile izložene u Calcutti i Hong Kongu.
Bio je član Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre.
Posebna ljubav bila mu je i akustična gitara. Dvadesetak godina je s pulskim brijačem i samoukim flamenco gitaristom Ferrucciom Polesom (1949. – 2018.) svirao u duetu, nastupivši i na nizu koncerata. ( Istrapedia )
© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti