Mogu li invazivne biljne vrste biti korisne?

Mogu li invazivne vrste biti korisne, pitanje je kojim se bavi Naturally, projekt Hrvatske zaklade za znanost. Provodi se u Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču.

Priča počinje još u 18. st. kada je pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) uvezen u Europu kao ukrasno stablo. Nekoliko stoljeća kasnije, zapitali smo se kako kontrolirati širenje pajasena, jedne od najinvazivnijih biljnih vrsta današnjice.

Osim pajasena, danas su u Istri prisutne mnoge strane invazivne biljne vrste poput bagrema (Robinia pseudoacacia L.), čičoke (Helianthus tuberosus L.) i kanadske zlatošipke (Solidago canadensis L.). Ove četiri vrste predmet su istraživanja projekta Naturally koji se bazira na konceptu da se, kad ih je već nemoguće kontrolirati, invazivne vrste pokuša upotrijebiti u korisne svrhe.

Projekt je krenuo prije točno godinu dana, a cilj mu je istražiti fitofarmaceutski potencijal ekstrakata spomenutih vrsta.

Prvi rezultati ukazuju na obilje bioaktivnih spojeva u istraživanim invazivnim vrstama u Istri te sugeriraju njihov potencijal za korištenje u svrhu proizvodnje biljnih lijekova, a mogli bi se koristiti i u pripremi ekoloških herbicida.

Kroz realizaciju ovog četverogodišnjeg projekta tim znanstvenika iz porečkog Instituta želi uspostaviti nove suradnje nacionalnih i međunarodnih znanstvenih timova te predložiti model korištenja invazivnih biljnih vrsta u Istri i šire.