Kriza je kriva za sve
Ako turizam podbaci, morat ćemo rebalansirati proračun, kaže ministar financija vezujući u gospodarskoj recesiji prihode državne blagajne uz jednu granu. A recesija je globalna s izvorima koji su izvan turizma! Turistička putovanja su žrtva gospodarske krize koja je prvenstveno izazvana kockarskim špekulacijama svjetskih financijskih oligarha. Tko će, ne računajući bogatune, putovati na odmor ako nije siguran da će ga na povratku dočekati radno mjesto? Odgovoriti na takvo pitanje da je najbolje rješenje za takav stres odlazak na odmor, a čuju se i takve batude od turističkih profesionalaca, neslana je šala.
Turizam će u Evropi ovoga ljeta, vjerojatno, podbaciti. I u Hrvatskoj koja bi mogla biti manji gubitnik od nekih drugih evropskih ljetovališnih destinacija. U blizini je glavnih emitivnih tržišta, dostupna i autom. Ima razmjerno puno privatnog smještaja i mjesta u kampovima, a to su uvijek bile jeftinije opcije ljetovanja. A jeftinoća će biti jedan od glavnih razloga opredjeljivanja putnika za konkretnu destinaciju, smatra dio turističkih stručnjaka. Prvenstveno oni koji zarađuju na posredništvu i ovih dana uvjeravaju hotelijere da moraju spustiti cijene.
Spuštanje cijene kreveta je, naravno, put u gubitak. No, gubitak može biti i veći ako se ne spuste jer neće biti kupaca s obzirom na jeftiniju ponudu konkurentskih destinacija. A opet pitanje je može li to sniženje uopće biti toliko da hrvatski turizam osim ljepotama bude konkurentan i cijenama. I da li je to uopće pravi put turističkoga razvoja? Uostalom, hotelijeri upozoravaju da na troškovnoj strani više ne mogu stisnuti remen. Ali kažu da bi smanjiti usta mogli svi fiskalni i parafiskalni »glodavci«, od državnih poreza i komunalnih davanja do monopolističkih nameta kao što je radiotelevizijska pretplata. I tu se vrte u krug: ako se »glodavci« ne odreknu dijela svojih garantiranih prihoda, turistička privreda nema prostora da konkurentnost poboljša nižim cijenama ili uloži u kvalitetu usluga, a to znači da će imati manje prihode, čak i gubitke, pa se mnogi »glodavci« naposljetku neće moći namiriti. Utoliko smisleno zvuče pozivi UN-ove Svjetske turističke organizacije nositeljima izvršne političke vlasti da stimuliraju turizam jer on nosi posao, trgovanje, ulaganja u infrastrukturu... Riječju, iako je potrošnja, turizam realno pospješuje proizvodnju.
S druge strane, turistički se sektor već naveliko za mogući neuspjeh ovoljetne sezone »vadi« na recesiju. Buking za predsezonu nije dobar, konstatiraju i hrvatski hotelijeri. Ni glavna sezona ne ide, upozoravaju turoperatori. Sve to stoji, ali utisak je da će globalna kriza naposljetku biti pokriće za sve mane i slabosti hrvatskog turizma. Od profiterskih orijentiranih vlasnika kojekako privatiziranih hotelijerskih kompanija kojima je do multiplikativnih efekata turizma na ostalu privredu i zajednicu stalo koliko do lanjskoga sunca do nepoduzetnog upravljanja tvrtkama koje su još u državnom vlasništvu. Od još neriješenog statusa tzv. turističkog zemljišta (što naravno nema nikakve veze sa svjetskom ekonomskom krizom) do puno višeg PDV-a na ugostiteljsko-turističke usluge od onog u konkurentskim zemljama. Od silovanja okoliša u ime turizma ekološkim, urbanističkim i krajobraznim zagađenjem, do »run & gun« pelješenja pristiglih gostiju ili prijezirnog šutiranja onih koji, po našoj percepciji njihova novčanika, nemaju dovoljno para. I tako redom.
Turizam je jedna vrlo slojevita i kontroverzna djelatnost. Utoliko i vrlo delikatna, ali, zapravo, i vrlo jednostavna. Treba mu samo pristupiti s prave strane. Razvijati ga tako da bude na zadovoljstvo lokalne društvene zajednice, građana koji od njega žive, ali i koji od njega trpe. Razvijati ga tako da važnost brze i kratkoročne zarade ne uništi dugoročno zajednicu – i sa socijalne i s prirodne strane. A to je najčešće, ne samo u Hrvatskoj, nemoguća misija.
Utoliko, umjesto »filozofiranja« za početak ovogodišnje vjerojatno loše sezone (ali i svake druge) bilo bi od velikoga značaja prve goste dočekati bez raskopanih cesta, s uređenim plažama i okolišem (ne samo onim ispred gradske vijećnice i u svome dvorištu), sa zanimljivom i kvalitetom ponudom i s iskrenom namjerom da se gosti za svoj novac, ma koliko ga imali, ugodno osjećaju, a ne da se kući vraćaju s dojmom da su prevareni i da nisu dobili vrijednost za svoj novac, bio on jedan ili tisuću eura. Na zadovoljnom se gostu koji će povratkom kući zadovoljstvo prenijeti svojoj okolini, istaknut će ozbiljan turistički profesionalac, može graditi uspjeh i u kriznim ljetima poput dolazećeg, ali i stvarati lojalnost za ona buduća.
Goran PRODAN
