Kakvu vodu pijemo u Istri?
1
Prirodnom kružnom toku vode pridružio je čovjek drugi kružni tok, oduzimajući je iz prvog za različite svrhe, prvenstveno kao nezamjenjivu sastojinu svoje hrane, ali i kao sredstvo za pranje, kao pomagalo i sirovinu u industriji i obrtu, sredstvo za proizvodnju i prijenos topline, snage i slično. Za mnoge od tih upotreba čovjek mora prirodnu vodu prethodno podvrgnuti čišćenju, jer ona osim veće ili manje količine otopljenih soli sadržava raznorazne raspršene tvari i mikroorganizme. Ako se te tvari ne uklone, voda može postati neugodna za piće i upotrebu u kućanstvu, obrtu i industriji. Prilikom našeg posljednjeg proputovanja kroz središte Istre, skoknuli smo do našeg najvećeg rezervoara pitke vode -
jezera Butoniga
, te ustanovili da stanje oko njega nije baš najblistavije.[slika1]Oko jezera se naime nalaze mnogobrojna sela koja nemaju izgrađenu kanalizaciju već septičke jame, a obzirom na konfiguraciju terena nepotrebno je i spominjati gdje se kasnije te fekalne vode slijevaju. Također, ništa manje bitno, mnogobrojnog su otpada pune vododerine i suha korita potoka koja vode prema Butonigi, a koje međutim nismo uspjeli fotografirati iz blizine. Ako se time pridodaju i raznorazni podzemni izvori spojeni s kraškim jamama, u većinu njih seljaci bacaju smeće, uginule životinje i kućanski otpad, od svega skupa zbrojenog sigurno vam se podiže kosa na glavi. U
Istarskom vodovodu
tvrde da je voda odlične kvalitete.
Zavod za javno zdravstvo
Istarske županije potvrđuje već poznato, a statistike pokazuju da se u Istri svake godine bilježi sve veći postotak obolijevanja od
karcinoma, te nakupina kamenaca u bubrezima
.
Podsjetimo, voda zavisno od starosti normalno čini od 40 do 70 posto ukupne težine ljudskog tijela. U organizmu se nalazi u krvnoj plazmi, tkivnim stanicama i u međustaničnom intersticiju, a veže se u njima prvenstveno za natrijum (kuhinjska sol) u prisutnosti klora. Pored ovog vanjskog faktora metabolizam vode u čovječjem organizmu ovisi i o unutrašnjim regulatorima, a to su žlijezde s unutrašnjom sekrecijom, napose štitnjače, zatim prednji i zadnji režanj hipofize, nadbubrežnih žlijezda do pankreasa – gušterače. Njihovim djelovanjem ubrzava se, odnosno usporava dehidracija tkiva, odnosno prelazak vode iz plazme u stanice i obratno. Utjecajem ovih vanjskih i unutrašnjih faktora na raspored iona mijenja se i reakcija tkiva i tkivnih tekućina. Konkretno, porastom kisele reakcije ubrzava se lučenje vode iz tijela, a alkalizacija dovodi do zadržavanja i bubrenja tkiva.
Ako se sada ponovno vratimo na našu vodu iz Butonige, i slijedimo je do Gradola, saznat ćemo da ona sadržava veće količine otopljenih kalcijevih soli i magnezijuma, te spada u takozvanu «tvrdu» vodu, koja uzrokuje kamenac u bubrezima, skraćuje vijek trajanja bojlera, uništava nam pipe, perilice za rublje i slično. Da bi se soli eliminirale upotrebljava se vapno, ali ostatak štetnih otopljenih tvari i dalje ostaje. Mikroorganizme se uništava na već dobro poznati način dodavanjem klora, no ostaje upitno koliko ga se zaista stavlja u našu vodu. Ako se vratimo ne tako davno do 1915. godine, klor je bio prva tvar upotrijebljena kao bojni otrov, a u prirodi ga možemo naći vezana za u mnogim spojevima najviše kao natrijum-klorid (kuhinjsku sol). Zbrojimo li sada da naša voda ionako sama po sebi tog elementa ima i više nego dovoljno, kasnije ju se još dodatno obogaćuje kloriranjem, a kao natrijum i kalijev klorid klor se nalazi i u obliku klorovodične (solna) kiseline - sastojine želučanog soka životinja i ljudi, sami prosudite koliko ga u naše tijelo unosimo.
Mnogi pretpostavljaju da je upravo voda koju u Istri svakodnevno konzumiramo glavni uzročnik nastajanja zloćudnih tumora. Ne tako davno sve su dnevne novine punile svoje stupce informacijama o zagađenju vode u Puli. Kakva je kakvoća vode u Poreču, Umagu, Rovinju.., i ostalim mjestima Istre? Prema priči ulice, ljudi koji su nešto više o tome znali ušutkani su pod prijetnjom sudskih tužbi da se ne bi razotkrila neka afera. Je li to zaista istinita tvrdnja ili je s naša voda zaista uredu? Ma najbolje će biti da to sami prosudite.
Podsjetimo, voda zavisno od starosti normalno čini od 40 do 70 posto ukupne težine ljudskog tijela. U organizmu se nalazi u krvnoj plazmi, tkivnim stanicama i u međustaničnom intersticiju, a veže se u njima prvenstveno za natrijum (kuhinjska sol) u prisutnosti klora. Pored ovog vanjskog faktora metabolizam vode u čovječjem organizmu ovisi i o unutrašnjim regulatorima, a to su žlijezde s unutrašnjom sekrecijom, napose štitnjače, zatim prednji i zadnji režanj hipofize, nadbubrežnih žlijezda do pankreasa – gušterače. Njihovim djelovanjem ubrzava se, odnosno usporava dehidracija tkiva, odnosno prelazak vode iz plazme u stanice i obratno. Utjecajem ovih vanjskih i unutrašnjih faktora na raspored iona mijenja se i reakcija tkiva i tkivnih tekućina. Konkretno, porastom kisele reakcije ubrzava se lučenje vode iz tijela, a alkalizacija dovodi do zadržavanja i bubrenja tkiva.
Ako se sada ponovno vratimo na našu vodu iz Butonige, i slijedimo je do Gradola, saznat ćemo da ona sadržava veće količine otopljenih kalcijevih soli i magnezijuma, te spada u takozvanu «tvrdu» vodu, koja uzrokuje kamenac u bubrezima, skraćuje vijek trajanja bojlera, uništava nam pipe, perilice za rublje i slično. Da bi se soli eliminirale upotrebljava se vapno, ali ostatak štetnih otopljenih tvari i dalje ostaje. Mikroorganizme se uništava na već dobro poznati način dodavanjem klora, no ostaje upitno koliko ga se zaista stavlja u našu vodu. Ako se vratimo ne tako davno do 1915. godine, klor je bio prva tvar upotrijebljena kao bojni otrov, a u prirodi ga možemo naći vezana za u mnogim spojevima najviše kao natrijum-klorid (kuhinjsku sol). Zbrojimo li sada da naša voda ionako sama po sebi tog elementa ima i više nego dovoljno, kasnije ju se još dodatno obogaćuje kloriranjem, a kao natrijum i kalijev klorid klor se nalazi i u obliku klorovodične (solna) kiseline - sastojine želučanog soka životinja i ljudi, sami prosudite koliko ga u naše tijelo unosimo.
Mnogi pretpostavljaju da je upravo voda koju u Istri svakodnevno konzumiramo glavni uzročnik nastajanja zloćudnih tumora. Ne tako davno sve su dnevne novine punile svoje stupce informacijama o zagađenju vode u Puli. Kakva je kakvoća vode u Poreču, Umagu, Rovinju.., i ostalim mjestima Istre? Prema priči ulice, ljudi koji su nešto više o tome znali ušutkani su pod prijetnjom sudskih tužbi da se ne bi razotkrila neka afera. Je li to zaista istinita tvrdnja ili je s naša voda zaista uredu? Ma najbolje će biti da to sami prosudite.
