Jesmo li i koliko konkurentni? (by Vedran Velenik)
U današnjoj otvorenoj i integriranoj svjetskoj ekonomiji, konkurentnost zauzima središnje mjesto u ekonomskim razmišljanjima kako razvijenih tako i zemalja u razvoju. Prema definiciji OECD-a,
konkurentnost je mjera sposobnosti zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, uz istovremeno zadržavanje i dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva
. Teorijama međunarodne razmjene objašnjavala se međunarodna konkurentnost država (potječu od Adama Smitha). Današnja globalna ekonomija je prekomplicirana da bi se objasnila tradicionalnim teorijama.
Stoga, kao rezultat toga je klasik harvardskog profesora Michaela Portera «Konkurentska prednost nacija» («The Competitive Advantage of Nations»), u kojem je predložio novu teoriju konkurentnosti, prema kojoj nacionalno blagostanje nije naslijeđeno, već stvoreno strateškim izborima (tzv. Porterov dijamant). Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te inovacijama. Za Portera nije važno koje proizvode proizvodite, već kako ih proizvodite. Iako su po svojim osnovnim ulogama različiti, javni i privatni sektor međusobno su povezani u stvaranju produktivnog i konkurentnog gospodarstva. U konačnici, bogatstvo nastaje na mikroekonomskoj razini gospodarstva (u poduzećima), koje je utemeljeno na kvaliteti mikroekonomskog poslovnog okruženja te operativnim praksama i strategijama, te se konkurentnost može promatrati kao višedimenzionalni fenomen – nužno prisutan na razini poduzeća, sektora i nacije u cjelini.
Prema nalazima Globalnog izvješća o konkurentnosti, najveći problemi konkurentnosti Hrvatske na razini poduzeća su slaba izvozna konkurentnost, nerazvijenost clustera, slaba okrenutost kupcima te slaba suradnja radnika i poslodavca. Na razini šireg okruženja najveći su problemi pravnog sustava i neproduktivnosti javnih rashoda te ukupne tehnološke razvijenosti pri čemu nije iskorišten potencijal stranih ulaganja za poticanje tehnološkog razvoja. Kao posebno problematična područja ističu se jedinični troškovi rada, poduzetništvo, regionalni razvoj i izvozna konkurentnost.
Koja je uspješna (konkurentna) lokalna sredina? Ona sredina koja je privlačna stranim investitorima. To se može preslikati na područje Županije, odnosno države. Treba shvatiti da bez direktnih stranih ulaganja nema značajnijeg gospodarskog razvoja, te je nužno da se ulaže u obrazovanje ( obrazovanje nije trošak već investicija! ).
Sagledavajući cjelinu, da li je Poreč konkurentan? I da i ne. Konkurentan je unutar granica Hrvatske, ali je nekonkurentan u EU. Zašto? Iz jednostavnog razloga što je GDP Poreča znatno iznad GDP-a Hrvatske te je na razini najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj. Poreč ima nisku stopu nezaposlenosti (istina, izražen je sezonski karakter), sa razvijenim malim i srednjim poduzetništvom (barem po broju subjekata) u odnosu na ostatak Hrvatske. Poreč nije konkurentan jer u odnosu na EU ima veći jedinični trošak rada što se odražava na proizvodnost (usporedbom proizvodnosti u Hrvatskoj sa proizvodnošću u EU dolazi se do zastrašujućih podataka da u EU, za isti posao kao u Hrvatskoj, treba puno manje sati rada, što navodi na zaključak da u Hrvatskoj postoji tzv. skrivena nezaposlenost), gospodarska infrastruktura gotovo da i ne postoji, velike su prepreke pri otvaranju poduzeća, ne vodi se računa o obrazovanju i znanosti a to sve dovodi do tapkanja u mjestu i u konačnici nazadovanja. U Hrvatskoj visok je stupanj korumpiranosti, prisutne su tzv. političke sprege sa gospodarstvom koje jakim državnim intervencionizmom štite monopoliste u Hrvatskoj (vidi zadnji slučaj nedodjele koncesije za telekomunikacije), neefikasno je pravosuđe i ne funkcionira pravna država. Indirektno, situacija (konkurentnost) Hrvatske utječe na konkurentnost Poreča. Ako nam je temeljni cilj brojati dolaske i noćenja turista te na temelju toga donositi zaključke o (ne)uspješnosti turističke sezone, onda smo na krivom putu.
Točno je da turizam mora biti pokretač razvoja Poreča, ali na drugačiji način. Turizam mora potaknuti domaću proizvodnju koja će biti u službi turizma. Repozicioniranje na tržištu je skupo, ali je nužno ukoliko želimo promijeniti sliku naših restorana, kafića, trgovina, hotela, apartmana….Tada ćemo biti spremni smanjiti nezaposlenost, povećati proizvodnost rada, povećati plaće radnicima, povećati socijalna davanja, prodati skuplju ali i kvalitetniju uslugu, prodavati znanje. Tada ćemo biti spremni za EU.
Stoga, kao rezultat toga je klasik harvardskog profesora Michaela Portera «Konkurentska prednost nacija» («The Competitive Advantage of Nations»), u kojem je predložio novu teoriju konkurentnosti, prema kojoj nacionalno blagostanje nije naslijeđeno, već stvoreno strateškim izborima (tzv. Porterov dijamant). Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te inovacijama. Za Portera nije važno koje proizvode proizvodite, već kako ih proizvodite. Iako su po svojim osnovnim ulogama različiti, javni i privatni sektor međusobno su povezani u stvaranju produktivnog i konkurentnog gospodarstva. U konačnici, bogatstvo nastaje na mikroekonomskoj razini gospodarstva (u poduzećima), koje je utemeljeno na kvaliteti mikroekonomskog poslovnog okruženja te operativnim praksama i strategijama, te se konkurentnost može promatrati kao višedimenzionalni fenomen – nužno prisutan na razini poduzeća, sektora i nacije u cjelini.
Prema nalazima Globalnog izvješća o konkurentnosti, najveći problemi konkurentnosti Hrvatske na razini poduzeća su slaba izvozna konkurentnost, nerazvijenost clustera, slaba okrenutost kupcima te slaba suradnja radnika i poslodavca. Na razini šireg okruženja najveći su problemi pravnog sustava i neproduktivnosti javnih rashoda te ukupne tehnološke razvijenosti pri čemu nije iskorišten potencijal stranih ulaganja za poticanje tehnološkog razvoja. Kao posebno problematična područja ističu se jedinični troškovi rada, poduzetništvo, regionalni razvoj i izvozna konkurentnost.
Koja je uspješna (konkurentna) lokalna sredina? Ona sredina koja je privlačna stranim investitorima. To se može preslikati na područje Županije, odnosno države. Treba shvatiti da bez direktnih stranih ulaganja nema značajnijeg gospodarskog razvoja, te je nužno da se ulaže u obrazovanje ( obrazovanje nije trošak već investicija! ).
Sagledavajući cjelinu, da li je Poreč konkurentan? I da i ne. Konkurentan je unutar granica Hrvatske, ali je nekonkurentan u EU. Zašto? Iz jednostavnog razloga što je GDP Poreča znatno iznad GDP-a Hrvatske te je na razini najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj. Poreč ima nisku stopu nezaposlenosti (istina, izražen je sezonski karakter), sa razvijenim malim i srednjim poduzetništvom (barem po broju subjekata) u odnosu na ostatak Hrvatske. Poreč nije konkurentan jer u odnosu na EU ima veći jedinični trošak rada što se odražava na proizvodnost (usporedbom proizvodnosti u Hrvatskoj sa proizvodnošću u EU dolazi se do zastrašujućih podataka da u EU, za isti posao kao u Hrvatskoj, treba puno manje sati rada, što navodi na zaključak da u Hrvatskoj postoji tzv. skrivena nezaposlenost), gospodarska infrastruktura gotovo da i ne postoji, velike su prepreke pri otvaranju poduzeća, ne vodi se računa o obrazovanju i znanosti a to sve dovodi do tapkanja u mjestu i u konačnici nazadovanja. U Hrvatskoj visok je stupanj korumpiranosti, prisutne su tzv. političke sprege sa gospodarstvom koje jakim državnim intervencionizmom štite monopoliste u Hrvatskoj (vidi zadnji slučaj nedodjele koncesije za telekomunikacije), neefikasno je pravosuđe i ne funkcionira pravna država. Indirektno, situacija (konkurentnost) Hrvatske utječe na konkurentnost Poreča. Ako nam je temeljni cilj brojati dolaske i noćenja turista te na temelju toga donositi zaključke o (ne)uspješnosti turističke sezone, onda smo na krivom putu.
Točno je da turizam mora biti pokretač razvoja Poreča, ali na drugačiji način. Turizam mora potaknuti domaću proizvodnju koja će biti u službi turizma. Repozicioniranje na tržištu je skupo, ali je nužno ukoliko želimo promijeniti sliku naših restorana, kafića, trgovina, hotela, apartmana….Tada ćemo biti spremni smanjiti nezaposlenost, povećati proizvodnost rada, povećati plaće radnicima, povećati socijalna davanja, prodati skuplju ali i kvalitetniju uslugu, prodavati znanje. Tada ćemo biti spremni za EU.
