Jadnicima lihvarski krediti - crno kreditiranje koje nude sumnjivi anonimusi opet puni oglašivački prostor
'Brzi krediti' se danas nude praktički na svakom uglu
Piše Andrea VUKELIĆ
Otkad su banke uzburkane gospodarskom krizom postrožile uvjete kreditiranja, a platežna moć prezaduženih građana postala sve bjednija, crno kreditiranje je ponovno sve popularnije. »Brzi krediti« se danas nude praktički na svakom uglu, a popis njihovih brojeva u oglasnicima je iz tjedna u tjedan sve veći. Kredite je moguće realizirati kod kojekakvih anonimusa, registriranih agencija, štedno-kreditnih zadruga, ali i zalagaonica registriranih kao tvrtke za factoring. Založiti je moguće sve - od nakita, kuća, stanova, dionica, automobila i mopeda, a do keša se može doći preko kreditnih kartica i čekova. Novac se pozajmljuje zaposlenima i umirovljenicima, bez jamaca i depozita, bez obzira na postojeća zaduženja i bez garancije. Ali, sve to uz golemu cijenu, odnosno besramne zelenaške kamate.
Kratkoročne pozajmice
Oglašivačima su danas čini se najpraktičnije minimalne posudbe od nekoliko tisuća do najviše dvadesetak tisuća kuna, za koje se isprva čini da je dovoljno imati samo nekoliko dokumenata - osobnu iskaznicu, tekući račun i potvrdu o redovnim primanjima. Cilj su žrtve s najmanjim primanjima koje su od banaka dobile odbijenice. U oglasima se nude: »Kratkoročne pozajmice i ostale vrste zajmova za građane i umirovljenike do 25 tisuća kuna, na rok od 36 mjeseci, bez jamaca i depozita«, »Brzi krediti za umirovljenike - bez jamaca, postojeća zaduženja ne smetaju - isplata odmah«, »Novo! Zajam na nekretnine i automobile!«, ali iza benignih i obećavajućih riječi zapravo upućenih najjadnijima, kriju se lihvarski ugovori.
- Zajam od 20.000 kuna dajemo uz rok otplate od 18 mjeseci s tim što bi rata iznosila 2.387 kuna, bez zadrške je objasnila službenica tvrtke u centru grada. Međutim, osoba koja pristane na taj brzopotezni kredit na kraju će otplatiti 43.000 kuna, dakle više nego dvostruko. U tom rangu kretale su se i kamate drugih »brzih« pozajmica. Pritom dužnik može biti sretan ako mu se rate budu ugovorom skidale administrativnom zabranom na plaću ili mirovinu, budući da ga zakašnjenja u otplati rate mogu uvući u put bez povratka, kao što za narkomane kažu da počnu s prvim jointom. Naime, tada su u tom dužničkom ponoru jedina rješenja nova zaduživanja uz još više kamate, pa hipoteke, pa gubitak nekretnine, a na kraju i gole egzistencije.
Čekovi i kartice
Nekad najpopularniji otkupi čekova, sada su sve rjeđi budući da su se neki oglašivači »požalili« da ih je sve teže unovčiti. Neće ih navodno više ni banke, ni trgovine. Maksimalni iznos po čeku je tisuću kuna, iako neki daju i duplo ukoliko ste im »mušterija od povjerenja«. Građane će, međutim, oderati kamatama koje se kreću između najmanje 25 i 30 posto.
- Maksimalno primamo pet čekova po tisuću kuna, a na ruke vam isplaćujemo 3.600 kuna, hladnokrvno je nudila zaposlenica riječke firme na čijem stolu je, osim nešto papira, stajao samo telefon i kompjuter. Novci se daju bez ikakvog ugovora i potvrde, kao da se ništa nije ni dogodilo. Jedina povoljnost koja se nudi je odgoda naplate.
Kartično kreditiranje je puno popularnije i funkcionira po starom i već prokušanom sistemu. Kreditori se naplaćuju kroz robu, što znači da zajmoprimac fiktivno kupi građevinski materijal za koji već unaprijed postoje kupci, primjerice majstori koji rade u fušu. I u ovom »poslu« anonimusi koji ih nude nisu konkurencija jedni drugima budući da se kamata kreće uglavnom u visini od 30 posto. Tako je na revolving karticu umjesto maksimalnog limita od primjerice 17.000 kuna, na ruke moguće dobiti samo 12.000, a ostatak ide lihvaru u džep.
- Neće vam nitko dati više, tako vam je svugdje, govorio je muški glas tonom »uzmi ili ostavi«. I bio je u pravu. Od kredita na Amex kartice, Vise, Maestro i Mastercard, među desetak oglašivača moguće je bilo dobiti samo 70 posto od ugovorenog iznosa, a ovisno o primanjima se ugovarao broj rata. Osobnu iskaznicu, potvrdu o posljednje tri isplate na tekući račun i izvod iz banke o stanju duga.
Hipotekarni krediti
- Ma možete vi posuditi i nekoliko milijuna kuna, ali bi vam kamate bile i do šesto posto, objašnjavao je glas s druge strane telefonske slušalice na upit o maksimalnom iznosu kredita. No, najviši su se krediti ipak kretali u visini od oko 200.000 eura. Uvjeti za njih su također bili brutalni, a njihovo definiranje ovisilo je o više faktora, o tome koliko je netko zadužen, o visini primanja, stanju na poreznoj kartici, a umjesto jamca dovoljno je imati policu životnog osiguranja. Uvjeti kreditiranja su, međutim, vrlo često nerazumljivi. Hipotekarni kredit od 100.000 eura moguće je dobiti na 10 do 30 godina, uz promjenjive kamate. Za dvadesetogodišnju otplatu tog iznosa jedan je kreditor nudio kamatu od šest posto, što znači da će dužnik na kraju otplatiti samo 120.000 eura kamata. Na opasku da je to previše, kaže:
- Sve to ovisi, neke su banke »tvrđe«. Mi vam radimo s pet banaka pa kamata možda bude i veća, a možda i manja. Kredit sređujemo najviše za dva tjedna.
Iako policija i bankari već godinama upozoravaju na opasnosti koje građanima prijete sklapanjem lihvarskih ugovora, nevolja im vrlo često ne daje izbora pa pristaju na sve. Tvrtke koje se bave lihvarskim kreditiranjem, čini se, nitko ni ne kontrolira budući da rade bez ikakvog straha od sankcija iako njihove kamatne stope daleko premašuju najvišu zakonom propisanu ugovornu kamatu od 14 posto.
Godinu dana zatvora
Iako je Ministarstvo financija još lani najavilo Zakon o sprječavanju zelenaških kamata, koji je ovog proljeća već trebao zaživjeti, od najavljenog paketa mjera kojim bi se građani konačno zaštitili od takvih kredita, i dalje ništa. Ideja je bila točno odrediti efektivnu kamatnu stopu iznad koje bi se kamate za razne vrste kredita smatrale lihvarskim, a samim time podlijegale i kaznenom progonu. Međutim, kazne za lihvarenje toliko su niske da kamatarima u odnosu na golemu zaradu koju ostvaruju što na naivnim što na prezaduženim ljudima, vrijedi i odležati do godinu dana u zatvoru.
Kamatari planduju u Italiji
Poduzetnike i građane u Italiji kojima banke zbog gospodarske krize odbijaju davati kredite, dugovi sve češće prisiljavaju okretanju nepovoljnom zaduživanju na crnom kreditnom tržištu zbog čega su oni rijetko slobodni srećkovići na kraju dospjeli u mafijaške kandže. Prema procjenama istražitelja zarada od organiziranog kriminala kreće se oko 90 milijardi eura, a upravo je kamatarenje glavni izvor prihoda mafijaša, a za njim slijedi iznuda. Čak 150.000 tvrtki prošlo je neku vrstu lihvarenja te se procjenjuje da jedan od tri vlasnika trgovina plaća kamatu višu od tržišne stope.